Crna Gora, Srbija kao i bivša SRJ, uvijek su se nalazile u interesnoj sferi Rusije. Geopolitička situacija kao i pad ruske moći devedesetih godina doveli su do pada ruskog uticaja u svijetu, pa tako i u regionu Zapadnog Balkana. Nakon referenduma iz 2006. godine kao najveći spoljnopolitički cilj Crna Gora postavlja evroatlantske integracije. Rusija je u tim godinama započela svoj ekonomski uspon i imala korektne odnose sa zemljana članicama EU i NATO. Naspram činjenice da je Crna Gora izabrala put ka EU i NATO, Rusija je izrazila načelno nezadovoljstvo ali je bila stava da je Crna Gora nezavisna država koja sama bira svoj put. Zvanični odnosi Rusije i Crne Gore su bili na zadovoljavajućem nivou do 2011. Od početka zaoštravanja odnosa između NATO-USA-EU sa Rusijom, retorika i odnos Rusije prema CG počinje da se mijenja. Iz početne pozicije nemiješanja u unutrašnju i spoljnu politiku CG, Rusija dolazi do pozicije aktivnog učesnika političkog života u Crnoj Gori. Taj upliv ruskog uticaja u CG posebno je vidljiv na medijskom planu.

Saznanja da je CG ispunila skoro sve uslove za prijem u NATO bila su alarm za ruske službe i znak da bi trebalo da preduzmu mjere kako bi zaustavili taj proces. Zaoštravanje retorike od strane zvanične Moskve u vidu izjava ruskog ambasadora da se Crna Gora okane “majmunskog posla”, preko izjava Sergeja Železnjaka, Leonida Rešetnjikova, Marije Zaharove, Aleksandra  Dugina… bili su jasan znak za Srpsku pravoslavnu crkvu u CG, i dio opozicije, da počnu sa akcijama. 

cepurin_majmunska_politika
Čepurin ne bira reči: Priključenje Crne Gore NATO-u je "majmunska politika"

Društvene mreže i počeci pripreme oktobarskih demonstracija 2016.

Prvi znaci organizovane anti-nato propagande na internetu vidljivi su od početka pokretanja  Facebook stranice Sigurnim korakom, koja je otvorena u svrhu promovisanja članstva CG u  NATO i koja je već početkom 2015.  organizovano komentarisana od strane anti-NATO aktivista. Poruke su se svodile uglavnom na isto: "NATO ubice, trovali ste nam đecu, izdajnici, Milo je ucijenjen i korumpiran pa mora u NATO, izdajemo tradiciju odnosa sa Rusijom, izdajemo braću Ruse… " 
Ovo nisu bili komentari lažnih profila, kakvi se obično koriste za internet-trolovanje, ovo je bila organizovana grupa stvarnih ljudi okupljenih oko SPC u CG, Matice Srpske i srpskih patriotskih pokreta u CG.  Iz njih su kasnije proizašli i anti-NATO pokreti kao što su  “Ne u rat, ne u NATO”, "Sloboda Narodu”, “Stop NATO-u”, “Pokret za neutralnost“… Kod većine onih koji negativno komentarišu postove na FB stranici Sigurna budućnost, primjetna je ista matrica: veličanje Putina i Rusije (uz ‘’cover slike’’ Putina, Moskve, Novorusije, Krima, Slobodana Miloševića, Kosova, Novaka Đokovića, Matije Bećkovića – što je bila standardna ikonografija…). Kako je zapazio i novinar Boro Krivokapic u TV emisiji Živa istina oni se pozivaju na Crnu Goru Petrovića, citiraju kralja Nikolu, citiraju sve izjave o jedinstvu i prijateljstvu crnogorskog i ruskog naroda, koriste zastavu CG iz doba kralja Nikole. Veličaju bitke: Mojkovačku, Martinićku, na Krusima, Vučjem dolu…Nose na promocijama čak i Krstaš barjak. Pokušavaju da prisvoje sve simbole ne bi li prikazali kako su baš oni autentična, “izvorna” Crna Gora, i ne bi li zamaskirali pravu istinu da oni zapravo čine da Crne Gore i nema. Prisvajajući dio tradicije i obilježja koji im odgovaraju za zloupotrebu, pokušavaju da izmanipulišu i probude emocije što većeg broja stanovnika, zarad njihovog glavnog cilja - spriječiti ulazak Crne Gore u NATO, jer znaju da je s ulaskom u Alijansu Crna Gora nepovratno samostalna država. Omalovažavajući sve što je sadašnja država Crna Gora, oni za nju uvijek koriste kao pogrdan naziv - “Montenegro” i ‘’Milov Montenegro’’Dublja analiza profila tih komentatora, pokazaće da su bar trideset odsto njih izbjeglice srpske nacionalnosti sa Kosova, iz Hrvatske i Srbije, koji su u CG pristigli tokom ratova 90-tih. Kod njih je primjetna posebna ostrašćenost u anti-NATO kampanji, i namjerama da se spriječi  da CG uđe u tu organizaciju.

