Zemlje Zapadnog Balkana i bivše jugoslovenske republike, jedna od skora članica EU a druge na putu da to postanu, ni 25 godina nakon rata još se nisu sasvim politički i ekonomski stabilizovale. Na to su nedavno uticale i sankcije koje je EU uvela Rusiji, odnosno koje je Ruska Federacija uzvratila svima koji su je „kaznili“ zbog ukrajinske krize. Ruske sankcije pogodile su najviše Hrvatsku i Crnu Goru na koje se one direktno i odnose i vlasti u tim zemljama nisu baš najsrećnije zbog toga, svesne da će im privreda biti na gubitku. Srbija, Makedonija i Bosna i Hercegovina pošto još nisu postale deo EU nisu ni uvele sankcije Rusiji. Ekonomski su zbog toga mogle da profitiraju, ali zbog EU to nisu smele da urade. S druge strane, politički pritisci iz Brisela konstantni su na vlasti tih zemalja, te je to možda i jedan od razloga zašto Srbije nije prošle godine otvorila nijedno pregovaračko poglavlje. Obustava projekta Južni tok dodatno je narušila planove i finansijsko stanje u Srbiji i Bosni i Hecegovini.

Ukrajina

Niko nije mogao ni da pretpostavi kakve će dalekosežne političke i ekonomske posledice po celu Evropu imati “ne” koje je predsednik Ukrajine Viktor Janukovič rekao Evropskoj uniji u novembru 2013. On je odbio da potpiše Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju EU, priklonivši se tako Rusiji. To je među građanima izazvalo salve nezadovoljstva, koje je na kraju eskaliralo u krvave višemesečne proteste. Sukob će se od građanskog ubrzo pretvoriti u multinacionalni jer je očigledno u interesu i Zapada i Istoka, odnosno i EU i Rusije da privole ovu zemlju sa 45 miliona stanovnika na svoju stranu.

Kako je proruski Janukovič smenjen, a na scenu stupila prozapadna vlast, Rusija šalje vojsku uz istočnu ukrajinsku granicu, ograničavajuči pritom i uvoz ukrajinske robe. Pet meseci nakon prvih protesta počinje sukob ukrajinske i ruske vojske na Krimu, a na referendumu u martu građani Krima odlučuju da se odvoje od Ukrajine i postanu deo Rusije. To je bio povod da EU i još 12 zemalja, uključujući SAD, uvedu sankcije Rusiji.

One su se najpre odnosile na zabranu putovanja i “zamrzavanje” imovine pojedinaca, potom SAD uvodi zabranu poslovnih transkacija za sedam ruskih državljana i 17 ruskih preduzeća. U isto vreme, EU je uvela zabranu putovanja za još 15 ruskih pojedinaca. U julu SAD uvodi zabranu poslovanja za dve velike ruske energetske kompanije Rosnjeft i Novatek, dok EU savetuje EIB da više ne ulaže u ruske projekte.

EU je uvela sankcije i ruskim naftnim kompanijama, bankama i vojnim preduzećima, zabranila pristup finansijskim tržištima EU, prodaju oružja i osetljive tehnologije u domenu energetike. Osim toga, zamrznuta je i imovina četiri ruska biznismena, za koje se smatra da su bliski ruskom predsedniku Vladimiru Putinu. U decembru prošle godine EU je uvela nove sankcije, pa su tako zabranjene bilo kakve investicije ili finansiranje na Krimu od strane evropskih preduzeća i kompanija.

Evropskim turističkim agencijama nije dozvoljeno da posluju na Krimu, a jahtama da uplovljavaju u krimske luke. Zabranjen je i izvoz pojedinih dobara i tehnologija Krimu, pre svega onog koji se tiče telekomunikacija, energetike ili industrije proizvodnje nafte, plina i minerala. Sankcijama su obuhvaćeni i aviokompanija Dobrolet erlajns, brodograđevinska kompanija Junajted šipbilding korporejšn, Sberbank, RSHB, VTB, Gazprombank i VEB, VTB, RSHB, Ruska poljoprivredna banka i Banka Moskve. Evropskim investorima je zabranjeno da obavljaju operacije vrednosnim papirima i kreditnim instrumentima tih banaka posle 1. avgusta. Rusija je takođe izbačena iz G8 i Veća Evrope.

