Odbrana opstrukcijom

Nakon šest mjeseci intenzivne istrage Specijalno državno tužilaštvo dostavilo je 13. 04. 2017. Višem sudu u Podogorici optužnicu protiv četrnaest osoba koje se terete za organizovanje i učešće u terorističkim napadima, planiranim za 16. oktobar 2016. na dan parlamentarnih izbora. 

         Na optužnici su: dvojica ruskih državljana Eduard Šišmakov i Vladimir Popov; devetoro srpskih državljana: Miloš Jovanović, Nemanja Ristić, Predrag Bogićević, Bratislav Dikić, Kristina Hristić, Branka Milić, Milan Dušić, Dragan Maksić, Srboljub Ðordević; trojica crnogorskih državljana – lideri Demokratskog fronta Andrija Mandić i Milan Knežević, kao i Mihailo Čađenovic, službeni vozač DF-a.

Protiv četvrtog, Podgoričanina Ananija Nina Nikića, koji je u ekstradicionom pritvoru u Rusiji, odvojen je postupak i njegovo ime će se naći na optužnici kada bude dostupan crnogorskim istražiteljima.

Sudjenje optužema je počelo u julu 2017, a ročišta se direktno prenose na tri televizije: javnom servisu TVCG, Televiziji Vijesti i Prvoj TV, pošto su se se svi učesnici u postupku saglasili da sudenje treba da bude javno.

Uvod ili šta, ko, gde i kako

U Crnoj Gori su održani parlamentarni izbori 16. 10. 2016. godine, koji su odlučivali ne samo o tome ko će činiti većinu u parlamentu Crne Gore, već da li će odluka o priključenju Crne Gore NATO biti donešena u Parlamentu, ili će ona biti predmet referenduma, sa svim mogućim posljedicama i drastičnim miješanjem sa strane. Teško je zamislivo da bi se taj referendum mogao odigrati u regularnim uslovima kad ni izbori za crnogorski parlament nijesu protekli bez pokušaja oružanog prevrata, ili, kako je to crnogorsko Specijalno tužilaštvo okarakterisalo, kao „terorizama u pokušaju“. U danu izbora uhapšeno je 20 srpskih građana pod optužbom „stvaranje kriminalne organizacije u sticaju sa krivičnim djelom terorizma“.

Specijalni tužilac Crne Gore (ST), Milivoje Katnić, iznio je u javnosti sljedeće: „Plan je bio da uđu preobučeni u uniforme crnogorske policije, da iz Skupštine zapucaju u okupljene građane, izazovu metež, da bi prikazali da to rade pripadnici policije. Postoje dokazi da su postojale još najmanje četiri ili pet grupa. Jedna je identifikovana, otišla je u Danilovgrad odakle je porijeklom vođa te grupe, nismo uspjeli da ih lišimo slobode, znamo ko je taj čovjek, moguće da je još tu. Postojale su one sofisticirane, obučene grupe, vjerujemo bivši policajci i vojnici iz okruženja, izuzetno opasni. Oni su imali zadatak da presretnu specijalne jedinice policije i eliminišu ih. Postojale su takođe grupe koje je trebalo da budu u rezervi, koje bi eliminisale druge snage. I mi za to imamo dokaze.“[1]

Mirko Velimirović iz Zubinog Potoka, koji se tereti da je bio dio grupe koja je spremala terorističke napade u Crnoj Gori u izbornoj noći 16. oktobra, nakon što je stigao u Podgoricu, sam je došao u policiju i inspektore upoznao sa planiranim oružanim prevratom. Prema navodima iz naredbe za sprovodenje istrage, Velimirovic je ispricao da je dobio 15.000 eura od Saše Sindelića, građanina Srbije, kako bi u Crnu Goru dopremio 50 automatskih pušaka, tri sanduka municije i policijske uniforme koje je trebalo da smjesti u iznajmljenoj kući u Podgorici.

Crnogorska policija i Specijalni tim glavnog specijalnog tužioca Milivoja Katnića, u zajedničkoj akciji, 15. oktobra pohvatali su dio grupe koja je spremala napad na građane koji su, prema ranijim najavama lidera Demokratskog fronta, trebali da se okupe pred Skupštinom nakon proglašenja izbornih rezultata. Grupa, koju je trebalo da instruira i predvodi general srpske žandarmerije u penziji, Bratislav Dikić, imala je zadatak da uđe na bočni ulaz zgrade Skupštine Crne Gore, prerušena u policijske uniforme, i da napadne policiju. Osim Velimirovića, Dikića i Sinđelića, Specijalno državno tužilaštvo donijelo je naredbu za sprovođenje istrage za još 13 osoba: Kristinu Hristić, Branku Milić, Milana Dušića, Dragana Maksića, Srboljuba Đorđevića, Aleksandra Čurovića, Aleksandra Aleksića, Nikolu Đurića, Sinišu Ćetkovića, Dejana Stanojevića, Miloša Aćimovića, Ivicu Matića i Pericu Andrića, svi građani Srbije.[2]

