Kako je tekao proces od formiranja OVK do planova za Vojsku Kosova? Buduća vojska bi, prema rečima premijera Kosova Ise Mustafe, bila "model i ogledalo jednog realnog Kosova, sa njegovim etničkim i jezičkim koloritom." Srbija tvrdi da bi formiranje ove vojska predstavljalo kršenje Rezolucije 1244[1] Saveta Bezbednosti UN-a. Ali zar to nije i nezavisnost Kosova koju su priznale najveće svetske sile i više od polovine clanica UN?[2] Da bi predupredila transformaciju dosadašnjih bezbednosnih snaga Kosova u oružane snage Kosova, odnosno kosovsku vojsku, Srbija najavljuje otvaranje debate o ovom pitanju pred Savetom bezbendosti UN. Niko od zvaničnika, međutim, ne objašnjava da li se o ovoj temi razgovara u Briselskim pregovorima između Pristine i Beograda.

Ako počnete da razmišljate o stvarima za koje se smatra da se podrazumevaju kao svakodnevni ili hajdemo reći “suštinski” elementi jedne države, dakle o kojima se puno ne raspravlja i koji nisu deo svakodnevnih problema državljana jedne zemlje, onda se bez dileme može reći da je vojska jedna od njih. U razvijenim zemljama zapadne Evrope, koje su postale prototip onoga što većina balkanskih zemalja želi da postane, glavne javne rasprave vode se o nekim finesama, itekako važnim, ali ipak finesama koje ciljaju na uspostavljanje pune demokratije, višeg standarda ili bolje društvene situacije. Onda se raspravlja i o gej brakovima, legalizaciji marihuane, o tome da li neko sme ili ne sme svom detetu da da ime “Fejsbuk” ili da se nesmetano šeta ulicama. Sve su to vrlo važne rasprave u kojima se vodi žestoka polemika o ljudskim pravima ili ravnopravnosti građana.

Kosovske bezbednosne snage
Kosovske bezbednosne snage

Na Kosovu se, međutim, stvari koje se podrazumevaju ne smeju uzimati zdravo za gotovo. Zapravo, sve što se bilo gde drugde podrazumeva – ovde se itekako NE podrazumeva. Počevši od toga da građani ove majušne države ne mogu slobodno da putuju po zemljama Evrope (zamislite tek da žele da odu još dalje) ili da ne mogu da pošalju paket poštom, a da pre toga ne zamole sve ove ili one bogove da ga sačuvaju, kako bi stigao na željenu destinaciju.

Koreni i budućnost vojnih snaga na Kosovu

Vojska Kosova, koja je tema ovog članka, nije toliko “seksi” da bi se o njoj naširoko i nadugačko pisalo (ili ipak, možda, za nekoga i jeste – ne bih volela da se pomisli kako imam predrasude). Dok se na tom lepom zapadu sa vojskom bave zadrti konzervativci i oni koji se zalažu za oružje i uniforme, na Kosovu se već duže vreme vodi rasprava o tome kako bi trebalo da izgleda ta vojska, da li bi uopšte trebalo da postoji (neki tvrde – da svakako, dok drugi tvrde – ne, nikako!) i ako treba, kako bi trebalo da izgleda.

Značaj vojne sredine promenjen je od završetka Hladnog rata i okončanja konflikta u bivšoj Jugoslaviji.

Budimo racionalni. Akt formiranja vojske Kosova neće poljuljati postojeći svetski red. Ova vojska neće biti ni konkuretna svetskim silama, niti će se – ako bog da – ikada boriti u regionu. “Zašto onda tolika uzbuna?” zapitao bi se neko sa razlogom.

KFOR
KFOR

Put do, od većine kosovskih građana željene, vojske izgleda da neće biti lak. Nakon rata krajem 90-ih godina, NATO snage i UN misija uslovili su tadašnju Oslobodilačku vojsku Kosova[3] na razoružanje, kako bi se ova formacija transformisala u Kosovski zaštitni korpus. Ovaj korpus se nakon nekoliko godina transformisao u Kosovske snage bezbednosti, iz kojih se danas planira formiranje kosovske vojske.

Danas Kosovo uživa relativnu sigurnost, nezavisno od gorkog iskustva, konflikta i političkih nesporazuma o njegovom statusu sa Srbijom.

Kosovo je mlada država, mala po veličini i sa organičenim izvorima, koja se za eliminaciju kratkoročnih bezbednosnih izazova uglavnom oslanja na prisustvo NATO snaga.[4]

Gledajući realno, buduća vojska Kosova imala bi tako korene u OVK, formaciji o kojoj Srbi na Kosovu verovatno nikada nisu ni sanjali da bi joj jednog dana mogu pripadati.

Dok Albanci ovakvu vojsku vide kao faktor stabilnosti u regionu, Srbi je, naročito na severu zemlje,[5] čije je učešce u kosovskim institucijama i dalje na minimalnoj razini, smatraju nepotrebnom i destabilizirajućom.