 

ubice_na_slobodi
Anti-NATO propaganda u CG

Sva ta ideologija je plasirana na društvenim mrežama na izuzetno profesionalan način. Mnogo vremena i truda porebno je da bi se napravile montaže i video klipovi koje oni plasiraju na internetu, a koji se pojavljuju u ogromnom broju i koji su veoma kvalitetno urađeni - tako da se ne mogu pripisati ‘’običnim’’ učesnicima društvenih mreža. Ima sumnjičenja kako iza njih  stoji Matica srpska, koja je pak za takve poslove finansirana od SPC. Kao prilog takvim sumnjama navodi se kako većinu takvih priloga na internet premijerno postavljaju osobe bliske Matici srpskoj i portalu IN4S, da bi kasnije slijedio “share” po internetu. 

U toku NATO kampanje koju je sprovodilo Komunikacioni tim Vlade Crne Gore, primjećene su i situacije koje su ukazivale i na organizovani rad prema državnim institucijama. Montirane afere poput lažne ankete koja je objavljena sa prepravljenim rezultatima, lažnog pisma NATO zvaničnika Ministru odbrane CG, afere o silovanju u hotelu Premijer od strane NATO vojnika, ‘’slučaj Krsto Niklanović’’, ukazivali su na sinhronizovani rad nekih obavještajnih službi i medaija u CG. Svaka od ovih “afera”, u javnost je plasirana preko portala IN4S a onda preuzimana od ostalih povezanih medija i dijeljena preko društvenih mreža od jedne te iste grupe ljudi.

postfb2_raicevic
Kod većine komenatara na FB stranici Sigurna budućnost, primetna je ista matrica: veličanje Putina i Rusije; na fotografiji: Gojko Raičević, urednik portala IN4S

Istina i provjera činjenica kod njih uopšte nijesu važni, isto kao ni kod ljudi koji za njih to dijele na društvenim mrežama. Nije im važno ni da li će veoma brzo i argumentovano biti demantovani  jer na internetu standardna pravila ne važe. Vijesti se lako i brzo dijele i ne uklanjaju se. Njihovu laž u kratkom periodu pročita ogroman broj ljudi, a demanti se na internetu rijetko pojavljuje, jer se mediji i država tome adekvatno ne posvjećuju. Osim toga, za internet je od izuzetnog značaja presonalizovana komunikacija, pri kojoj ljudi više vjeruju ljudima, nego medijskim kućama i oficijelnim internet portalima… Pošto je skoro svaki funkcioner opozicije na Facebooku, svaki pop, svaki anti-NATO promoter, oni pletu svoju “mrežu”, ne bi li stvorili ‘’kritičnu masu’’ ljudi na interntu spremnih da podrže njihovu priču. Kako na internetu  ne postoje osobe koje, u prvom licu, javno propagiraju NATO, i ne samo NATO nego, uopšte, važne državne politike, sticao  se utisak kako ovi opozicioni lideri i ta ideologija dobijaju svoju publiku. 

Važno je napomenuti da internet u Crnoj Gori koristi 65% građana, od kojih 53% njih koristi društvene mreže, pri čemu je na Facebook-u njih 95%. Tako se dolazi do podatka, da u CG preko 300.000 stanovnika koristi Facebook na kom lične profile imaju Nebojša Medojević, Andrija Mandić, Goran Danilović, Milan Knežević, Marko Milačić, Koča Pavlović… rječju skoro svaka politički aktivna osoba iz opozicije, pa čak sveštena lica iz SPC. Plasirajući svoju ideologiju svaki dan, bez obzira da li  koriste laži ili činjenicama manipulišu po principu kako im drago i budući da na društvenim mrežama ne postoji cenzura, oni  truju mnenje internet zajednice u Crnoj Gori dok ‘’kontra priča’’ – izostaje. Svakako da internet nije jedino objašnjenje za podršku koju je dobio anti-nato pokret u CG i uopšte opozicija ali je, pokazuje se, jedan od ozbiljnijih faktora, posebno kad je u pitanju mobilizacija mladih.

