Kakva će biti 2019. i kakva su predskazanja i prognoze američkih medija, portala i mreža? 

Kakve su prognoze onih novinara i medija čiji pristup karakteriše oslanjanje na izvorne činjenice i na njima zasnovane izveštavanje ili političke i ekspertske kompleksnije analize, od kojih se i u tekstovima i komentarima koji ispisuju na njihovim stranicama zahteva fer pristup, u odnosu na propagandu ili upotebu spinova i lažnih vesti.
Šta predvidjaju oni medijski poslenici koji zauzimaju umerenu ili neutralnu poziciju  o odnosu na radikalna desna ili levičarska politička opredeljenja ili pak otvoreno podržavanje demokrata ili republikanaca?
Ovaj članak  zasnovan je na onom što se pojavljivao na portalima najboljih informativnih mreža, kao i analizama  koje objavljuje briljantni Media.com i to kroz brauzer koji sami formatizujete.

Godina loših prognoza

Ukratko se   prognoza očekivanih zbivanja i toka 2019. može sažeti kako će godina koja je počela biti jedna od najturbulentnijih u novijoj istoriji.

Ove prognoze dobijaju na relevantnosti jer se većina onih za 2018. na istim mestima i ostvarila:
Obistinila su se predvidjanja kako će presednik Trump postati veliki kočničar u svetskoj diplomatiji i da bi njegova Twitter politika i diplomatija  dugoročno mogli da naude medjunarodnom položaju SAD; da će se obrušiti na sporazum sa Iranom, započeti carinske ratove i - demonstrirati popustljiv odnos, prema Saudijskoj Arabiji i zanemariti većinu tradicionalnih vrednosti i ljudskih sloboda kojima sa Zapad izdvajao od ostalog dela sveta.

Pogodili su, takodje, kako  će Trumpov otklon od uobičajenog američkog pristupa u medjunarodnoj politici i izvedba njegovog  stavljanja Amerike na prvo mesto pogodovati protagonistima autoritarnih režima i politika širom sveta,

U Kini se to potvrdilo, naprimer, uvodjenjem takozvanih kampova za prevaspitanje  muslimanskog stanovništva u najzapadnijim krajevima Kine i kroz jačanje svakolikog političkog nadzora i kontrole u čitavoj zemlji idući u susret tridesetogodišnjici pobune i pokolja na trgu Tiananmen u Pekingu - što je i dalje jedan od najvećih tabua u savremenoj Kini dok se o svemu ovom u evropskim zemljama zaintereresovanim za kieske investicije ili izvoz u Kinu gromoglasno - ćuti.

U Rusiji, kad je  o pogodjenim prognozama reč, to se ogledalo u nastavku agresivne politike Rusije  prema Ukrajini i Putinovom  suprotstavljanju ili konfrontiranju sa  Zapadom, koje on koristi u pozicioniranju unutar Rusije  svuda gde je to bilo moguće, uključujući i podsticanje otpora ili  otvorenu podršku svim vidovima antizapadnjaštva na Balkanu.
Obistinile su se, takodje,  prognoze jačanja populizma u Južnoj Americi, ali i u Evropskoj uniji - posebno desničarskog populizma, doduše ne toliko u Austriji ( u kojoj su obraćali pažnju na Sebastiana Kurza čije su politički nastup zajedljivo poredili s pojavom jednog drugog Austrijanaca u prvim decenijama 20. veka ) koliko se rast populizma primeećivao  u susednoj Madjarskoj i u politici premijera Vikora Orbana, ili  štafeti radikalnih nacionalista u Poljskoj okupljenih u partiji Zakona i pravde.

S nastupanjem 2019. nastupa i dalji otklon od optimizma na portalima i mrežama.
Prognoze su da je u 2019. moguće i valja očekivati još više autoritarizma, još više agresivnosti i jačanja regresivnih ideologija.  uključujući neskrivena  očijukanja sa fašizmom i rasizmom.
Takvim tendencijama veoma će pogodovati   očekivana recesija i usporavanje ekonomije  u SAD i Kini ( što se predvidja već od aprila 2019.  s trajanjem  najmanje do septembra 2019.godine).
Sa velikom zabrinutošću gleda se Brexit i  na krizu italijanskog duga u Evropskoj uniji, fiskalne probleme Brazila i Argentine i naravno na nastavak  migrantske i izbegličke krize.