Kosovski zaštitni korpus
Kosovski zaštitni korpus

Odmah nakon završetka rata na Kosovu, kao deo privremene Vlade Kosova, pod protektoratom OUN-a, fomiran je Kosovski zaštitni korpus (TMK),[6] koji je postojao sve do njegovog transformisanja u Bezbednosne snage Kosova, godinu dana nakon proglašenja nezavisnosti.

Najave da se Kosovo priprema za transformaciju bezbednosnih u vojne snage, stiže na sedmogodišnjicu nezavisnosti Kosova. To je bio i dan kada su po prvi put prošle godine ove snage prodefilovale glavnim prištinskim trgom – koji nosi ime Majke Tereze. Kako i dolikuje jednoj vojsci, tog dana u centru Prištine defilovale su sve snage, od ceremonijalne jedinice KSB pa sve do jedinica za operacionalnu podršku.

Većinsko albansko stanovništvo na Kosovu smatra da će fomiranje oružanih snaga Kosova imati veliki značaj u definisanju kosovske države, jer bi prvi put u svojoj istoriji Kosovo moglo da sopstvenim oružanim snagama štiti suverenost i teritorijalni integritet. Stoga, kosovski Albanci potrebu formiranja vojske povezuju sa nacionalnim identitetom.

Kosovska vojska bi trebalo da zameni međunarodni zaštitni i sigurnosni mehanizam, u koji su NATO i EU tokom 16 godina uložili dosta truda i novca.

Sever Kosova
Sever Kosova, izvor ključnih bezbednosnih izazova

Situacija je danas drugačija. Konfliktne situacije širom sveta, na jednoj, i sve bolja obučenost KSB pružaju sve manje razloga za ostanak NATO trupa na Kosovu. Ako KSB, odnosno nova kosovska vojska zameni NATO snage, ovim bi se procesom zaokružila državnost Kosova, kompletirala bi se institucionalna struktura ove mlade države, kojoj je cilj sigurnost unutar zemlje i mir u regionu.

Poboljšanjem bezbednosne situtacije, broj trupa KFOR-a beleži drastičan pad, tako da je jasno da NATO ne može zauvek ostati na Kosovu. To su pokazale i zajedničke obuke, koje su imale za cilj upravo osposobljavanje pripadnika kosovskih bezbednosnih snaga kako bi jednog dana preuzele na sebe bezbednosti ove male i krhke države.

Po svemu sudeći dosadašnje bezbednosne snage, koje se pod kontrolom NATO već godinama pripremaju sa trupama Alijanse na Kosovu, ubrzo bi trebalo da dobiju epitet vojske Kosova. Ove snage su u očima kosovskih građana stekle poverenje i ugled buduće kosovske vojske.

Izvesno je da bi za Srbiju, koja je bez ikakve sumnje izgubila Kosovo, jedna buduća kosovska vojska, možda u nekom narednom periodu mogla da predstavlja konkurenciju i rizik, ali i još jedan znak da je Beograd zauvek izgubio kontrolu nad Kosovom.

Ova vojska bi, prema planu, u svom sastavu trebalo da ima 5.000 aktivnih i 2.500 rezervnih vojnika,[7] za šta je NATO stavio do znanja kako je to unutrašnja stvar Kosova koja se tiče njenih institucija.

Park mira
"Park mira", simbol podela na severu Kosova

U državi sa etničkim tenzijama i 16 godina nakon sukoba, postavlja se, međutim, pitanje da li pored Albanaca i kod drugih građana postoji spremnost da zajedno služe u istoj vojsci. Od onih Srba, koji se budu odlučili da budu deo ove vojske, očekivaće se da štite suverenost države Republike Kosovo, koju njihova matična država Srbija ne priznaje.

Ono što je zabrinulo kosovsku javnost i pre odluke o formiranju vojske jeste dogovor da će ona poštovati podelu Kosova na sever i ostatak.

Naime, buduća kosovska vojska neće biti u stanju da bez pristanka KFOR-a, koji je od 1999. godine dužan za očuvanje reda i zaštitu građana, operiše na severu Kosova.[8] Ovo je lično potvrdio nedavno i premijer Kosova Isa Mustafa. Ova izjava naišla je na negativan odjek u kosovskoj javnosti, koja je do juče bila u prilici da sluša politička obećanja da će buduća kosovska vojska biti prisutna na celoj teritoriji Kosova.

Ako bi se pitali građani većinski srpskog severa, ionako izolovanog od ostatka Kosova, bezbednosne snage bi trebalo da budu ukinute, a nikako transformisane u oružane snage ili vojsku. Jedina transformacija KSB koja bi imala smisla, za njih bi bila ona koja bi vodila ukidanju te borbene formacije. Prema njihovom mišljenju, moguća vojska bi vodila rastu nepoverenja srpske zajednice prema albanskoj većini, koja bi ih realno dodatno udaljila jedne od drugih.