***

Demonstracije i “šatorsko naselje” ispred Parlamenta u oktobru 2015. godine, bili su ozbiljna akcija opozicije, koju su, pokazaće se,  podržali i određeni krugovi iz Moskve. Pripreme za njih počele su par mjeseci prije, i za to su postojali konkretni dokazi na društvenim mrežama. Glavna veza opozicije i Moskve je išla preko Beograda i DSS-a. Moskva je u Beogradu već imala svoju mrežu ljudi od povjerenja, koji su uglavnom okupljeni oko raznih nacionalističkih i anti-EU pokreta. Dostojanstvo, Srpski kod, Dveri, Zavetnici, Treća Srbija… to su sve pokreti-partije, koje su jako bliske DSS-u, a dijele istu ideologiju koja se zasniva na anti-NATO, anti-EU i proruskim idejama. Jedna od glavnih osoba u povezivanju crnogorske opozicije sa ruskim agenturama u Srbiji bio je Vladimir Dobrosavljević. U to vrijeme bivši član DSS-a (sad se opet vratio u tu partiju), koji je sa Crnom Gorom povezan tako što je politički savjetnik Andrije Mandića.

mandic_jukic_dobrosavljevic
Vladimir Dobrosavljević: važna veza sa ruskim agenturama (na fotografiji sa Andrijom Mandićem i Danom Jukićem)

Anti-NATO priča se pojavila kao izlaz iz političke krize u koju je DF upao nakon što ga je napustio Miodrag Lekić. Mandić uspijeva da se poveže sa centrima u Rusiji preko beogradskih  veza, tako što Rusima borbu DF-a predstavlja kao anti-NATO borbu, i zahvaljujuci tome dobija sredstva i podršku. PZP, koji je ulaskom u DF ostao bez dobrog dijela pristalica, a isto tako i bez finansija, prihvata ponudu Mandića i ulazi u anti-NATO priču, iako je PZP bio partija koja u Parlament bila ušla kao partija koja podržava EU i NATO. 

Srpske veze i ruski Balkanski dijalozi 

Centralnom protestu i događajima ispred Parlamenta CG u jesen 2015. prethodila je priprema, tokom koje je bilo potrebno povezati političare i novinare iz Crne Gore i Srbije sa regionom i Moskvom. Tu na scenu stupa ruski državni Fond Gorčakov ( koji nosi ime čuvenog ruskod dipomate A.M. Gorčakova )  koji je  jedan od glavnih finansijera raznih naučnih skupova sa temama  međunarodnih odnosa i geopolitike. Ovaj Fond je pod direktnom upravom ministra inostranih poslova Rusije Sergeja Lavrova, a u njegovom upravnom odboru se nalazi veliki broj iskusnih političara, novinara i biznismena iz Rusije, pa i inostranstva.

fond_dostojanstvo
Ruski državni fond Gorčakov prirema teren za ono što sledi u CG

Interesatno je da ovaj Fond, još od 2013. godine, pokreće i finansira projekat pod nazivom Balkanski dijalog,  kroz  susrete koji su se održavali:  

2013. u Sofiji, u saradnji sa Centrom za euro-azijske studije, iz Bugarske;
2014. u Beogradu u saradnji sa Beogradskim centrom za euro-azijske studije;
2015. u Novom Sadu  u saradnji sa organizacijiom Srpski kod
Novosadski skup je posebno zanimljiv za Crnu Goru. Srpski kod je desničarska organizacija na čijem se čelu nalazio izvjesni Mlađan Đorđević, za kojeg se kasnije pročulo da je član i  Srpskih Vukova. Na otvaranju su govorili ambasador Rusije u Srbiji Čepurin, Grišenin Roman Nikolajevic iz Fonda Gorčakov, Mlađan Đorđević  predstavljajući ‘Srpski kod, i Miroslav Parović iz organizacije Dostojanstvo, u Crnoj Gori poznatiji kao gost-analitičar protala IN4S, u studiju i u izbornoj noći, 16. oktobra 2016.

skup_bdijalog
Učesnici skupa Balkanski dijalog: Srđan Milić, Nikita Bondarev i Đorđe Vukadinović

Interesantno je da na pomenutim skupovima "Balkanski dijalog", 2013. i 2014, nije bilo učesnika iz Crne Gore, osim Ognjena Jovovića (2014.) koji se kasnije zajedno sa Markom Milačićem pojavljuje  na čelu Pokreta za neutralnost. Na tom skupu u Novom Sadu  2015. prvi put se pojavljuje više osoba iz Crne Gore, kao i osobe koje su kasniji protagonisti medijskog  djelovanja oko pitanja Crne Gore i NATO-a. Predavači na novosadskom skupu bili su: Srđan Milić - SNP; Nikita Bondarev –  Centar za strateška istraživanja za Balkan; Đordje Vukadinović - Nova srpska politička misao (sad i poslanik u skupštini Srbije),  Elena Pomonareva Georgijevna - profesorka na fakultetu za međunarodne odnose i saradnik Ministarstva inostranih dela Rusije, ekspertkinja za pitanja Balkana,  Proroković Dušan - direktor Beogradskog centra za strategijske analize. Učesnici su još bili i Vladimir Zotov - srpski analitičar i novinar; Đurđević Milića - srpski pokret Zavetnici, i Ognjen Jovović - Crna Gora, Pokret za neutralnostOva ekipa učesnika skupa kasnije je udarna medijska pesnica anti-NATO pokreta u CG, i uopšte ekipa za medijske i internet napade na Crnu Goru i posebno premijera Đukanovića. 