Mirko Velimirović je 28. 11. 2016. potpisao sa Specijalnim tužilaštvom Sporazum o priznanju krivice. Velimirović je crnogorskim istražiteljima otkrio da se spremaju neredi u noći 16. oktobra, a potom i detaljno ispričao plan kriminalne organizacije i da je sam vrbovao ljude da prisustvuju protestima. U svom svjedočenju 06. 12. 2016, u Višem sudu u Podgorici, Velimirović je naveo: „Aleksandar Sindelić mi je rekao da postoje mnogo jaki ljudi iz Crne Gore i sa strane koji stoje iza svega. Insistirao sam da mi bliže kaže o kome se radi, a on mi je malo nervozno odgovorio da se radi o političarima iz DF-a"[3]

Zanimljivo je da je osumnjičeni za pripremanje terorističkih napada u Crnoj Gori i predsjednik Ravnogorskog pokreta Predrag Bogicević boravio u ljeto 2016.godine u Crnoj Gori na skupu te četničke organizacije u selu Gornje Zaostro u blizini Berana. Gost na tom skupu bio je i predsjednik Nove srpske demokratije i jedan od lidera Demokratskog fronta Andrija Mandić.[4] I Mirko Velimirović, takođe član Ravnogorskog pokreta, koji je sa Specijalnim tužilaštvom sporazumno priznao krivicu za pokušaj terorističkih napada u Podgorici, boravio je 8. avgusta prošle godine u Gornjem Zaostru i kao visoko rangirani vojvoda Ravnogoskog pokreta postrojavao počasnu gardu četnika. U članku, koji objavio proruski portal IN4S 10. avgusta 2016, kao i dnevni list Dan, navodi se da je predsjednik Nove srpske demokratije Andrija Mandić na tom skupu nagrađen ,,poveljom vojvode Milana Dobrašinovića“.[5]

ST je 16. 01. 2017.godine saopštilo da je osumnjičeni za stvaranje kriminalne organizacije i teorizam u pokušaju, Aleksandar (Saša) Sinđelić, dobrovoljno došao u Crnu Goru i tako postao dostupan državnim organima. Aleksandar ( Saša) Sindelić je 22. novembra 2016. dobio status svjedoka saradnika odlukom Vanraspravnog krivičnog vijeća Višeg suda u Podgorici, a na bazi predloga Specijalnog državnog tužilaštva za odredivanje statusa svjedoka saradnika licu u krivičnom predmetu protiv okrivljenih Eduarda Šišmakova i Vladimira Popova, ruskih građana, i drugih zbog krivičnog djela stvaranje kriminalne organizacije iz člana 401a Krivičnog zakonika Crne Gore.

Novi dokazi su razotkrili da je ruski državljanin, organizator kriminalne organizacije koja je planirala teroristički napad u Crnoj Gori 16. oktobra 2017.godine i koji se predstavljao i imao pasoš na ime Eduard Širokov, u stvari Eduard Šišmakov, pripadnik vojne službe bezbjednosti GRU. Prikupljeni dokazi upućuju na značajnu ulogu britanskih i americkih obavještajnih službi u razotkrivanju ovog slučaja.

Eduard Šišmakov, ruski vojni oficir, pripadnik Glavne obavještajne uprave (GRU), 16. Oktobra 2017.godine, prisustvovao je sjednicama Savjeta bezbjednosti Rusije – pokazuje izvještaj britanske istraživacke mreže Belingket (Bellingcat) i ruskog magazina Insajder (The Insider). Iako je zvanična Moskva više puta demantovala navode o umiješanosti u pokušaj terorističkog napada u Crnoj Gori, prisustvo Šišmakova sjednicama Savjeta bezbjednosti Rusije pokazuje više nego očiglednu ulogu Moskve, naročito zbog činjenice da se na čelu Savjeta bezbjednosti nalazi Nikolaj Patrušev, prvi čovjek obavještajne ruske službe, koji je došao u Beograd, u nenajavljenu posjetu Srbiji, samo deset dana nakon pokušaja puča u Crnoj Gori. Eduard Šišmakov napustio je Beograd 25. oktobra 2016.godine, dan pred dolazak sekretara Savjeta bezbjednosti i šefa svih obavještajnih službi Rusije, Nikolaja Patruševa,. Šišmakov je iz Beograda otišao zajedno sa drugim osumnjičenim Vladimirom Popovom kao i sa ženskom osobom čiji identitet za sada nije poznat, redovnom linijom Aeroflota, bez obzira na to što su bili pod nadzorom srpske Bezbjednosno-informativne agencije (BIA).