Rasturanje postojećeg svetskog poretka

Jedan ne tako mali broj postova i blogova stoji na stanovištu kako će posle dve godine Trumpove vlasti i kontroverzne politike, prilike u svetu nastaviti da se pogoršavaju i da će protivnici Amerike i Zapadnog sveta nastojati i da iskoriste priliku koju im je Trump, neočekivano ponudio - da se nastavi i temeljito razdrma i razori svetski poredak ustanovljen posle Drugog svetskog rata.
 Zapadna savezništva su istovremeno poljuljana i oslabljena - posebno posle ostavke Jamesa Mattisa, jedinog Trumpovog državnog sekretara koji je u Americi imao nepodeljenu  podršku i jednih i drugih, i demokrata i republikanaca, i domaće javnosti, a isto tako  i podršku saveznika u Zapadnoj Evropi.
Sada se očekuju izbijanja ili radikalizacija  spoljnopolitičkih kriznih čovrišta na više mesta – počev  od strahovanja pred mogućnošću totalnog ruskog napada na Ukrajinu, nastojanja Turske da iznenadnom totalnom ofanzivom uništi Kurde, nepredvidivih  zbivanja u Hormuškom moreuzu, Južnokineskom moru ili na poluostrvu sa dve Koreje. Zanimljivo je da se u Balkan se u ovakvom kontekstu ne spominje. 
’’Loši likovi’’ s ’’podrškom’’ smušenih Trumpovih spoljnopolitičkih poteza, konstatuje se, imaju otpor samo u novom Kongresu kojim dominiraju demokrati.

Godina izbora i rizika 

2019. je istovremeno godina izbora. Više od trećine svetske populacije izaći će na birališta kako bi izabrali novu vlas.  Izbori se očekuju u Indiji, Indoneziji i na Filipinima,  u Nigeriji i u Južnoj Africi, u Ukrajini, takodje , kao i za Evropski parlament. 

Godina koja je tek počela pokazaće dijagnozu političkog stanja i raspoloženja ljudi diljem planete i  biti značajan nagoveštaj  u kom pravcu će svet dalje ići.
Da li će preovladati  demokratija i multilateralizam? Ili će autokrate i populisti dobiti novi vetar u jedra svojih brodova koji plove u  nacionalizam i izolacionizam, i  nastaviti i  još više ojačati  svoje pozicije, što će imati sve više uticaja i na postojeće svetske institucije i medjunarodni poredak’!
Da li će ojačati strah pred budućnošću, koji se na mnogim mesima  suzbija autoritarizmom i očijukanjem sa fašizmom i drugim regresivnim ideologijama? Može li se zaustaviti budućnost i vratiti u prošlost koja se čini boljom, kao da u njoj nije bilo dovoljno problema?!
Navodi se da bi ratovi u Jemenu i Siriji biti mogli biti okončani, ali da  ambivalentnost Zapada može biti odgovorna za dramatičan ’’doprinos’’ broju civilnih žrtava.
Šta bi još mogli da urade autokratski režimi, naročito oni u Rusiji, Turskoj ili Kini – koliko će intenzivirati represiju prema političkoj ili etničkoj  opoziciji  u njihovim zemljama, na koje se svet ionako malo obazire?
Smatra se da napretka u postupku denuklearizacije neće biti, da će se Trump zadovoljavati  tvrdnjama o pobedi u Severnoj Koreji  dok će Putin sa još većim elanom povećavati  vojne kapacitete Rusije.

Veća dramatičnost će se, međutim, osećati na polju klimatskih promena. 2019. će, očekuje se,  predstavljati prekretnicu u političkoj sferi, u kojoj će vlade biti ocenjivane po naporima uloženim u njihovo ublažavanje, jednako kao i po njihovim ekonomskim i socijalnim politikama.