Sve ovo uticalo je rusku ekonomiju, a ruski ministar finansija Anton Siluanov nedavno je rekao da su Rusiju ove sankcije i pad cena nafte za više od 30 odsto koštale ukupno 140 milijardi dolara. Do kraja 2014. ruska rublja je zabeležila pad od 50 odsto u odnosu na dolar.

Ukrajina

Međutim, Rusija nije sedela skrštenih ruku. Predsednik Rusije Vladimir Putin je dekretom 6. avgusta prošle godine na godinu dana zabranio uvoz određenih poljoprivrednih proizvoda, sirovina i hrane iz zemalja koje su uvele sankcije Rusiji, koja je, inače, najveće strano tržište za voće i povrće iz EU. Prema nekim procenama, gubici EU zbog zabrane uvoza mesa, ribe, mlečnih proizvoda mogli bi da dostignu i 12 milijardi evra, što je i te kako mnogo, ne toliko za celu EU, koliko za ekonomije baltičkih zemalja. Rusija je tako, između ostalog, prestala da uvozi rumunsku govedinu, voće i povrće iz Poljske i Ukrajine, ali i litvansku svinjetinu, ribu i mleko u prahu.

U ekonomski rat protiv Rusije poslednjih godinu dana ušle su gotovo sve evropske zemlje, izuzev Turske, Makedonije, BiH i Srbije. I dok je Srbija, iako nije prekinula saradnju sa Rusijom na svojoj koži osetila sankcije zbog odluke Rusije da stopira projekat Južni tok (za Srbiju od velike važnosti), na prvu loptu se može reći da su sankcije EU u regionu najviše ekonomski pogodile najsvežiju članicu EU - Hrvatsku.

SRBIJA: KAŠNJENJE S OTVARANJEM POGLAVLJA

Aktuelne vlasti u Srbiji, kao i sve prethodne, vode politiku „i EU i Rusija“, čak i u vreme kada su odnosi Ruske Federacije sa Zapadom, i Evropom i SAD, prilično zaoštreni zbog ukrajinske krize. Da li Srbija može da balansira između dve zavađene strane, u trenutku kada su otpočeli pregovori o članstvu u EU, pitanje je koje se poslednjih meseci često postavlja u srpskoj, ali i inostranoj javnosti. Srbija želi u EU, ali ne želi da po uzoru na evropske zemlje uvede sankcije Rusiji.

Rusiji, barem kako kažu, ne smeta to što Srbija sve više napreduje na putu ka EU. Predstavnici EU, iako prema spekulacijama nisu zadovoljni time, zvanično tvrde da im ne smeta odnos Srbije prema Rusiji. Ne smeta im trenutno ni to što Srbija, kao kandidat za EU, nije uvela sankcije Rusiji, ali poručuju, a može se reći i pritiskaju, da će kako vreme bude prolazilo spoljna politike Srbije morati da se uskladi sa principima Evrope.

Izvestilac Evropskog parlamenta za Srbiju Dejvid Mekalister objavio je u januaru ove godine predlog rezolucije o napretku Srbije 2014. godine u kojem je pored ostalog izraženo „žaljenje što Beograd, kada je to bilo traženo, nije uskladio svoje odluke sa odlukama Saveta EU o uvođenju restriktivnih mera protiv Rusije“. „EP poziva Srbiju da uskladi svoju spoljnu i bezbednosnu politiku sa politikom EU, uključujući svoju politiku prema Rusiji“, navedeno je u nacrtu predloga rezolucije.

Nakon što su uvedene sankcije Ruskoj Federaciji i odmah potom uzvraćene ka EU, mnogi privrednici u Srbiji videli su velike šanse na ruskom tržištu. Međutim, iz Evrope su stigla upozorenja da srpska privreda, kada već ne prati politiku Evrope, ne bi smela ni da koristi tu priliku, pa je srpski premijer obećao evropskim predstavnicima da neće biti podsticanja izvoza za Rusiju sve dok traju neizglađeni odnosi dve strane.