Osim Šišmakova, sastanku 2014. godine prisustvovao je, kako se navodi, i zamjenik sekretara ruskog Savjeta bezbjednosti Jevgenij Lukianov (zamjenik Nikolaja Patruševa), kao i direktor za oblast odbrane u ruskom Institutu za strateške studije Grigorij Tiščenko. Poznati ekspert za odnose Rusije i jugoistočne Evrope, Hristo Grozev, navodi da je ruska verzija izvještaja o sastanku Savjeta bezbjednosti Rusije izostavila ime Šišmakova. Šišmakov je putovao u Srbiju sa ruskim pasošem pod imenom Eduard Širokov. Pasoš na ime Širokov je izdat u avgustu 2016. Autentični pasoš Šišmakova je izdat 2012. godine – piše Hristo Grozev.[6]

Drugi ruski državljanin osumnjičen za organizaciju teroristickih aktivnosti u Crnoj Gori oktobra 2016. godine i stvaranje kriminalne organizacije, Vladimir Popov, učestvovao je, kao agent ruske obavještajne službe GRU, u sličnoj operaciji destabilizacije u Moldaviji u ljeto 2014. godine. Prema pisanju novinara moldavskog sajta Deschide MD, Vadima Vasilijua, tajnu operaciju svrgavanja izabrane vlasti Moskva je planirala 2014. godine u Moldaviji kao reakciju na plan vlade u Kišinjevu da se potpiše Sporazum Republike Moldavije o pridruživanju Evropskoj uniji. Moldavska tajna služba je brižljivo pratila njegovo kretanje i konstatovala da je Popov putovao na relaciji Kišinjev – Tiraspol – Komrat. Popov je, prema izvještaju moldavskih istražitelja, na teritoriju Moldavije ušao 30. maja u 12:53, a glavni grad Moldavije Kišinjev napustio je 5. juna, avionom kompanije S7. Prema optužnici, agenti GRUa, u saradnji sa određenim moćnim ličnostima u oblasti Komrat, guvernerom Mihailom Formuzalom, te šefom Odjeljenja za mlade i sport u Gagaziji, Anatolijom Karem, planirali su stvaranje odvojenih parlamentarnih jedinica na jugu Moldavije, slično onima u Donbasu, u istčonoj Ukrajini. Kasnija istraga je utvrdila da su paravojne jedinice planirane za tu operaciju prošle neku vrstu vojne obuke na teritoriji vojne baze u Aksaiju, u Rostovu na Donu, u Rusiji, đe su obučavane za pravljenje barikada, kako bi se pružio jači otpor policiji, kao i za rukovanje automatskim oružjem i spravljanje Molotovljevih koktela. Opisani detalji dešavanja otkrivaju da se isti model djelovanja ruske obavještajne službe u Moldaviji 2014. koristio i u Crnoj Gori dvije godine kasnije. Zanimljivo je da se jedna licnost – Vladimir Popov, agent GRU-a – pojavljuje i u Moldaviji i u Crnoj Gori, kao osoba koja objedinjuje raznorodne grupacije, ekstremiste i legalno izabrane narodne poslanike. Teško je povjerovati da su ruski operativci – Popov u Moldaviji ili zajedno Šišmakov i Popov u Crnoj Gori – djelovali bez instrukcija iz vrha službe.[7]

Britanski The Telegraph objavio je 28. 08. 2017. špijunske fotografije koje pokazuju ulogu ruskih obavještajaca u planiranom državnom udaru.[8] Dr Igor Sutyagin, ruski vojni ekspert na Royal United Services institutu, kaže da je GRU vješt u zapošljavanju i organizovanju grupe pobunjenika i paravojnih snaga. On dalje kaže da je ruska vojnobezbjednosna služba bila ohrabrena poslje uspješnih operacija u istočnoj Ukrajini, ali bi direktno izlaganje pripadnika GRU u Crnoj Gori bilo neugodno za Moskvu: "To je neprijatno za sve. Niste krivi ako ne uspijete. Krivi ste ako ne uspijete i uhvate vas na djelu."