skup_krepost
Forum mladih lidera Rusije i Srbije - Krepost, u organizaciji fondacije Dostojanstvo i udruženja Srpski kod

Medijski pokrovitelji skupa u Novom Sadu  su listovi  Российская газета i Руски Експрес, listovi za koje su pomenuti predavači skoro svakodnevno davali svoje analize o stanju u Crnoj Gori. Putem pomenutih organizacija Srpski kod i Dostojanstvo, uz finansijsku podršku Fonda Gorčakov Ambasade Rusije u Beogradu, upriličeno je i održano mnoštvo manjih skupova, uglavnom na teritoriji Srbije. Učesnici tih skupova bili su iz regiona. Tako se početna ekipa proširila i na Gojka Raičevića, Marka Milačića, Tomislava Lovrekovića, Milana Obradovića, Boška Vukićevića… Uz rusku podršku, formirana je medijska grupa za napad na Crnu Goru i za podršku DF-u. Toj ekipi medijsku podršku su pružali desničarski srpski portali i mediji, kao i njima slični u Crnoj Gori, dok su iz Rusije dobijali podršku i sa značajnih državnih i relevantnih medijskih adresa.

Srbija

SrbinINFO, Alo, Večernje Novosti, Nova srpska politička misao (Đorđe Vukadinović), Patriot.rs, Pravda.rs, Zavetnici.rs, NewsFront.rs (Oksana Sazonova), Sputnik SRB (dopisnik iz CG Marko Milačić), portal Novinenovosadske, Vidovdan.org, Ruska reč

Ovoj grupi u toku samih demonstracija pridružuje se i beogradski KURIR, koji je posle portala Vijesti ubjedljivo najčitaniji portal u CG, i među najčitanijim u Srbiji. Novinari Kurira nijesu ni bili u CG, niti su prisustvovali dešavanjima, već su imali dogovor sa DF-om da objave sve što im se pošalje. Pa su tako, vjerujući svojim izvorima iz Crne Gore objavljivali naslovne strane tipa "Narod srušio poslednjeg Balkanskog diktatora" ili "Milo pucao na narod". Već nekoliko dana poslije okončanja demonstracija Kurir prestaje da objavljuje vijesti o demonstracijama i događajima iz Crne Gore. Još jedan dokaz najblaže rečeno tada pristrasnog izvještavanja Kurira su i upravo završeni izbori u Crnoj Gori tokom kojih, za trajanja čitave kampanje, Kurir nije objavio više od 4-5 tekstova o izborima i njihovim rezultatima u Crnoj Gori, bivajući vidno objektivniji u odnosu na demonstracije u oktobru 2015. kada se dešavalo da na portalu bude i po desetak tekstova dnevno. 

kurir_dve_naslovne_strane
Đukanović naredio napad na narod, nakon što je oboren sa vlasti: fenomen Kurir - dve naslovne strane tokom istog dana

Andriji Mandiću, Vladimiru Dobrosavljeviću i DF, 2015. je bila potrebna naklonost Kurira, budući da tad nijesu imali dogovorenu saradnju sa dnevnikom Vijesti koje su podržale demonstracije do nivoa koji je odgovarao njihovim sopstvenim interesima. Mandić i Dobrosavljević nisu imali kontrolu nad Vijestima i nisu mogli da se oslone na to da će biti objavljeno sve što im je potrebno. Zbog toga je Kurir i angažovan. Vijesti su odrađivale dobar posao za DF do poslednjeg dana. No kad  se 24. oktobra 2015. ispostavilo da od promjena nema ništa, i da je DF pokušao da nasilno zauzme Parlament (što u tom trenutku vlasnicima Vijesti nije prihvatljiv scenario), već 25. oktobra oštro su napali DF,  zbog čega su kasnije Vijesti i bile meta Radulovića i Medojevića. Radulović je čak upao u redakciju i pokušavao fizički da se obračuna sa urednicima portala Vijesti. U toku parlamentarnih izbora iz oktobra 2016. Vijesti su preuzele ulogu Kurira iz oktobra 2015. postajući oglasna tabla DF-a, prenoseći kao vijesti i to na naslovnoj strani čak i postove DF-a sa Facebook-a.

kurir_amandic
Podizanje tenzija izmišljenim vestima uz pomoć Kurira i savetnika Andrije Mandića - Dobrosavljevića

