O izveštavanju na dobrobit javnosti, o govoru mržnje, tjeralicama s naslovnih strana,o brzini rada i neprovjeravanju činjenica, neefikasnosti ispravaka, zaboravljanju etičkih načela, lažnoj objektivnosti – govorilo se na Tribini o neprofitnim medijima, o čemu je marta 2016. izvjestio portal Hrvatskog novinarskog društva hnd.hr

Govor mržnje u medijima je u porastu, ali novinari u velikom broju slučajeva to ili ne primjećuju ili se prave da ne postoji.
Problem je, kako je to nedavno na Tribini o neprofitnim medijima rekao glavni urednik Novosti Ivica Đikić, da su mediji, posebno oni koji bi morali biti javni, zanemarili svoju društvenu funkciju. Odgovornost novinara, čini se, nikada nije bila na nižim granama. ''Odgovorno novinarstvo je izvještavanje na dobrobit javnosti i rekla bih da je to pristup u kojem novinar pokušava doći što bliže istini. Lako je to izreći, ali riječ je o mukotrpnom poslu gdje za novinare ima jako puno ograda i smetnji. Ako novinari nemaju pravu podršku u svojim redakcijama ili, još gore, ako vlasnici ne žele da se o nekim temama piše jer bi im mogle umanjiti profit u drugom biznisu, onda se ne može govoriti o ostvarivanju društvene odgovornosti novinara. Ne mislim da su novinari zaboravili na svoju ulogu 'pasa čuvara'. Profesionalni novinari jedino i žele biti 'psi čuvari'. Rekla bih da su upravo novinari pomogli u otkrivanju nekih neprihvatljivih ponašanja ljudi koji su nedavno ušli i još brže izašli iz hrvatske visoke politike. Ali, politika nije jedina zanimljiva sfera za novinare'', kaže Gordana Vilović, profesorica etike na Fakultetu političkih znanosti.

Tjeralice s naslovnica

Nakon što su upravo Novosti otkrile aferu ministra kulture s ustaškom kapom, Hrvatska radiotelevizija u svojim izvješćima redovito je uz spominjanje tog tjednika, koje izdaje Srpsko narodno vijeće, naglašavala da su to ''srpske Novosti''. I to bi bilo sasvim u skladu s legitimnom uredničkom politikom kada bi se novinari i urednici HRT-a jednako odnosili prema ostalim novinama, pa bi onda svaki put kad spomenu, primjerice, Večernji list, u vlasništvu jedne katoličke zaklade, morali naglasiti da je to list ''Katoličke crkve''. HRT to, naravno, neće nikada napraviti. Ovaj primjer, samo jedan od mnogih, oslikava kako je tanka nit koja dijeli novinarsko izvještavanje od govora mržnje. A novinari u Hrvatskoj sve su manje toga svjesni i sve neodgovorniji u svojem poslu, pa je sasvim moguće da velik broj njih to radi iz čistog neznanja. U ovom časopisu već je potrošeno mnogo tinte na temu zašto je tako, pa ovom prilikom nećemo u to ulaziti. Činjenica je da sve više portala objavljuje tjeralice za pojedincima ili skupinama ljudi. Tako je portal Direktno.hr čak napravio i anketu u kojoj pita tko bi trebao prvi letjeti s čelnih funkcija: ravnatelj HRT-a, ravnateljica VEM-a ili ravnateljica HINA-e. Bilo je to prije nego što su su ravnatelj HRT-a, a isto prijeti i ravnateljici VEM-a, odletjeli sa svojih funkcija. Portal Index, s druge strane, ne propušta cijele skupine društva redovito nazivati ''uhljebima'' ili ''parazitima'', svrstavajući se tako također na strogu ideološku stranu, redovito zauzimajući pozu neutralnog stava. ''Tjeralice'' nikada nisu dobre, jer nakon objavljene ogromne fotografije na naslovnici nekog dnevnog lista, makar i skromne tiraže (a svi listovi danas imaju male naklade!), s difamacijom koja obvezno ima upitnik na kraju rečenice nije lako izdržati pritisak osude javnosti. Spomenuti upitnik bi trebao zaštiti novinara ili urednika ako se utvrdi da to ipak nije tako, ali javnost će zapamtiti i sliku i ''optužnicu''. Zadaća novinara jest da prokazuju sva loša i neprihvatljiva ponašanja nositelja javnih funkcija, ali ponekad treba pričekati i objaviti zrelu priču u kojoj će se iznijeti sve činjenice. No zbog tržišne utakmice i želje da se bude prvi u objavi mogu se napraviti i grozne pogreške. Konačno, nema tog ispravka koji može neutralizirati ''tjeralicu' s naslovnice'', dodaje Vilović.