Međutim, srpske vlasti iako tvrde da su svesne da će do trenutka ulaska u EU u jednom trenutku morati da usklade spoljnu politiku sa Unijom, ali najviši zvaničnici, verovatno za unutarpolitičke potrebe, napominju da sankcije Rusiji nikada neće uvesti. To je više puta ponovio i premijer Srbije Aleksandar Vučić, koji ističe da će „Srbija nastaviti da napreduje na svom evropskom putu i da će sačuvati tradicionalno prijateljstvo sa Ruskom Federacijom“, te da niko ne može da ga natera da radi onako kako mu se kaže.

Govoreći o približavanju EU, on je rekao da nema strah od rada i reformi, već samo od međunarodne politike i problema koji postoje u odnosima velikih sila. „To me više plaši od bilo čega drugog. Imamo dovoljno unutrašnje snage da sve reforme sprovedemo“, podvukao je premijer i dodao da nas zbog toga „poštuju kineski i nemački premijer, ruski i američki predsednik“.

Ukrajina

Predsednik Srbije Tomsilav Nikolić još je kategoričniji u svojim izjavama. „Nema crkve u kojoj bismo mogli da izmolimo oproštaj za uvođenje sankcija Rusiji, jer bi ta odluka bila katastrofalna za nas“, rekao je jednom prilikom Nikolić.

Sve srpske vlasti od 2000. godine pokazuju jasnu spremnost i odlučnost da je evropski put zemlje jedan od prioriteta kome su težile. I od toga se nije odustalo do danas. Srbija je danas kandidat za članstvo u EU i početkom prošle godine počela je pregovore o pristupanju evropskoj porodici. Istovremeno, i dobri odnosi sa Rusijom tradicionalno se neguju već decenijama. Doduše, osim osećaja povezanosti dva naroda i sećanje na savezništvo u svetskim retovima, ti „dobri odnosi“ do skoro nisu imali neki značajniji rezultat u saradnji, osim što je Rusija bila najveći zagovornik u međunarodnoj zajednici da je Kosovo sastavni deo Srbije i da neće priznati njenu nezavisnost.

Takvom politikom i građani Srbije su pomalo zbunjeni, te su već godinama ubeđeni da je Rusija najveći donator Srbiji. Međutim, zvanični podaci Vlade Srbije pokazuju sasvim drugačije – Rusija nije dala ni rublju ovoj zemlji od 2000. do 2013. godine, dok je EU najviše sredstava izdvojila za ulaganje u Srbiju, a potom pojedinačno i njene zemlje članice. Tu zbunjenost pokazuje i poslednje istraživanje javnog mnjenja koje pokazuje da građani Srbije imaju znatno pozitivniji stav o Rusiji nego o EU, ali bi ipak više voleli da im deca žive u EU.

Dok se predstavnici srpskih vlasti hvale kako uspešno balansiraju između EU i Rusije, slučajno ili ne, prva pregovaračka poglavlja sa Unijom još nisu otvorena, iako su postojali jasni nagoveštaji da će se to desiti još tokom prošle godine. Svi ti pritisci, direktni i indirektni, utiču i na ponašanje članova vlade koji poslednjih meseci nemaju blagonaklon odnos prema predstavnicima evropskih institucija, ali ni prema domaćim medijima i nezavisnim telima u Srbiji, osporavajući njihov rad i kredibilitet.

BiH: KRIJUMAČARENJE EVROPSKOG VOĆA

I Bosna i Hercegovina, koja je doduše znatno dalje od Srbije na putu ka EU, odbacila je zahtev da se pridruži Briselu u sankcijama Rusiji i da ne koristi trenutnu situaciju za povećanje izvoza poljoprivrednih proizvoda u tu državu. Ministar za spoljnu trgovinu i ekonomske odnose BiH Boris Tučić izjavio je avgusta prošle godine da BiH ne može da se pridruži politici kažnjavanja Rusije zbog ukrajinske krize, jer bi time nanela nenadoknadivu štetu svojoj privredi.