Crna Gora

IN4S, Princip.me, Dan.me, Tv Srpska, Vijesti, Vijesti TV, ogroman broj FB stranica i manjih portala, Ruski radio i njegov internet portal vođen od strane Veniamina Strige ( i njegovih kolega Rusa koji žive u Crnoj Gori), a koji je u direktnoj vezi,  svakodnevnoj komunikaciji sa Viktorom Kolbanovskim (direktorom Balkanskog centra za međunarodnu saradnju i pomoćnikom  Sergeja Železnjaka). Striga je više puta bio gost NewsFronta, Katehona, TV Carigrada, Prvog kanala državne ruske TV, sa zadatkom da ruskoj javnosti Crnu Goru prikaže kao podijeljenu zemlju. On je uvijek isticao da sedamdeset odsto Crnogoraca neće u NATO ni po cijenu građanskog rata, i da Đukanović korupcijom i pritiscima, uz podršku samo trideset odsto njemu odanih ljudi, hoće, po zadatku Zapada, da ugura CG u NATO. Na ruskoj TV je izjavio da je u Crnoj Gori  na djelu represija režima  nad ruskim ljudima. Čak je išao tako daleko da je pričao kako se ljeti zlostavljaju ruski turisti i pljačkaju njihovi stanovi, pri čemu policija ne želi da vodi istrage zbog anti-ruske atmosfere koju je stvorio Đukanović. Pored laži o Crnoj Gori koje je plasirao u Rusiji i o tretmanu Rusa u Crnoj Gori, zadatak mu je bio i da informiše i organizuje ruske državljane koji žive u CG. Tako da je napravljeno više raznih organizacija koje su  su davale redovnu podršku svim anti-nato skupovima u Crnoj Gori. Na dan izbora u Crnoj Gori 2016. Striga je otišao u Rusiju.  

Rusija

NewsFront - portal koji je nastao i postao popularan u toku ukrajinskih sukoba. Poznat je po beskrupuloznoj antizapadnoj i proruskoj propagandi na više jezika. Služi se svim mogućim podvalama. Njihov novinar za Srbiju,  Oksana Sazonova,  koja je često boravila u Crnoj Gori, uvijek kad su u toku neka značajnija dješavanja, povezana je sa svim glavnim akterima anti-NATO pokreta u Crnoj Gori. Prije par mjeseci bila je uhapšena na Kosovu, dok je navodno snimala emisiju o srpskim manastirima. Zadržana je par dana pa proćerana sa Kosova od strane kosovske Policije. Interesantno je da se Oksana jako brzo povezala na društvenim mrežama sa skoro čitavom crnogorskom opozicijom. Oni su redovno dijelili vijesti koje ona objavljuje a ona je aktivno promovisala sve aktivnosti DF-a na svom profilu i nesebično ih podržavala. U toku njenog hapšenja na Kosovu, veliki broj opozicionih lidera joj je preko društvenih mreža pružio podršku i tražio njeno oslobađanje. 

RIA_novosti
RIA Novosti: Rusija zabrinuta zbog prekomerne upotrebe sile u Crnoj Gori

Russia Today RT - najgledanija ruska informativna televizija u svijetu. Ogromna sredstva su uložena u nju kako bi što više nalikovala svjetskim medijima tipa BBC i CNN. Snimke protesta u Crnoj Gori RT je redovno preuzimala od NewsFronta i puštala ih u svoj informativni program. Takođe, uvijek su citirali tekstove i analitičare iz Crne Gore koji su davali izjave za Sputnik.
Dešavanjima u Podgorici ustupali su i posvećivali nesrazmerno zanačajan prostor  iako su televizija koja se najčešće bavi glavim globalnim temama.

Katehon -  portal pravoslavnog fanatika iz Rusije Konstantina Molofeeva. Molofeev je jedan od glavnih medijskih pokrovitelja crnogorske anti-NATO opozicije. Smatra se jednim od bogatijih Rusa koji svoje bogatsvo zasniva  na velikom udelu u ruskim telekomunikacionim firmama. Zabranjen mu je ulazak u zemlje EU, a zabrana mu je izrečena zbog optužbi za finansiranja paravojnih formacija u Donjecku i Lugansku. U upravnom odboru ovog portala  se nalaze i Leonid Rešetnjikov i Aleksandar Dugin, ideolog novog svjetskog poretka prema kojem Rusija treba da povrati teritorije istočnog rimskog carstva. U vlasništvu Molofeeva je i TV Carigrad koja je više puta bila domaćin Mandiću, Kneževiću, Rešetnjikovu i ostalim promoterima anti nato kampanje koji su na toj TV iznosili najbrutalnije neistine o premijeru Đukanoviću i Crnoj Gori. TV Carigrad je ovakvu propagandu pojačao i tokom parlamentarnih izbora u Crnoj Gori.

jukic_dobrosavljevic_IN4S
Dano Jukic i Vladimir Dobrosavljević u Podgorici, na pripremama za medijske napade na Crnu Goru