Strah od Kine i propuštena šansa SAD

Na američkim mrežama, u medijima  i u komentarima na njihovim portalima najviše se strahuje od Kine koja  širi svoj uticaj u svetu ulaganjem napora u zaokruživanje svog azijskog trgovinskog saveza, i šire, čemu je doprineo baš Trump napuštanjem Sporazuma o slobodnoj trgovini, dok je poslednje upozorenje bivšeg ministra odbrane  James Mattisa u njegovoj ostavci upravo Kinu apostrofiralo kao jednu od ključnih globalnih pretnji za  budućnost; uz  upozorenje da će Kina  pružati  ekonomske podsticaje zemljama koje budu učestvovale u njihovom savezu ili ako se budu priklonile ili tolerisale njeno autoritarno shvatanje sveta.
Davos  je na početku godine već potvrdio kako bi dalja automatizacija i klimatske promene  mogle biti okidač i ekonomske i političke nestabilnosti u 2019. Uoči njegovog početka upozorenje je glasilo kako mnogi svetski lideri odbijaju da shvate probleme, a kamoli da ih rešavaju.
Oni lideri koji i uvidjaju te probleme na čelu su i  predvode zemlje koje nemaju dovoljan politički uticaj,  a ni i ekonomske rezerve da bi ostvarili opipljiv rezultat.
Trump je svojom politikom onemogućio i propustio šansu da s bogatsvom koje imaju  SAD, sa statusom supersile i uz visok nivo nauke i tehnologije od Amerike napravi idealnog svetskog lidera post-industrijske tranzicije i garanta bezbednosti za neuspele država koje bi poklekle pod pritiskom klimatskih promena. On i njegova administracija, zaključak je ovih diskusija, čine upravo suprotno od onoga što bi trebalo činiti.  
I dokle god Trump i lideri moćnih zemalja  budu ignorisali stručnjake i budu oklevali i vrteli palčevima dok planeta kakvu znamo gori i nestaje pred našim očima, bilo bi intelektualno nepošteno nuditi bilo kakvu prognozu osim one koja nije sumorna!

Šta će se desiti sa Amerikom

Šta se u 2019. predvidja Trumpu, šta republikancima, a šta demokratama?

Navodno su se, slikovito se opisuje, u republikanskoj stranci otreznili i sada leče mamurluk, dok na Trumpa sve više gledaju kao na pijanca koji bi da i dalje nastavi s lumperajkom mada je je fešta gotova zbog koga i zbog čega  svi žele da on ućuti ili – ode.
Predvidjaju mu sudbinu Nixona – da će biti pokrenuta inicijativa za njegov opoziv i da će sam Trump podneti ostavku čim bude nanjušio da se broj njegove republikanske garde u Senatu smanjio ili da je ona nevoljna da ga dalje štiti. To će biti još verovatnije ako se unutar dobre stare partije, kako republikanci sami sebe još vide i nazivaju, pojavi neko ko bi mogao da mu bude protivkandidat za nominaciju stranke na sledećim izborima za predsednika SAD.