U podgoričkom Višem sudu su 16. 02. 2017. preslušani razgovori jednog od lidera DF-a, Andrije Mandića sa njegovim vozačem Mihailom Čađenovićem, koji su vodili 26.januara:

– „Nemoj nikom širit dalje priču, treba da razgovaramo. Ostavi mobilne telefone kući, tek onda možemo da razgovaramo... – Mandić govori Mihailu Čađenoviću. „Čuo sam se sa bratom koji je daleko, moramo se vidjeti“

Poslanik DF-a, Slaven Radunović, kontaktirao je Čađenovića 16. januara, nakon što je vozač DF-a dobio poziv za saslušanje u Specijalnom tužilaštvu. U tom razgovoru Radunović mu saopštava da se čuo sa ,,bratom koji je daleko“ i traži od Čađenovica da se nađu bez mobilnih telefona i van auta.[9]

Crnogorske vlasti raspisale su potjernicu za Ananijem Ninom Nikićem, prevodiocem DF-a, zbog sumnje da je bio dio logističke mreže koja je za 16.oktobar prošle godine pripremala terorističke napade u Podgorici.[10] Za Ananija Nikića istražitelji su se zainteresovali nakon što je bivši srpski obavještajac Slavko Nikić tvrdio da mu je nudio da bude jedan od ključnih organizatora grupe koja je trebalo da ,,izazove haos u Crnoj Gori“. Prema informacijama crnogorskih istražitelja, Nikić je Crnu Goru napustio još 9. novembra 2016. godine, a operativni podaci ukazuju da se nalazi na teritoriji Rusije. Pretpostavlja se da je o njemu bila riječ kao o „bratu koji je daleko“.

Prema ispovijesti Slavka Nikića, u proljeće 2016. godine Ananije Nino Nikic je došao kod njega u društvu čovjeka koji se predstavljao da je agent ruske obavještajne službe FSB i tražio da „odradi“ posao za „prijatelje iz Rusije“. Istražitelji sumnjaju da je riječ o Vladimiru Popovu (36), za kojim je Interpol Podgorica raspisao potjernicu. Poslije tri mjeseca, tacnije 7. februara, uhapšen je Mihailo Čađenović, vozač Demokratskog fronta, na osnovu snimaka automobila koji je vozio Nikića i agenta FSB-a. Bivši srpski obavještajac Slavko Nikić, pred Specijalnim tužilaštvom u Beogradu, ispričao je da mu je nuđeno da učestvuje u pripremanju terorističkih napada na dan parlamentarnih izbora u Crnoj Gori 16. oktobra prošle godine, ali je on to odbio. Bivši srpski operativac istražiteljima je dostavio i fotografije auta kojim je Ananije Nikic stigao kod njega na Vidikovac i predočio zahtjev da učestvuje u pripremanju operacije koja ce destabilizovati Crnu Goru.[11] [12]

Viši sud u Podgorici potvrdio je 08. 03. 2017. sporazume o priznanju krivice koje su sa ST zaključila petorica državljana Srbije: Aleksandar Čurović, Nikola Ðurić, Siniša Ćetković, Dejan Stanojević i Ivica Matić. Sporazumom su se okrivljeni obavezali da provedu po pet mjeseci u zatvoru. „Po završetku govora politicara DF-a trebalo je da krenemo na kordon policije. Niko nije pominjao oružje, već smo to planirali da odradimo ,,na šake“ – kazao je Čurović. On je dodao da mu je Aleksandar Aleksić prenio prijedlog Mirka Velimirovića da ide u Crnu Goru na proteste Demokratskog fronta, koji je trebalo da se održe na dan izbora 16. oktobra 2016. godine. Velimirović je, prema riječima okrivljenog, tražio da se „pomogne opoziciji u Crnoj Gori da svrgne vlast jer je kriminalna“. Čurovic je naveo da mu je Velimirović tada saopštio da, ukoliko vlast ne bude smijenjena na izborima, onda treba da to urade nasilno – probiju kordon policije i zauzmu Skupštinu.[13]

Funkcioneri Demokratskog fronta (DF), Andrija Mandić i Milan Knežević, zatražili su 15. 03. 2017. od ST odlaganje saslušanja svjedoka saradnika Aleksandra (Saše) Sindelića iz formalnih razloga, uz obrazloženje da su prethodni dan optuženi, pa nijesu imali vremena da se upoznaju sa optužnicom. Saslušanje je odgođeno za ponedjeljak 20. mart.