Institut za strateške studije -  bio je važna poluga ove kampanje. Na čelu ovog instituta se nalazio Leonid Rešetnjikov. Smijenjen je nakon oktobarskih izbora u Crnoj Gori 2016. da bi na njegovo mjesto došao bivši premijer Rusije i bivši šef bezbjednosnih službi Mihail Fradkov. Rešetnjikov je poznat po svojim oštrim izjavama protiv premijera Đukanovića i Crne Gore. U istom institutu, u Moskvi je bila angažovana kao saradnik i Dragana Trifković iz Beograda, član DSS-a. Ona je bila aktivna veza između Instituta, ruskih medija i crnogorske opozicije. U tome joj je aktivno pomagao Podgoričanin koji živi u Novom Sadu  Dano Jukić, koji je takodje član DSS-a.  Dano je bio čest gost Vladimira Dobrosavljevića (DSS), savjetnika Andrije Mandića, a više puta zajedno su bili gosti  IN4S i posjetioci Matice Srpske i često se srećući sa Andrijom Mandićem, Gojkom Raičevićem, Radunovićem, Knezevićem… Dio opozicije se sa njima sastajao i u Moskvi (Radunović, a vjerovatno i više njih).Dano Jukić i Dragana Trifković takodje su bili i gosti Kozačke vojske u Moskvi koju je tamo posjetio i dio crnogorske opozicije. Institut za strateške studije često je angažovao ruske analitičare i profesore, koji su davali izjave protiv vlasti u Crnoj Gori,  a posebno protiv Đukanovića. 

ItarTass - Ruska državna novinska agencija. Uvijek su prenosili anticrnogorske izjave ruskih zvaničnika ali i političkih aktera iz Srbije i Crne Gore, čak i one koje inače ne bi bile relevantne za tu agenciju. Takvu vijest koju bi oni objavili  od njih bi preuzimali skoro svi ruski portali a i neke svjetske agencije.

Sputnik - Jedan od najpoznatijih kanala ruske propagande u svijetu. Vijesti Sputnika  emituju se na više svjetskih jezika, a njihovi portali postoje skoro u svim zemljama koje su od interesa za rusku politiku. Crnom Gorom se bavila redakcija Sputnika iz Beograda, pojačana u to vrijeme sa Markom Milačićem dopisnikom iz Crne Gore. Redovno su prenosili sve lažne i izmisljene priče koje su fabrikovali IN4S, NewsFront  i ekipa oko Gojka Raičevića i anti-nato pokreta.

RTVi - Ova ruska televizija organizovala je nekoliko emisija na temu dešavanja u Crnoj Gori. Gosti su uvijek zastupali stavove samo jedne strane. Između ostalih o Crnoj Gori  na ovoj televiziji su govorili Železnjak, Kolbanovski, Nikita Bondarev, Rešetnjikov, Elena Pomonareva, Venijamin Striga, Marko Milačić, Igor Damjanović, Andrija Mandić, Milan Knežević. RTVi je u svom informativnom programu u potpunosti prenosio izmišljene i tendenciozne izvještaje i izajave koje su joj pristizale sa raznih opozicionih adresa iz Crne Gore - o napadima na ruske turiste, o antiruskoj atmosferi, pljačkanju ruske imovine… dok je u stvarnosti situacija bila sasvim suprotna a Crna Gora baš tad  bilježila rekordan broj zadovoljnih gostiju iz Rusije.

rossiya_segodnya
Rossiya Segodnya: NATO na Balkanu - Crna Gora, Makedonija, Srbija?

 Jedinstvena Rusija -  portal vladajuće, Putinove stranke, imao je u posljednje dvije-tri godine oko 55 priloga – saopštenja, priloga i izjava povodom Crne  Gore u kojima je prednjačio podpredsjednik Dume i visoki funkcioner Jedinstvene Rusije Sergej Železnjak. Od izjava da je oktobra 2015. crnogorska policija nasrnula na nedužne demonstrante, da je Predsjednik Vlade Crne Gore korumpiran,  Lovćenske deklaracije (koju su na Lovćenu potpisali predstavnici vladajuće Putinove Jedinstvene Rusije i crnogorskih opozicionih stranaka Demokratske narodne partije DNP i Socijalističke narodne partije SNP)  do izjava o tome da su nedavni izbori pokradeni  nižu se ispadi i primjeri direktnog uplitanja Željeznjaka u unutrašnje procese u Crnoj Gori. Poslednji u nizu njegovih ispada je prijem u centrali Putinove partije koji je Željeznjak upriličio za članove srpskog patriotskog pokreta Zavetnici - samo par dana nakon što je jedan od njihovih vođa, penzionisani general i bivši šef srpske žandarmerije Dikić, uhapšen u Crnoj Gori  pod optužbama za planiranje državnog udara. Jedinstvena Rusija je sa gostima Zavetnicima potpisala deklaraciju o saradnji u cilju obezbjeđivanja neutralnosti Zapadnog Balkana. Isto to su potpisali i sa DSS-om, Obrazom, SNP-om, Novom srpskom Demokratijom i DNP-om Milana Kneževića.          

