Papa velikog ćutanja u vreme kada su milioni Jevreja deportovani i ubijani po gasnim komorama, Hitlerov papa ili papa koji je „diskretno“ pomagao žrtvama nacizma?

Osam godina pre nego što je bilo predviđeno, istoričarima i istraživačima će se 2. marta 2020. otvoriti vatikanske tajne arhive vezane za papu Pija XII, poglavara Rimokatoličke crkve u vremenima Drugog svetskog rata, verovatno najkontroverznijeg papu u novijoj istoriji rimske crkve.

Vatikan obično čeka da prođe 70 godina od kraja nekog pontifikata da bi dokumenta učinio dostupnim, ali Sveta stolica je pod decenijskim pritiskom da dokumente koji se tiču Pija XII otvori ranije, dok još ima preživelih Holokausta.

„Crkva se ne plaši istorije, nasuprot, voli je i želela bi da je voli još više, kao što voli boga“, izjavio je papa Franja saopštavajući odluku. Pije je vodio crkvu tokom “najtužnijeg i najmračnijeg perioda 20. veka”, rekao je sadašnji naslednik trona svetog Petra dodajući da je uveren da će “ozbiljna i objektivna istorijska istraživanja omogućiti procenjivanje (Pija) u korektnom svetlu”, uključujući i “odgovarajući kriticizam”. Time je otvoren nov serijal debata o istorijskoj ulozi papa Pija XII.

Kritičari pape Pija slažu se da možda nije mogao da zaustavi vozove smrti, ali se pitaju zašto nije pokazao ljudsku solidarnost prema milionima Jevreja koji su bili transportovani prema krematorijumima Aušvica, zašto svoje kardinale i nadbiskupe nije instruirao da jasno osude pogrome nad Jevrejima i drugim narodima? Zašto nije zaštitio katoličke sveštenike koji su glasno upozoravali na progone Jevreja i u mnogim slučajevima im pomagali da ne dospeju do koncentracionih logora. Uvereni su da nije „pokušao sve“ a da je mogao glasno da osudi kampanje genocida.

Njegovi branitelji, uključujući i katoličke konzervativce koji sa nestrpljenjem čekaju da Pije bude kanonizovan kao svetac, tvrde da je u okvirima sopstvene moći, živeći u okruženju italijanskog fašizma i nemačkog nacizma, pokušavao da pomogne oslanjajući se na pobočne kanale tihe diplomatije.

Tišina je decenijama obavijala Pija XII i njegov pontifikat koji je trajao od 2. marta 1939, do 9. oktobra 1958, kada je umro. Da li će otvaranje 17 miliona dokumenata iz tajnovitih vatikanskih arhiva skinuti deo misterije koja okružuje „ratnog papu“? U kojoj meri će utvrđivanju istine doprineti objavljivanje dokumenata sklonjenih u moćnoj Kongregaciji za doktrinu vere (poznate nekada kao Sveti ured Inkvizicije) i centralnog arhiva jezuitskog reda, što je takođe najavio papa Franja?

Zahtevi da Vatikan otvori arhive vezane za godine rata učestali su od 1963, posle premijere jedne nemačke drame koja pokazuje nespremnost pape Pija da usliši molbe i osudi pogrome Jevreja, sve zarad odbrane institucionalnih interese Crkve. U odgovoru na kritike, Sveta stolica je angažovala četvoricu jezuita (reda kome pripada i papa Franja) da prouče arhive i objave izbor dokumenata koji bi bolje osvetlili kontroverzu.

Tokom period od 16 godina, otpočetog 1965, publikovano je 12 tomova sa hiljadama dokumenata, ali skeptični analitičari su procenjivali da su jezuitski urednici obavili pažljivu selekciju ostavljajući po strani dokumenta koji bi mogla da nanesu štetu ugledu Crkve.

Vatikan je decenijama uzvraćao da je Sveta stolica Jevreje pomagala „diskretno“, ali objašnjenje je nedovoljno Jevrejima kojih je šest miliona stradalo tokom godina Šoa, Holokausta , upravo tokom pontifikata Pija 12. „Ćutanje Pija XII pred Šoa i danas čini zlo jer je nešto trebalo učiniti“, poručio je 1986. papi Jovanu Pavlu II predsednik rimske jevrejske opštine koja ponavlja da Pije „nije intervenisao“ kada su Jevreji iz Rima, na njegove oči, deportovani za Aušvic.

Pritisci da se sazna istina porasli su posle istorijskog odlaska pape Vojtile u sinagogu na obalama Tibra, ali ni prvi poglavar Rimokatoličke crkve koji je kročio u jevrejski hram nije doprineo razrešavanju kontroverze.

Nova prašina podigla se 1999, posle objavljivanja bestselera Džona Kornvela “Hitlerov papa”. Autor je govorio da je neautorizovano dobio pristup delovima vatikanskog arhiva. Podsetio je da je Juđenio Pačeli, budući papa Pije XII, kao diplomata Svete stolice službovao u Minhenu i Berlinu, i tvrdio da je 1933. – kao državni sekretar Vatikana – pomogao Hitleru da spreči organizovanu katoličku opoziciju nacizmu. Kasnije, ne samo da nije gotovo ništa učinio da bi osudio Holokaust, već je posle pobede saveznika sramno pokušavao da sebi pribavi moralni kredit oštro govoreći protiv nacizma.