Andrija Mandić, funkcioner DF-a i optuženi u procesu, uputio je 17. 03. 2017. javno pismo u kome je iznio pretnje protiv specijalnog tužioca, Milivoja Katnića: „Nemam nikakve dileme da je Milivoje Katnić pod direktnom kontrolom šefa režima i kriminalne bande koju vode Milo Ðukanović, Stanko Subotić i Mohamed Dahlan, kao što sam i siguran da je on najobičniji izvršitelj naloga britanskog agenta Vladimira Popovića-Bebe ..." kaže u saopštenju Mandić. I dalje: „Namjera pojedinih zapadnih obavještajnih struktura, koje preko lokalne agenture upravljaju ovom akcijom, je da na slučaju Crne Gore pokušaju da zaustave zbližavanje administracija predsjednika Putina i Trampa, tako što će priču o lažnom crnogorskom državnom udaru podmetnuti ruskim specijalnim jedinicama... Za razliku od mnogih kojima je nanio nepravdu i zlo, a koji su mu prešli preko toga, sa mnom je potpuno drugi slučaj, i zbog ovoga laganja, podmetanja, vrijeđanja i izmišljanja, maltretiranja naših ljudi, hapšenja Mihaila Čađenovića i pokušaja našeg hapšenja, ta vucibatina će platiti kad tad. U Crnoj Gori kada vam neko nasrne na čast i obraz sve postaje lično, a pogotovo kada se zloupotrebljavaju institucije, stvari se obično i razrješavaju na ličnoj ravni."[14]

Agencija za nacionalnu bezbjednost i Uprava policije su polovinom marta 2017. dobile operativne informacije da se sprema atentat na glavnog specijalnog tužioca Milivoja Katnića. Konkretne informacije, koje sadrže i ime osobe iz Srbije, koja je trebalo da bude angažovana u izvršenju surove egzekucije, crnogorski organi bezbjednosti dobili su od „partnerskih službi“. Ne navodi se kojih, ali se pretpostavlja da se radi o BIA.

Osnovno državno tužilaštvo je 28. 03. 2017. saslušalo Andriju Mandića, zbog prijetnji upućenih glavnom specijalnom tužiocu, Milivoju Katniću.

Mirko Pajo Velimirović, koji se sa Specijalnim tužilaštvom dogovorio o sporazumnom priznanju krivice, dobio je, od časa kada se vratio na Kosovo, niz ozbiljnih prijetnji od odredenih parabezbjednosnih struktura iz Srbije da bi promijenio iskaz u slučaju pripreme terorističkih napada. Plan tih struktura je da ,,slome“ Velimirovića i da ga natjeraju da potpiše u nekom od sudova u Srbiji ovjereno, priznanje da je bio ,,primoran da u Specijalnom tužilaštvu i pred Višim sudom ispriča da je bilo pripreme terorističkog napada u Crnoj Gori“. On je 03. 04. 2017. dao u Specijalnom tužilaštvu iskaz o prijetnjama koje su mu upućene od strane srpskih parabezbjednosnih struktura. Velimirović je dva sata govorio o prijetnjama koje su upućene njemu i njegovoj porodici od srpskih parabezbjednosnih struktura bliskih proruskoj nacionalistickoj organizaciji Zavetnici, koju kontroliše osumnjičeni za pokušaj teroristickih napada Nemanja Ristić. Ristić nije dostupan ST Crne Gore iako je zatraženo od Srbije da bude isporučen pravosudnim organima Crne Gore radi procesuiranja.

Velimirovic živi sa svojom familijom u Zubinom Potoku i upozorio je čelnike Tužilaštva da mu se u tom mjestu prijeti smrću, kako njemu, tako i članovima njegove familije, zbog čega je u stalnom strahu. Navodno, prijete mu bivši saborci. Funkcioner DF-a Predrag Bulatović objavio je navodni iskaz, u kojem je Velimirović pred sudom u Novom Pazaru porekao da je učestvovao u planiranju teroristickog napada, navodeći da je njegovo priznanje zapravo konstrukcija Specijalnog državnog tužilaštva.[15] Međutim, na pokazanom dokumentu se vidi da nema pečata suda, niti djelovodni broj, vrijeme i mjesto potpisivanja izjave. Velimirović je ostao pri ranijem iskazu, tvrdeći da je morao da potpiše izjavu da ga ne bi ubili. [15]

Po saopštenju ministra pravde, Zorana Pažina, na konferenciji za novinare nakon sjednice Vlade 13. 04. 2017, ST Crne Gore zatražilo je od Rusije da osumnjičeni za pokušaj terorizma u Crnoj Gori 16. oktobra Eduard Šišmakov i Vladimir Popov budu saslušani.[16]