Sinhronizovanje akcija za vrijeme demonstracija 2015.

Postojali su jasni znakovi kordinacije i sinhronizovanog djelovanja između navedenih medija, DF-a i ostalih učesnika u oktobarskim demonstracijama 2015. 

Propaganda je išla u dva pravca.

Prvi pravac propagande: Za crnogorsku javnost demonstracije su prikazivane kao antivladine, a ne anti-NATO. Pokušavali su da ih prikažu kao građanske i pobunu protiv “režima” Mila Đukanovića. Tom taktikom su pokušali da privuku što veći broj građana Crne Gore nezadovoljnih socijalnim prilikama koji, generalno,  nisu ni anti-EU niti anti-NATO nastrojeni, ali se upravo i računalo na njihovo nezadovoljstvo materijalnim  položajem i da se tako okupi i poveća broj učesnika demonstracija i pokuša stvaranje  tzv. "kritične mase" za upad u Skupštinu. Iz medijskog ambijenta koji je stvaran u tom periodu, jasno se može zaključiti da je upad u Parlament bio opcija na koju se ozbiljno računalo.

fbpost_jukic
Lokalizacija propapande: protest protiv NATO ili građanske demonstracije protiv vlasti u CG

Drugi pravac propagande: Predstavljanje demonstracija za Rusiju. Svi opozicionari u izjavama  za ruske medije naglašavali su da su u pitanju anti NATO demonstracije. Tokom mjesec dana skoro ni jedan ruski portal i informativna agencija demonstracije u Podgorici ne nazivaju antirežimskim ili socijalnim. Za sve njih su to bile isključivo ANTINATO DEMONSTRACIJE. Cilj ovakve propagande je bilo pridobijanje ruskog javnog mnijenja i njegove podrške za dalje poteze ruske Vlade. Prosječan građanin Rusije koji nije previše upućen u dešavanja u Crnoj Gori bio je zasipan informacijama tipa kako tamo neđe na Balkanu, jedan mali bratski narod vodi bitku protiv zle Amerike i zločinačkog NATO pakta. Crnogorski narod je prikazan kao žrtva vlasti, koja zbog svojih korupcionaških afera, zbog kojih je Zapad ucijenjuje, mora da uvuče Crno Goru  u NATO mimo volje naroda. Pored dobijanja podrške javnog mnijenja u Rusiji za dalje akcije, cilj ovakvog medijskog nastupa u Rusiji je bio i zadobijanje podrške širih političkih krugova, kao i finansijske podrška ruskih tajkuna osjetljivih na “patnje” pravoslavne braće.

Taktika

Od početka demonstracija DF je javnosti slao iste poruke: da su demonstracije mirne ali da će u slučaju da policija pokuša da ukloni šatore oni da ih brane. Taktika je bila da što više stranih medija i novinara dobije poruku o tome da se u Podgorici odvijaju demonstracije i da su mirne. Uporedo, razni “analitičari” privrženi Kremlju ne samo iz Rusije već i ruske medijske mreže u svijetu ispisivalii su tekstove o premijeru Đukanoviću - pa se tako, od početka protesta, pojavljuje na stotine tekstova o mafijaškim poslovima Đukanovića, navodnom švercu duvana, organa, oružja, milionskim korupcionaškim poslovima sa Emiratima, pokradenim milionima ruskog tajkuna Deripaske i druge skaske…obično uz priču o njegovoj diktaruri i vladavini dugoj  27 godina. Zajednička poruka svih tih tekstova bila je da Đukanović ne može da ode sa vlasti dok ne dovrši posao za koji je ucijenjen od strane Zapada, i da će po svaku cijenu braniti svoju vlast. Poruka je bila da je čitav sistem korumpiran, da ne treba učestvovati u institucijama i da je jedini način da se diktator smijeni - ulica. Pričom da je jedina moguća promjena vlasti (koju su složno svi ponavljali) preko ulice, pripremali su javnost za upad u Parlament.