Zagubljena etička načela

Upravo je spomenuti Večernji list u vrijeme formiranja nove hrvatske vlade na naslovnici donio apel kojim pobjedničkoj koaliciji skreće pozornost na vlastite kandidate za ministre. Taj je list za svako ministarstvo ponudio tri imena, uz njihov kratak opis, što je ponukalo jednog profesora koji se našao na Večernjakovoj listi želja da se preko društvenih mreža ogradi od takvog imenovanja, spočitnuvši listu da njega nitko od novinara nije pitao želi li uopće biti ministar. ''Nisam sigurna da je uloga redakcije da podastire na naslovnici prijedlog tzv. 'dobrih ministara'. To neodoljivo nalikuje na puštanje probnih balona. To je spin. Ako se redakcija na taj način politički legitimira, onda postoji opasnost da će dobiti negativan odgovor od onog malog broja preostalih čitatelja. Ili bi možda, u takvom slučaju, trebalo na naslovnoj stranici napisati da je to glasilo ove ili one političke stranke! Uobičajeno je, međutim, da velika komentatorska imena u svjetskim novinama, u redovitim tjednim kolumnama, daju svoja mišljenja i kritičke opaske – i premijerima, i predsjednicima država i ministrima – o tome što rade loše, a što dobro. To i jest uloga slobodno mislećih novinara'', kaže Vilović. Smatra da se novinari ne opterećuju previše etičkim načelima i da su ezistencijalni problemi hrvatskih novinara prilično potisnuli promišljanja i rasprave o etičkim prijeporima. Zahtjevna brzina rada danas ograničava provjeru informacija, pa se u medijima često nađu netočni ili lažni podaci. ''Zapravo novinari više razmišljaju o tome je li kakav tekst ili medijska objava utuživa ili ne?! I to je razumljivo, ali etika i moral nisu pravo'', kaže Vilović. Ipak, primjećuje da danas u nekim dnevnim novinama ima puno više ispravaka i reagiranja na objavljene tekstove u kojima su, smatra oštećena strana, izneseni netočni navodi ili neistine. Smatra da je to dobro, ali da nije jedini mehanizam kojim bi trebalo pokazivati više osjetljivosti za etičnost u novinarskoj struci. ''U elektroničkim medijima nevoljko se daju ispravci, ali ih ima. Šteta je što u Hrvatskoj ne djeluju tijela poput vijeća za medije, jer bi i javnost bila bolje upoznata s time što je valjano novinarsko profesionalno postupanje. Društvene mreže i općenito sloboda korištenja internetske platforme donijele su velike promjene u novinarstvu kakvo smo nekada poznavali: s jedne strane nema nikakvog vremenskog odmaka u objavljivanju podataka o određenom događaju, a s druge strane u toj brzini i želji da se bude prvi, površnost u sagledavanju činjenica i donošenje brzopletih sudova nerijetko je bremenita i nebrigom za 'sitnice' poput etičnosti'', kaže Vilović. Osim toga, i sudovi su puni tužbi za klevetu, ali se do sada u sudnici vrlo rijetko našao slučaj poticanja na mržnju. Za sada je Vijeće za elektroničke medije kaznilo jedino lokalnu televiziju Z1 zbog govora mržnje voditelja Marka Juriča. Ono što je nakon izricanja kazne uslijedilo dovoljno pokazuje koliko je hrvatsko novinarstvo nesvjesno vlastite odgovornosti. Nakon što je VEM oduzeo Z1 pravo prikazivanja programa na tri dana, organiziran je masovni prosvjed pred Agencijom za elektroničke medije, a Velimir Bujanec, koji vodi emisiju na Z1, tom je prilikom ravnateljici AEM-a Mirjani Rakić poklonio četničku kapu uz potpuno izmišljenu priču koja ne samo da je uvrijedila Rakić nego i sve žrtve ratnog silovanja. Vani je masa, predvođena ni više ni manje nego potpredsjednikom Sabora Ivanom Tepešom, uzvikivala ustaški pozdrav ''Za dom spremni''. Većina medija koji su izvještavali o tome uredno su prenijeli ovaj cirkus i govor mržnje bez ikakve ograde ili komentara, kao da je riječ o nečemu što se podrazumijeva.

Posljedica lažne objektivnosti je i Trump

Sve brojniji komentari u brojnim listovima u kojima se zauzima stav ''Svi su oni isti'', misleći pri tome na uvrede koje stižu s druge strane političkog spektra, pokazuju tragično neznanje u raspoznavanju klasičnog govora mržnje od uvreda i kleveta. Ili je možda riječ o potpunom relativiziranju. Svejedno. No uvaženo novinarsko općinstvo je i na tom ispitu društvene odgovornosti palo jako nisko. Zauzimati neutralni stav u takvom ili sličnim slučajevima pod lažnom izlikom objektivnosti danas se obija o glavu cijelom društvu. U SAD-u se danas raspravlja upravo o tome koliko je takozvani politički neutralan stav svih američkih medija doveo do uspona Donalda Trumpa za glavnog republikanskog kandidata za predsjednika najmoćnije države svijeta. Analitičari podsjećaju da europske novine otvoreno podržavaju određenu političku opciju, dok američke pokušavaju poštovati neutralnost stava. Danas zbog toga imaju Trumpa koji se ne libi koristiti govor mržnje. Drugi problem hrvatskog novinarstva je u tome što se danas svatko tko nešto objavi naziva novinarom i komentatorom, a takav im legitimitet daju najčitaniji hrvatski listovi koji ih upravo tako i reklamiraju, iako mnogo od njih nikada nisu bili novinari. ''Svatko ima pravo pisati i objavljivati. Tu je mogućnost danas teško oduzeti bilo kome na ovom svijetu. Ali ne možemo baš svakoga nazivati novinarom. U novinarstvu postoje sasvim jasna pravila kojih će se pridržavati svatko tko poštuje ovu profesiju. Talent, znanje, obrazovanje, javnost, odgovornost, strpljivost u istraživanju i građanska pristojnost – to su, po meni, neke od ključnih odrednica koje novinara dijele od ljudi koji tek pišu i redovito komentiraju u novim medijima'', zaključuje Vilović.

--