Nakon šest mjeseci intenzivne istrage Specijalno državno tužilaštvo dostavilo je 13. 04. 2017. Višem sudu u Podogorici optužnicu protiv četrnaest osoba koje se terete za organizovanje i učešće u terorističkim napadima, planiranim za 16. oktobar prošle godine na dan parlamentarnih izbora. Na optužnici su: dvojica ruskih državljana Eduard Šišmakov i Vladimir Popov; srpski državljani Miloš Jovanović, Nemanja Ristić, Predrag Bogićević, Bratislav Dikić, Kristina Hristić, Branka Milić, Milan Dušić, Dragan Maksić, Srboljub Ðordević; trojica crnogorskih državljana – lideri Demokratskog fronta Andrija Mandić i Milan Knežević, kao i Mihailo Čađenovic, službeni vozač DF-a.

Protiv Podgoričanina Ananija Nina Nikića, koji je u ekstradicionom pritvoru u Rusiji, odvojen je postupak i njegovo ime će se naći na optužnici kada bude dostupan crnogorskim istražiteljima.

Kako se navodi u saopštenju Specijalnog državnog tužilaštva, ruski mornarički oficir i agent GRU-a Eduard Šišmakov tereti se za tri krivična djela: organizovanje kriminalne grupe, po clanu 401a, stav 1 Krivičnog zakonika, za terorizam u pokušaju i krivično djelo pripremanje djela protiv ustavnog uređenja i bezbjednosti Crne Gore putem podstrekavanja iz čl. 373 st.1 u vezi čl. 24 st.2 Krivičnog zakonika Crne Gore. Za krivično djelo organizovanje kriminalne grupe i pokušaj terorizma optužen je drugi ruski državljanin, Vladimir Popov, takode pripadnik GRU-a. Aktom Tužilaštva bivšem komandantu srpske žandarmerije Bratislavu Dikiću, članu Ravnogorskog pokreta Predragu Bogićeviću i pripadniku organizacije Zavetnici, Nemanji Ristiću, na teret se stavljaju djela terorizam u pokušaju i stvaranje kriminalne organizacije iz člana 401a stav 2 u vezi stava 1 i 6 Krivičnog zakonika. Osim Dikića, Ristića i Bogicevića, za stvaranje kriminalne organizacije optuženi su Miloš Jovanović, Kristina Hristić, Branka Milić, Milan Dušić, Dragan Maksić, Srboljub Ðordević, Mihailo Čađenović, Andrija Mandić i Milan Knežević. Tužilaštvo je u optužnom aktu tražilo produženje pritvora za Dikića, Čađenovića, Milića, Dušića, Ðordevića i Maksića, ali o tome Viši sud nije odlučio jer, kako su obrazložili iz te institucije, radi se u složenom predmetu i odluka će biti donijeta u naredna tri dana. Optužnica za pripremu teroristickih napada dodijeljena je sutkinji Suzani Mugoši, koja će odlučiti o utemeljenosti i zakonitosti optužnice.[17]

Miroje Jovanovic, advokat A. Mandića, 17. 04. 2017. komentarisao je optužnicu sljedećim riječima: „Cio postupak se zasniva na iskazu tog i takvog svjedoka saradnika. U svakoj demokratskoj i civilizovanoj državi, gdje postoji vladavina prava, takav postupak bi bio momentalno obustavljen“. Na ovaj način advokat A. Mandića, Miroje Jovanović, pokazao je svoj stav prema institucijama Crne Gore, što je bio odraz njegovog odnosa prema sudskom procesu sve vrijeme trajanja.