Jabuke

„Mislim da Bosna i Hercegovina ne može sebi dozvoliti luksuz da se odriče bilo kojeg tržišta, bez obzira da li je reč o Rusiji, zemaljama CEFTA ili EU. Upravo suprotno, naš strateški interes je da kontinuirano obezbeđujemo sve neophodne uslove kako bismo unapredili prisustvo proizvoda iz BiH na svim tim tržištima. Samim tim, bilo kakva pomisao o eventualnom uvođenju ekonomskih sankcija Rusiji je bespredmetna“, ukazao je Tučić.

Kako je on rekao, BiH do sada niko nije ponudio obrazloženje izjave Evropske komisije kojom se poziva na usklađivanje spoljne politike potencijalnih članica EU sa onom koja se vodi u Briselu. Pošto to niko nije uradio, nekorektno je, konstatovao je Tučić, tražiti od BiH da se odriče bilo kojeg tržišta i svojih izvoznih potencijala, a da nam pritom Evropska unija ne nudi ništa za uzvrat. Ta državna odluka obrazložena je time da između Sarajeva i Brisela nije na snazi čak ni Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju koji je potpisan još 2008. godine.

Međutim, BiH neuvođenjem sankcije za sad nije imala neke štete, naprotiv, kako su mediji pisali, ova zemlja je beležila procvat izvoza hrane odavgusta prošle godine kada su ruske sankcije EU stupile na snagu. S druge strane, iako Rusija nije imala razloga da uvede sankcije BiH, zbog pomenutog podatka to je ipak moglo da se desi. Zvanična Moskva, naime, sumnjala je da je reč o pokušaju krijumčarenja evropskog voća i povrća kroz Bosnu i Hercegovinu da bi se zaobišao embargo Moskve na uvoz hrane iz Evropske unije.

Ruska Federalna služba za veterinarsku i fitosanitarnu kontrolu tvrdila da je poljoprivredni izvoz iz BiH u Rusiju prošle godine bio utrostručen u odnosu na godinu dana ranije, što se navodi i u dokumentu Ministarstva spoljnih poslova BiH, a u čiju je kopiju novinska agencija Frans pres imao uvid.

U devet meseci zaključno sa septembrom, izvoz voća i povrća iz BiH u Rusiju bio je težak 3.123 tone u odnosu na 1.014 tona iz istog perioda lane, navodi se u dokumentu. Bosna je u tom periodu izvezla 2.066 tona jabuka i krušaka u Rusiju, u odnosu na svega deset tona iz istog perioda 2013.

Moskva je zbog toga rešila da sprovede istragu o obimu proizvodnje određenog voća i povrća u Bosni u 2014. a pod sumnjom je i izvoz krompira iz BiH, budući da se taj proizvod 2013. godine uopšte nije izvozio u Rusiju, a od početka prošle godine izvezeno je 94 tone.

Šargarepa

„Najveći deo robe izvezen je u septembru i oktobru, a manji deo u avgustu, kada su ruske sankcije stupile na snagu“, rekao je za Frans pres portparol Uprave za indirektno oporezivanje BiH Ratko Kovačević. Ruski zvaničnici sumnjaju da se radi o reizvozu, odnosno o tome da je određena količina voća i povrća prvo uvezena u BiH, a potom izvezena na rusko tržište, rekao je ministar spoljne trgovine i ekonomskih odnosa BiH Boris Tučić.

HRVATSKA: BEZ BRIGE ZA POSLEDICE

Jedina zemlja bivše Jugoslavije, osim Slovenije, koja se od nedavno nalazi u EU i koja još nije sasvim videla sve pozitivne strane tog članstva– Hrvatska trpi možda najviše štete od ruskih sankcija, iako je imala razvijenu ekonomsku saradnju sa Rusijom, koja se nalazila na petom mestu ekonomskih partnera u toj zemlji. Hrvatsku su samim timšto je deo EU direktno pogodile sankcije Rusije. Do tad, ukupan izvoz poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda iz Hrvatske u Rusiju je 2013. iznosio 15,6 miliona evra, dok je u prvih šest meseci prošle godine taj izvoz bio povećan za 48 odsto.