Paralelno, čekali su  trenutak uklanjanja šatora. Svjesni da će taj dan doći imali su pripremljenu taktiku da uklanjanje šatora s glavne saobraćajnice prikažu kao brutalnu intervenciju policije protiv mirnih demonstranata, od kojih je većina kao dekoracija zvrjala prazna od početka demonstracija. Učili su ljude  što da rade i kako da se ponašaju ne bi li izazvali reakcije policije i pripremali da se taj događaj prikažu što dramatičnije. Organizatiri demonstracija uspjeli su da izazovu par željenih reakcija, imali su svoje kamere i telefone koje su koristili za snimanje intervencije uklanjanja šatora, snimajući je i montriajući te snimke  na način  da se intervencija policije prikaže   kao  “brutalna”. Uz pomoć uvezanih medija i društvenih mreža u svijet se šalje slika o nasilju koje je naredio premijer Đukanović. Situacija se namjerno dramatizuje, a pojavljuju se još i lažni snimci i fotografije, internetom se šire slike ranjenika za koje će se kasnije ispostaviti da su to - snimci sa Kosova. Političari opozicije šire lažne informacije i sa svojih privatnih Facebook profila daju svemu dodatnu ‘’legitimnost’’. Sva ta reakcija i medijska hajka bili su unaprijed dogovreni sa ciljem izvođenja što većeg broja ljudi ispred Parlamenta. Psihološke igre i manipulacije tipa: Đukanović je napustio zemlju su objavili svi njihovi mediji, iako su znali da to nije istina. Cilj  taktike je bio ohrabriti masu i dati joj predstavu da je vlast u rasulu. Slika koju su o demonstranti imalli o tim dogadjanjima i realna situacija su bile sasvim suprotne. Na društvenim mrežama se podastire euforija, posebno u  desničarskim krugovima. Počeli su da prizivaju četnike, braću Srbe, sve koji mogu da 24. oktobra dođu u Podgoricu i "oslobode" Crnu Goru. Vladao je veliki optimizam kao da je ulazak u Parlament gotova stvar. Sve to je dolazilo sa više, za te krugove, relevantnih adresa iz Srbije.

NATO_destabilizuje_CG
Ruska reč: Sergej Železnjak: NATO destabilizuje CG

Na sam dan 24. oktobra propaganda je dostigla vrhunac. Na portalu IN4S se pojavljuje novodno pismo funkcionera i sledbenika LSCG koje poziva i sve liberale da izađu na ulice i pomognu u smjeni režima. Pismo nije bilo potpisano.  Čini se da ga je Medojević sam napisao i objavio na svom FB i Twitter nalogu, a koje se potom čita i na portalu IN4S. Plasira se na desetine lažnih vijesti podrške i ohrabrenja svih građana i svih manjinskih naroda  (iako ih niko od njih nije stvarno podržao). Zadatak je bio izvesti na ulicu što više ljudi i po svaku cijenu. U čemu se djelimično i uspjelo jer je na tom okupljanu bilo najviše ljudi od početka oktobra 2015. i mnogo više nego što je bila realna snaga DF u tom trenutku.

Preokret i slom 

Ostalo je nejasno da li je, u jednom trenutku demonstracija, postojala neka vrsta dogovora sa tadašnjim predsjednikom Parlamenta Crne Gore Rankom Krivokapićem. Indikativno je da su baš njega pozivali da izađe pred demonstrante i otvori vrata Parlamenta. Sticao se utisak da je postojao neki dogovor, njemu predočen, ali da se Krivokapić nije do kraja izjasnio u tom trenutku. Posebno je pojačana ta sumnja nakon djelovanja SDP-a u toku izbora 2016, i posebno u toku pokušaja državnog udara, koji SDP apsolutno ignoriše i čak - ismijava.

Poslije odluke Krivokapića da se ne pridruži masi, organizatori  ostaju bez plana. Pozivaju demonstrante da ga pričekaju još 10 minuta i da oni ako se Krivokapić ne pojavi “ne snose odgovornost za postupke mase”. To je bio jasan znak za početak nereda. Demonstranti su napali policiju, a kamere zabilježile taj napad što  za samo 10 minuta stiže do najšire javnosti. Snimci napada su se .brzo proširili svim medijima i društvenim mrežama  i u mnogome pomogli da se situacija stabilizuje dok demonstracije u javnosti dobijaju negativnu konotaciju. Sjutradan Vijesti, kao i dio neopredjeljenje opozicije, DF-u okreću leđa i osuđuju napad na policiju. Od tog momenta demostracije se prekidaju. 

*  *  *

Nakon bolnog poraza u oktobru 2015, i jasne poruke od strane državnih organa da nasilnim putem ne može doći do promjene vlasti, DF-u preostaju potencijalno još dva pokušaja da izvrše svoj zadatak spriječavanja Crne Gore da postane punopravni član NATO pakta. Drugi pokušaj, takodje neuspješan, čijoj ćemo se analizi tek  posvetiti,  bili  su parlamentarni  izbori u oktobru 2016. Iako su tvrdili da je ulica jedini način, ipak su se odlučili, da se uz podršku bogatih sponzora oprobaju i na izborima. Treći pokušaj, može se očekivati u periodu ratifikacije članstva za NATO u crnogorskom Parlamentu.

--

--