Mnogi ocenjuju da bi Trump mogao da povlači sve neočekivanije i neuravnoteženije poteze i u spoljnoj i u unutrašnjoj politici, što će opet biti povezano i proporcionalno istragama koje se bave korupcionaškim aferama oko njega i njegove administracije.
Ostaje  da dočekamo i vidimo kako će i koliko će politički svet protresti Izveštaj specijalnog tužioca Roberta Mueller-a o potencijalnim zavereničkim vezama između Trumpove kampanje i Rusije i ometanju istraga o toe, o čemu ste u prethodne dve godine čitali i na stranicama Antidota. I kako će obični ljudi na koje je on računao podnositi potvrdjivanje dokaza i obelodanjivanja detalja koji krune Trumpov autoritet.
Videćemo u 2019. quid pro quo odnos Trumpove kampanje i Rusije, uključujući i čuveni Trumpov toranj u Moskvi i njegove, dosad zaustavljane, pokušaje da ublaži sankcije prema Rusiji.
Republikanska stranka biće u još težoj situaciji ako i kad  njegov rejting bude počeo da pada i zbog očekivane ekonomske nesigurnosti ili gubitaka na berzma.
Rezultati Muellerove istrage i njegov izveštaj, a takva mišljenja nisu usamljena, moggli bi da za Trumpa budu najmanji problem u odnosu na pakao koji mu mogu prirediti tužioci iz Njujorka i Odbori za bezbednost i javne finansije istražujući finansijske i poreske marifetluke koji se dovode s njim u vezu.
Trump će predvidja se zbog svega toga iskaljivati svoj bes u jednoj jedinoj oblasti koja mu je preostala i u kojoj ima najveću samostalnost – u  spoljnoj politici!
I što ti ispadi budu neuravnoteženiji, Trumpovoj stranci biće sve teže. Na kraju će morati da se distancira od njegovih opasnih politika - uz sve veću krizu na granici prema Meksiku i pred administracijom koja bi da ozakoni ksenofobiju u zemlji koja je svoj uspon i zasnivala na doseljenicima.
Trump će, ispisuju se prognoze,  u 2019. dobiti svoju crvenu liniju koju će povući baš njegovi republikanci razmišljajući o tome s kakvim će osećanjima biti formirane glasačke kolone u 2020. godini.
Republikanski senatori sve češće kritikuju Trumpa na njegovom mediju, na Twitteru!  Pitanje je dana kad će se ta kritika preneti i na stvarni teren – u američki Senat i Kongres.

Godina svojedjenja računa

Kad je reč o demokratama za njih će 2019. biti godina svodjenja računa posle 2018. koja se mogla smatrati godinom njihove obnove, uključujući obnovu većine u američkom Kongresu.
Da će Nensi Pelosi biti šefica Kongresa i kamen u Trumpovoj cipeli,  to je prognoza koja se odmah na početku godine, sredinom januara  i obistinila.
Ali svi kažu da pažnju valja obratiti na čoveka po imenu   Adam Schiff, koji je vidjen kako preuzima predsedavanje Odborom za bezbednost, a koji je pažljivo pratio Trumpove mutne finansijske poslove.
Demokrate s nadom gledaju i u Trumpov nepotrebni trgovinski rat, poreske olakšice koje je uveo za one koji su i onako bezobrazno bogati  i Trumpa koji se i sam hvali da se u politici rukovodi svojom – intuicijom.
2019. demokrate će koristiti da pokažu i kažu Amerikancima, da ih podsete na to kako izgleda pristojno liderstvo!

Šta će biti s medijima?

Američki mediji su izvukli sve pouke iz godine 2016. godine i Trumpove predsedničke pobede. I oštećenja i uticaja sa strane od kojih se još oporavljaju, a pripremaju da im se ista ne ponove i 2020.
Najvažnije pored toga raspravljaju medju sobom  kako da ne podlegnu veličanju demokrata, što bi samo navodilo vodu na Trumpovu vodenicu i podupiralo njegove žalopojke i narativ o uznemiravanju predsednika, budući i najčešće da ono što Trump smatra preterivanjem u osovi samo predstavlja protivtežu i kontrolu neograničenog i nekontrolisanog ponašanja autoritarnog vlastodršca.
Tradicionalni mediji i izvori informisanja podvlači se izdržali su ofanzivu i fake i deep-newsa i u 2019. ulaze jači negošto su bili u prethodne dve godine.

***

A za sam kraj: Na početku 2018. godine u istim medijima koji su bili predmet naše pažnje, prognozirali su da će svetski prvaci u fudbalu biti Francuzi.
Na početku ove prognoze su da će svetski prvaci u košarci biti Amerikanci.
I to se u ovim prognozama na početku 2019. čini  najmanje spornim, ili je čak možda i neosporno.

Kakve su prognoze za Srbiju 2019?
O tome, možda, drugi put, i možda  neko drugi.