Međutim, hrvatski stručnjaci ne brinu mnogo za posledice po ovu zemlju zbog međusobnih ograničenja u saradnji EU i Rusije. U Hrvatskoj privrednoj komori tvrde da sankcije koje je Rusija uvela za uvoz poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda iz EU ne bi trebalo da imaju većeg uticaja na ukupni hrvatski izvoz u tu zemlju, ali bi mogle jače pogoditi pojedine izvoznike. U Komori smatraju da će biti ugrožen segment od oko 1,5 odsto ukupnog hrvatskog izvoza poljoprivredno-prehrambenih proizvoda, u vrednosti između 20 i 25 miliona dolara. Prema podacima Državnog zavoda za statistiku, iz Hrvatske je u prva tri meseca prošle godine u Rusiju izvezeno poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda vrednih 3,2 miliona dolara pri čemu najviše jabuka, kruški i dunja, supa, hleba, peciva i mesa.

Hrvatske izvoznike u Rusiju pogađaju sankcije koje je EU uvela Ruskoj Federaciji, a odnose se na ruski pristup evropskom finansijskom tržištu, embargo na oružje, zabranu izvoza proizvoda dvostruke namene, osetljive tehnologije i naftni sektor. Hrvatski mediji su pisali da nema previše hrvatskih fabrika koje bi podjednako bile pogođene tim sankcijama, pa se očekuje da će njihovo poslovanje biti otežano, ali ne i onemogućeno, izjavio je jednom prilikom pomoćnik ministarke spoljnih i evropskih poslova Joško Klisović. Svi ugovori koji su potpisani do stupanja na snagu tih sankcija biće realizovani, a što se tiče budućih poslova, ako se tiču segmenata koji su u režimu sankcija, neće moći da se sklapaju novi ugovori.

Što se tiče onih hrvatskih proizvođača, čiji proizvodi nisu dospeli na listu sankcija, ekonomisti savetuju da treba da nastave raditi, razvijati svoj biznis, da traže i nalaze nove partnere na teritoriji Rusije. Maslinovo ulje, vino, čitav niz drugih proizvoda kao što su začini, gotovi proizvodi ili polufabrikati, konzervirana riba, treba i dalje da nastave da proizvode hrvatski proizvođači koji su traženi u Rusiji. Ni turističkom sektoru ne prete sankcije, uprkos svim medijskim napisima o nekakvim ograničenjima za odlazak Rusa u inostranstvo. Stručnjaci poručuju da se ne treba bojati ni javnog mnjenja, jer ne može biti govora ni o kakvom širokom bojkotu evropskih proizvoda od strane ruskog potrošača zato što rusko društvo nije toliko politizovano.

MAKEDONIJA: POLITIKA UZDRŽANOSTI

U celoj ovoj priči Makedonija se odlučila za politiku uzdržanosti. Makedonske vlaste svesne da ne mogu da promene tok novonastale situacije sa sankcijama EU prema Rusiji i obrnuto, izabrale su da budu jedna od malobrojnih država koje neće uvesti sankcije Rusiji, kao i da ne donose bilo kakve ishitrene odluke ne bi li narušile odnose sa velikim zapadnim zemljama.

“Najpre kao zemlja trebamo razmisliti u kom smeru ćemo se kretati, da li ćemo podržati američki i evropski stav o embargu prema Rusiji ili ćemo pokušati da osvojimo deo ruskog tržišta, ali bi to automatski značilo da kršimo embargo Evrope i Amerike”, rekao je direktor Privredne komore Severozapadne Makedonije Arben Halili.