Predstavnici DF-a i njegovi optuženi članovi sve vrijeme su pokušavali da diskredituju u javnosti proces protiv njih, svjedoka saradnika i tužioca Milivoja Katnića u vansudskim nastupima, iznošenjem raznoraznih autentičnih i neautentičnih informacija i dokumenata. Tako su 19. 04. 2017. iznijeli podatke, sugerišući da se ST i svjedok saradnik poznaju odranije i da njihova saradnja vuče korijene iz tog perioda, kako je predsjednik Vijeća Vojnog suda u Podgorici, koji se 2003. godine oglasio nenadležnim u postupku protiv Saše Sinđelića zbog više teških krivicnih djela, bio sadašnji glavni specijalni tužilac Milivoje Katnić. Takođe su, na konferenciji za štampu, saopštili da je član Vijeća Vojnog suda koje je sudilo Sindeliću bio i potpukovnik Milan Vujović, koji mu je dodijeljen kao advokat po službenoj dužnosti, nakon što je Sinđelić priveden zbog pokušaja terorizma. "Predsjednik Vijeća Vojnog suda je Milivoje Katnić. On ispred sebe ima svu dokumentaciju: zna da je Sinđelić zbog zdravstvenih problema otpušten iz vojske, da je djela počinio kao vojnik i da bi trebalo da mu se sudi ukoliko nalaz to dopušta. Sinđelić je u Spužu imao samo jednu posjetu – posjetio ga je načelnik srpske Uprave kriminalističke policije Mile Novaković, desna ruka Bebe Popovića. On je zatražio da Sinđelić bude izručen Srbiji, a Katnić sa svojim Vijećem donosi rješenje da se proglasi nenadležnim i predaje Sindelića pravosudim organima Srbije“[18] – saopšteno je na konferenciji za novinare. Pitanje procesa pred vojnim sudom i vještačenja svjedoka saradnika je kasnije bilo predmet ispitivanja advokata odbrane i ono je podrobno objašnjeno u sudskom postupku. Pominjanje g-dina Novakovića, načelnika srpske Uprave kriminalističke policije Srbije u to vrijeme, trebalo bi da sugeriše koordinaciju srpskih organa gonjenja sa crnogorskim pravosudnim institucijama. Beba Popović i Cane Subotić, koji se pominje u drugim prilikama, u Crnoj Gori služe kao džokeri za svaku vrstu optužbi i manipulacija protiv državnih organa i pojedinaca.

Vrhovni državni tužilac, Ivica Stanković, nije želio da komentariše optužbe na račun svjedoka saradnika Saše Sindelića, optuženog Mirka Velimirovića i glavnog specijalnog tužioca, Milivoja Katnića: „Sa žaljenjem konstatujem da se ovaj predmet izmjestio van institucija i da gotovo svakodnevno imamo različite analize, tvrdnje, optužbe, koje ne doprinose razjašnjavanju čitavog slučaja“ – izjavio je za medije. Mjesecima prije podizanja optužnice čelnici DF-a i njihovi mediji pokušali su da ospore kredibilitet specijalnog tužioca Milivoja Katnića, optužujući ga za ratne zločine, silovanje, kao i da je čitav proces montiran po nalogu Mila Đukanovića.

Mirko Velimirović je teže povrijeđen u udesu na Kosovu 19. 04. 2017. godine.[19] Velimirović je imao prelom rebara i zadobio je povrede glave, zbog čega je primljen na odjeljenje hirurgije, a nakon toga je smješten na odjeljenje Intenzivne njege u bolnici u Kosovskoj Mitrovici. O povezanosti sa sudskim procesom u Podgorici iz službenih organa Kosovske Mitrovice nije stigla nijedna informacija.

U optužnici ST, objavljeno je u medijima 29. 04. 2017, navodi se da bivši šef srpske žandarmerije, Bratislav Dikić, nije znao da objasni zašto je dan ranije od Mirka Velimirovića ispred Delte preuzeo kriptovani telefon i što su značili konspirativni nadimci i šifrovane poruke. Dolazak iz Budve za Podgoricu, kada je preuzeo mobilni telefon, objasnio je time da mu je bilo dosadno u Budvi i da u Budvi nema nekih mjesta – restorana u kojima se može lijepo večerati. Kao slučajnost objašnjava zašto su prije odlaska u Budvu, kad kaže da su se odmorili u Podgorici, napravili nekoliko fotografija baš ispred Skupštine i Vlade, koje su pronađene u jednom od pet zaplijenjenih telefona.[20]

Ruski pravosudni organi ukinuli su ekstradicioni pritvor Podgoričaninu Ananiju Nikiću[21], objavljeno je u crnogorskim medijima 13. 06. 2017. Time se izgubila svaka mogućnost da se optuženi Nikić pojavi na sudu u Podgorici. Iz dostupnih informacija on je očigledno važan svjedok kao neko ko je bio spona između ruske strane i čelnika DF-a, pritom se još predstavljao, vrbujući za učešće u puču, kao zaposlen u FSB-u, ruskoj obavještajnoj službi, po svjedočenju Slavka Nikića. Postupak protiv Ananija Nikića vodi se, zbog nedostupnosti, posebno.

Početak sudjenja i početak opstrukcija

 Procesi se direktno prenose na TVCG, TV Vijesti i Prvoj TV. Sva suđenja će biti javno prenošena, jer su se svi učesnici u postupku saglasili da sudenje treba da bude javno.