Kosovske bezbednosne snage
Kosovske bezbednosne snage

Pripadnici civilne zaštite, koja je kao formacija za vanredne situacije do sada bila finansirana od Vlade Srbije i dalje deluje na severu Kosova i u njoj se nalaze i bivši pripadnici Vojske Srbije.

Prema postignutom dogovoru između Prištine i Beograda u Briselu, ova kao i druge paralelne strukture koje deluju na severu, ali i u nekim drugim opštinama na centralnom Kosovu,[9] trebalo bi u narednim mesecima da bude raspuštena.[10] Službena Prišina na ovo gleda pozitivno očekujući da će dosadašnji pripadnici ove formacije biti integrisani u buduću vojsku Kosova. Sa druge strane, Srbi sa centralnog Kosova, imajući u vidu da su zastupljeni u kosovskim institucijama, uključujuči i policiju, ne oklevaju da budu deo Bezbednosnih snaga Kosova, koje će, kako stvari teku, sutra biti vojska Kosova.

Ono što je do juče izgledalo nemoguće danas je realnost, a to je da su bezbednosne snage slomile predrasude da Albanci i Srbi ne mogu da pripadaju istoj bezbednosnoj formaciji.

Možda u malom broju, ali danas više od 50 Srba služi u Bezbednosnim snagama Kosova, koji čak i javno izjavljuju da su ponosni što su deo ovih snaga. Da li će to mišljenje imati i kada ova formacija postane vojska, to tek treba da se vidi.

Faktor Srpska Lista?

Kako bi došlo do transformacije BSK u kosovsku vojsku, potrebna je saglasnost srpskih učesnika u kosovskim institucijama, u prvom redu u Parlamentu Kosova. Upravo na ovom planu pitanje buduće kosovske vojske trenutno se našlo u zastoju.

Parlament Kosova
Parlament Kosova

Ustav Kosova dao je manjinama jednu vrstu veta jer je, osim apsolutne većine u parlamentu, za svaku ustavnu promenu potrebno obezbediti dve trećine glasova[11] manjisnkih zajednica među kojima dominiraju glasovi srpskih poslanika. To su upravo oni poslanici koji već više od dva meseca bojkotuju[12] rad Vlade kojoj pripadaju.

Obzirom da polovina poslaničkih mesta, koju pokrivaju poslanici manjinskih zajednica, pripada Srbima, već se sada moze zaključiti da će odluka o izglasavanju kosovske vojske zavisiti od nalaženja zajedničkog jezika između koalicione većine u kosovskom parlamentu i poslanika Srpske liste.

Za sada je nezahvalno predviđati ishod procesa formiranja kosovske vojske, koji se ionako do sada mnogo prolongirao. Treba u vezi sa ovim imati u vidu i protivljenje zvaničnog Beograda formiranju kosovske vojske. Njegov stav bez ikakvog prikrivanja direktno utiče na stav Srpske liste koja je u sastavu vladajuće kosovske koalicije.

Imajući u vidu način na koji je funkcionisala politika na Kosovu kada je reč o Albancima i Srbima, ne treba isključiti ni međusobna uslovljavanja[13] ili čak koncesije da bi se postigli određeni efekti. Jedan od scenarija je da glasanje za ustavne promene koje omogućavaju formiranje kosovske vojske idu u paketu sa promenama Ustava koje omogućavaju formiranje Specijalnog suda, tako da Srbi neće biti u prilici da im se suprostave, jer bi time glasali i protiv suda čije formiranje podržava i sam Beograd. Poznavaoci prilika ne isključuju ni vezanu trgovinu, kojom bi Srbi glasali za kosovsku vojsku nakon što im budu bile obećane kompetencije koje oni traže za zajednicu srpskih opština.

Kosovska policija
Kosovska policija

Svaka od ovih alternativa u suštini potvrđuje ocenu da kosovski Srbi, kao i Beograd koji stoji iza njih, nisu za formiranje kosovske vojske i da će popustiti samo ako na drugoj strani budu kompezirani značajnim političkim ustupcima kojima bi nadomestili popuštanje u odnosu na pitanje formiranja kosovske vojske.[14]

Ukoliko proces transformacije bezbednosnih snaga u vojsku bude uspešno izveden, onda će po prvi put nakon raspada bivše Jugoslavije, Albanci i Srbi služiti vojsku u istoj uniformi.

Kosovska vlada pokazuje odlučnu nameru da što je pre moguće pred skupštinu izađe sa predlogom zakona o formiranju vojske. Beograd najavljuje da će se o tome žaliti Savetu bezbednosti UN.[15] Za sada je teško predvideti kako će se dalje odvijati ili kako će biti okončan ovaj proces. Bilo kako bilo, on pokazuje da su Priština i Beograd i dalje „dva sveta“ kada se povede reč o bilo čemu što se odnosi na jačanje kosovske državnosti.