Skopje

Ovu situaciju Makedonija, kako ističu u komori, treba da iskoristi i poboljša odnosno poveća izvoz na rusko tržište. Trenutna statistika o spoljno trgovinskoj razmeni Rusije i Makedonije ne ide u prilog severnim susedima Grčke.

Ukupni obim trgovinske razmene u prvoj polovini prošle godine bio je 74 miliona dolara, od kojih je izvoz samo oko 13 miliona. Makedonski proizvođači takođe vide priliku da povećaju izvoz u Rusiju koja je uvela sankcije EU, uprkos tome što nisu u takopovoljnoj situaciji kao Srbija koja sa Rusima ima ugovor o slobodnoj trgovini. Oni, naime, na izvoz u Rusiju plaćaju carinu od dva do 20 odsto.

„U prvih šest meseci ove godine, prema ukupnoj robnoj razmeni od 56 miliona evra, Rusija je šesnaesti po redu trgovinski partner Makedoniji“, rekao je Vasko Ristevski iz Privredne komore Makedonije.

Makedonski ministar poljoprivrede Mihail Cvetkov smatra da se trgovinski deficit sa Ruskom Federacijom može smanjiti, nakon što je zabranila uvoz hrane iz zemalja EU, Norveške, Kanade, SAD i Australije.

„Poljoprivrednici će iskoristiti svaku mogućnost za poslovanje i, ako bude potražnje, ponudit će svoje proizvode“, naveo je Cvetkov.

 Međutim, u ovakvoj situaciji, kaže univerzitetski profesor Nano Ruzhin, bilo kakva ekonomska inicijativa zavisiće od političkih odluka. “Makedonija se sada nalazi između dve vatre. Sa jedne strane energetski smo zavisni od Rusije, a sa druge su nam strateški partneri SAD i Evropa, sa čijom podrškom pokušavamo da postanemo deo evroatlantskih integracija”, napomenuo je Ruzhin.

Republika Makedonija, prema njegovim rečima, u nekoj većoj meri može na osnovu privatnih inicijativa i malih firmi na izvesni način poboljšati izvoz roba za široku potrošnju u Rusiji. “Tu smo u jednoj situaciji kada Makedonija mora odigrati dvostranu politiku neodlučnosti. U ovom trenutku je najbolje da se samo posmatra i da se ne preuzimaju neki otvoreniji angažmani”, rekao je Ruzhin.

CRNA GORA: PRIORITET JE ČLANSTVO U EU

Birajući između tradicionalno prijateljskih odnosa sa Rusijom i sigurnog puta ka Evropskoj uniji Crna Gora se odlučila za ovo drugo. U trenutku kada se zahuktala u otvaranju novih poglavlja Crna Gora je zanemarila emocije, pa čak i ogroman priliv novca koji su ruski turisti ostavljali poslednjih godina na Crnogorskom primorju i odlučivši da “ne sedi na dve stolice”, uvela sankcije Rusiji.

“Za Crnu Goru je težak potez bilo priključivanje sankcijama Evropske unije prema Rusiji, s kojom ima vekovne dobre odnose, ali je strategijski cilj Crne Gore članstvo u EU i jasno da se zato ne može se sedeti na dve stolice”, rekao je šef crnogorske diplomatije Igor Lukšić.

Sveti Stefan

On je dodao da je uvođenje sankcija težak potez, kao i da nijedna zemlja u Evropi nije srećna kad treba da uvede sankcije, posebno zato što Crna Gora ima dugu tradiciju dobrih odnosa s Rusijom. Lukšić je podsetio da je to teško uraditi, baš zbog toga što je Crna Gora kao deo tadašnje Jugoslavije dobro osetila sankcije Zapada tokom devedesetih.

"To je pogodilo privredu, mi smo uvek pozivali na miroljubivo rešenje, ali smo potpuno svesni toga da smo na evropskom putu i da želimo da postanemo punopravna članica EU. Nekad se saglašavamo sa saopštenjem (EU) iako nam se suština ne dopada, ali se mora biti odgovoran partner u celoj toj priči", rekao je Lukšić.