Iste godine kada je Kornvelova knjiga štampana, Vatikan je najavio formiranje neuobičajene međuverske komisije sastavljene od po trojice katoličkih i jevrejskih istoričara koja je dobila zadatak da detaljnije rasvetli ulogu Rimokatoličke crkve tokom godina Šoa. Istoričari su zaključili da ne mogu da daju preciznije zaključke bez uvida u vatikanski arhiv, ali njihov zahtev je odbijen.

U međuvremenu su se nastavile pripreme za beatifikaciju Pija XII. Papa Benedikt XVI, i sam sumnjičen zbog pripadništva Hitlerjugendu, je 2009. odobrio ukaz o “herojskim vrlinama” svog ratnog prethodnika, što je preduslov za proglašenje za sveca. Konzervativnim katoličkim vrhovima, koji veruju da je Crkva odabrala pogrešan put liberalizacije posle Drugog vatikanskog koncila, papa Pije XII ostao je heroj.

Njegovi branitelji objavili su desetine knjiga u kojima se – suprotno optužbama Jevreja – tvrdi da je ratni papa spasao hiljade, ako ne i stotine hiljada Jevreja i da je imao ključnu ulogu u neuspelom atetntatu na firera. Nedavno je čak podneta peticija da Jad Vašem, izraelski memorijal žrtvama Holokausta, zbog svega toga proglasi papu Pija za “Pravednika među nacijama”, izraelsko priznanje pojedincima koji su pokazali humanost i požrtvovanost prilikom spasavanja Jevreja tokom Drugog rata.

Izraelski predsednik Ruven Rivlin izjavio je da je najava otvaranja vatikanskih arhiva “izuzetno važna u ovim danima učestalijih anti-semitskih napada, revizije istorije i pokušaja negiranja Holokausta”.

Jad Vašem je pozdravio odluku o otvaranju arhiva podsećajući da je dugogodišnji zahtev Jevreja da se pokrene “objektivno i otvoreno istraživanje i sveobuhvatan pristup pitanjima vezanim za Vatikan posebno, a katoličku crkvu šire, tokom Holokausta”. Iael Nidam-Orvieto, direktor istraživanja Holokausta u Jad Vašemu izjavio je da je poznato da Pije XII nije “javno osudio nacističko uništavanje Jevreja na direktan, jasan i nedvosmislen način”.

Rabin David Rozen iz Američkog jevrejskog komiteta, koji tri decenija zahteva pun pristup arhivima, smatra da je odluka pape Franje “izuzetno važna za katoličko-jevrejske odnose”.

Drugi vatikanski koncil je tek 1965. izdao dokument u kome je konačno odbačeno učenje o kolektivnoj odgovornosti Jevreja za Hristovu smrt, a papa Jovan XXIII, čiji je pontifikat trajao od 1958. do 1963, prvi se uverio da je Holokaust mogao da nađe osnove u antisemitskom učenju Rimokatoličke crke.

Diplomatski odnosi Izraela i Svete stolice uspostavljeni su 1993. i nema sumnje da je poslednjih decenija u odnosima dve zajednice učinjen veći napredak nego u prethodna dva milenijuma, ali uloga ratnog pape ostala je neuklonjena prepreka zbog papa koje su ćutale o ćutanju Pija XII.

Imajući u vidu tradicionalnu obazrivost Rimokatoličke crkve prema svemu što može da naudi prestižu među 1,3 milijarde katolika na svetu ali i svetskoj javnosti, pitanje je šta ćemo saznati o ulozi Pija XII tokom godina rata. Papa Franja je 2014. rekao: “Ne želim da kažem da Pije XII nije načinio ni jednu grešku – i ja ih pravim mnogo – ali neko mora da posmatra njegovu ulogu u kontekstu vremena... da li je, na primer, bilo bolje da ne govori kako bi više Jevreja izbeglo smrt, ili ga govori”.

Monsinjor Serđo Pagano, šef tajnih arhiva, izjavio je za vatikansko glasilo “Oservatore Romano” da su arhivi “govorili, govore i nadam se da će istraživačima i istoričarima govoriti o gotovo nadljudskom delu hrišćanskog humanizma” suočenog sa događajima 20. veka “za koje se činilo da odlučuju i poništavaju samu bit ljudske civilizacije”.

Većina dokumenata koji treba da budu objavljeni tiče se međutim post-ratnog perioda , vremena kada se Vatikan bavio naletom i opasnostima komunizma. Nigde to po zapadu Evrope nije bilo tako prisutno kao u Italiji gde su komunisti bili na domak vlasti. Papa Pije, osvedočeni anti-komunista, imao je u tim vremenima značajnu pozadinsku ulogu da Italijane odvrati od “crvene opasnosti”, pa će se svođenje njegovog pontifikata na to vreme pretvoriti u pohvale.

Oni koji očekuju više istina o Holokaustu najverovatnije će ostati uskraćeni. Papa Franja ima suviše sukoba na frontovima protiv konzervativaca da bi otvorio novi oko Pija XII – sveca ili grešnika? Vatikan je oduvek najvažnije stvari krio od javnosti, a saopštavao ih samo kada je želeo da se u njih veruje.