Efektima sankcija Crne Gore prema Rusiji bavio se i Međunarodni monetarni fond. U jednom od svojih izveštaja MMF navodi kako je Crna Gora, uz Bugarsku i Kipar, meka za ruske turiste i kako će zbog toga ekonomija Crne Gore biti pogođena jer ruska kapitalna ulaganja premašuju 5 odsto BDP-a.

Zbog porasta kursa rublje i nestabilne ekonomske situacije stanovnici Rusije manje putuju u inostranstvo, a Crna Gora je to i te kako osetila jer je u 2014. bilo duplo manje turista iz ove zemlje nego godinu ranije. Naime, 2013. od 1,5 milion turista na Primorju čak 28 odsto su bili Rusi.

"Tokom godine koju smo ispratili ruskih turista je bilo znatno manje nego 2013, što će se i te kako odraziti na ukupan finansijski promet ostvaren lane u turizmu. Razlog je što su Rusi više plaćali nego drugi, a i bili su odlični potrošači", rekao je predsednik Crnogorskog turističkog udruženja Žarko Radulović.

Osim smanjenog broja turista Crna Gora, koja je u Rusiju izvezla u prvih pet meseci prošle godine robu u vrednosti do 10 miliona evra, je osetila i sankcije koje je ruski predsednik Dekretom uveo avgusta prošle godine – zabranu uvoza na godinu dana iz svih zemalja koje su njima uvele sankcije.

JUŽNI TOK: RAZOČARENJE U SRBIJI I BIH

Ubrzo nakon vojne parade koju je Srbija organizovala „ad hoc“ u čast posete ruskog predsednika Vladimir Putina Beogradu, u medijima se pojavila vest da je Putin odlučio da smanji Srbiji isporuku gasa za 28 odsto. Podsetimo, Vlada Srbije pomerila je centralnu manifestaciju obeležavanja godišnjice Prvog svetskog rata za četiri dana ranije, jer je Putin samo tada mogao da svrati do Beograda.

Jućni tok

Mediji u Srbiji objavili su da je Putin takvu odluku doneo nezadovoljan ishodom posete Beogradu, jer je premijer Srbije Aleksandar Vučić odbio da potpiše protokol kojim se reguliše vraćanje duga od oko 200 miliona evra za gas do marta sledeće godine. Srbija, očigledno, takav potez ruskih vlasti nije očekivala, naročito imajući u vidu da je samo zbog njihovog predsednika organizovala vojnu paradu u Beogradu i da nije uvela sankcije Rusiji zbog ukrajinske krize iako su sve zemlje EU kojoj Srbija teži to učinile. Sve to, izgleda, nije pomoglo. Rusi se na prijateljstvo ne obaziru kada je reč o poslu.

Prema pisanju medija, sprski premijer se prilično naljutio zbog takvog poteza Rusa jer smatra da je njihov zahtev za otplatu duga bio neumesan i nefer, s obzirom načinjenicu da Rusija preko kompanije Naftna industrija Srbije uveliko profitira na Srbiji. U Srbiji je, inače, ove godine formiran tim za preispitivanje prodaje Naftne industrije Srbije ruskoj kompaniji Gaspromnjeft. NIS je privatizovan u decembru 2008, kao deo paketa iz energetskog sporazuma sa Ruskom Federacijom.

Većinski udeo u NIS prodat je za 400 miliona evra, a u javnosti se ocenjivalo da je cena bila ispod procenjene vrednosti cele kompanije, koja se kretala oko dve milijarde evra. Tadašnji državni vrh je kao jedan od razloga za privatizaciju NIS po niskoj ceni pravdao i spoljnopolitičkom podrškom Rusije koju je Srbija imala u vezi sa navodnim očuvanjem teritorijalnog integriteta i suvereniteta na Kosovu.

Međutim, vest o smanjenju isporuke gasa nije pogodila vladajuću srpsku elitu koliko ona da gasovoda Južni tok, o kom se godinama priča u Srbiji, ipak neće biti. Rusija je stopirala njegovu izgradnju, a odluka o tome da on ne ide preko Bugarske već do Turske doneta je nakon odluke EU da uvede sankcije Rusiji. Bio je to još jedan odgovor ruske vlasti, koji je teško pao i Srbiji koja je trebalo da ima velike koristi od tog projekta.

Vladimir Putin je rekao da Rusija u aktuelnim uslovima ne može da nastavi sa realizacijom Južnog toka, uzimajući u obzir činjenicu da do sada nije dobila dozvolu iz Bugarske o gradnji tog gasovoda. Predsednik UO Gasproma Aleksej Miler bio je konkretniji rekavši da je Južni tok zatvoren, te da će Gasprom graditi novi gasovod ka Turskoj.

Premijer Srbije Aleksandar Vučić rekao je da je zaustavljanje Južnog toka loša vest. „Plaćamo cenu velikih, ali građani Srbije ne moraju da brinu ni ove zime ni sledeće. Mi ćemo uspeti da rešimo to pitanje u najboljem mogućem interesu za građane. A da li bi bilo bolje da imamo Južni tok? Svakako da bi i Srbija bila energetski bezbednija zemlja“, napomenuo je Vučić.

Stav Rusije da gasovoda Južni tok neće biti u slučaju da ga Evropska unija ne želi veoma je loša vest, ali ne i neočekivana, smatra stručna javnost u Srbiji.

- Sasvim je jasno da je kriza u vezi sa izgradnjom Južnog toka nastala iz političkih razloga, odnosno zbog rata na jugoistoku Ukrajine. Evropska unija podržava vlast u Kijevu, a Moskva pobunjenike u Donjecku i Lugansku pa je to osnovni razlog zbog čega je „zapelo“ oko Južnog toka. Slobodno možemo konstatovati da je ukrajinska kriza „glogov kolac“ za sprovođenje tog važnog projekta - kaže Ljubodrag Savić, profesor Ekonomskog fakulteta u Beogradu.

On smatra da je cilj Rusa jasan. “Oni jednostavno žele da pošalju poruku potrošačima gasa u Evropi. Ako u narednom periodu bude problema sa količinama gasa, ako bude bilo nestašica, za to će biti odgovoran Brisel, jer je izgradnju Južnog toka onemogućio zbog političke podrške Kijevu. Ono što je najvažnije jeste to da Srbija, koja je uvučena u političko prepucavanje dve velike sile, ne može da uradi ništa kako bi se situacija popravila. Definitivno je da će naša zemlja biti veliki gubitnik ako Južni tok ne bude bio izgrađen”, rekao je Savić za Danas.

Slično neraspoloženje u vezi sa odlukom Rusije da stopira Južni tok je i u Bosni i Hercegovini. Tamo je sa razočarenjem dočekala vest da projekat neće biti nastavljen. Naročito su nezadovoljni u entitetu Republika Srpska čije su vlasti izvršile milionska ulaganja za pripremu gradnje kraka gasnog toka. Procene vlasti i analitičara su da direktne i indirektne štete za BiH zbog zaustavljanja gradnje Južnog toka premašuju dve milijarde evra.

ZAKLJUČAK

Politika balansiranja između Istoka i Zapada među zemljama Zapadnog Balkana je u ovom slučaju na velikom ispitu. Zemlje poput Srbije, Makedonije, BiH ili Crne Gore koje još nisu krenule putem evropskih integracija ili su tek zakoračile na njega, suviše su male na velikoj evropskoj političkoj sceni da bi mogle tako lako da se odreknu bilo kog dela kolača koji im se ponudi. Južni tok je, tako sad bar izgleda, prošlost i oni koji su kao BiH i Srbija računali na to moraju da se okrenu novim idejama, projektima, investitorima. Uostalom, u bitkama velikih, “mali” na kraju završe kao “žrtveni jarići”, tako da su vlade zemalja u regionu u nezavidnom položaju – da izaberu stranu ili se pritaje dok se strasti na relaciji EU – Rusija ne smire. U svakom slučaju, posledice će se osetiti, kako političke tako i ekonomske.