Na samom početku suđenja u Višem sudu u Podgorici 19. 07. 2017, advokat optuženog A. Mandića, Miroje Jovanović zatražio je hitnu odluku o izuzeću specijalnog državnog tužioca Milivoja Katnića i svih tužilaca iz specijalnog tužilaštva zbog objave prethodnog dana, kako je rekao, privatnih razgovora advokata Gorana Rodića, advokata optuženog Milana Kneževića i njegovih klijenata. Radilo se objavi komunikacije preko vibera vezanoj za sasvim drugi slučaj u kojem je vođena istraga protiv advokata Rodića.. „Mi smo podnijeli zahtjev da se izuzme i glavni specijalni tužilac i državni tužilac. Jasno je da glavni specijalni tužilac i državni tužilac iz SDT-a moraju obustaviti rad. Ne želeći da bježimo iz ovog postupka zamolio bih Vrhovnog državnog tužioca da donese odluku''. „Mi smo već danas pobjednici. Uvjereni smo da će sloboda zakucati na naša vrata prije nego što bude ova presuda", kazao je optuženi Milan Knežević, dok je Andrija Mandić ponovio da se radi o montiranom procesu.

Viši sud je odložio 20. 07. 2017, na zahtjev advokata odbrane, suđenje optuženima za pokušaj terorizma za septembar. Prvo ročište određeno je za 6. septembar.[22] Odbrana je, takođe, tražila odlaganje suđenja zbog kratkoće vremena za pripremu odbrane, jer je u međuvremenu došlo do promjene advokata.

Sutkinja Suzana Mugoša je saopštila da niko od branilaca u ovom slučaju nije bio pod mjerama tajnog nadzora, kao i da nemaju podataka da li je neko od branilaca u nekom drugom slučaju pod mjerama nadzora, jer za to nijesu nadležni.

Vrhovni državni tužilac Ivica Stankovic donio je rješenje 25. 07. 2017. kojim se odbija kao neosnovan zahtjev za izuzeće glavnog specijalnog tužioca, Milivoja Katnića, i svih tužilaca iz Specijalnog tužilaštva.[23]

Optuženi lider DF-a, Andrija Mandić, zatražio je 07.08.2017. od nadležnih organa da hitno oslobode njegovog vozača Mihaila Čađenovića, prevodeći postupak protiv njega na nacionalnu ravan. „Mihailo je zatvoren i zbog toga što je Srbin" – rekao je A. Mandić – „Tako bi dobili dodatno gorivo i povećali pritisak na srpski narod da odustane od vlastitog nacionalnog, jezičkog i duhovnog identiteta. Centralno mjesto obračuna u aferi državni udar je usmjereno protiv srpskih političkih predstavnika i njihovih kolega iz crnogorske nacionalne zajednice, koji su se opredijelili da kroz zajednički rad zaustave režimsku namjeru da ove dvije zajednice nastave da žive u međusobnoj omrazi i mržnji, a oni koji su opljačkali ovu zemlju žele da na toj nacionalnoj nesreći grade vlastitu sreću."

 U televizijskoj, autorskoj emisiji novinara Darka Šukovića, „Živa istina“, gostujući u njoj 05. 09. 2017, ST Milivoje Katnić je iznio podatke kako bi se razriješile kontroverze oko snimaka oružja: „Da bi provjerio Širokov da li je oružje stiglo u Crnu Goru, on daje naređenja Sindeliću da Velimirovića pošalje na mjesto jer ih je Velimirović obavijestio da je oružje stiglo u Crnu Goru i da je smješteno. On ih je o tome obavijestio. Oni ga provjeravaju i traže da to oružje snimi i da im te snimke dostavi. Imajući u vidu ovakav njihov zahtjev, mi redovnom procedurom tražimo zahtjev, podnosimo MUP-u, on nam daje ove količine oružja, mi ih odnosimo na lokaciju u odredenu kuću i tamo smještamo. Mi imamo dokaze da je Velimirović to oružje snimio, da je ponio fotografije na svom mobilnom telefonu koje je pokazao Sinđeliću i Sinđelić obavijestio Širokova i pokazao mu fotografije, ili ga lično obavijestio da je oružje na mjestu. I Širokov i Sindelić su vjerovali da se radi o tom oružju koje je skriveno i nekontrolisano i koje će služiti za onaj kriminalni plan” – rekao je ST u „Živoj istini“.

Funkcioner Demokratskog fronta (DF), Slaven Radunović, saopštio je medijima 05. 09. 2017, dakle istog dana, da oružje kojim je, prema tvrdnjama Specijalnog tužilaštva, 16. oktobra prošle godine trebalo da se izvrši državni udar, pripada crnogorskoj policiji. Oružje je, prema riječima Radunovića, čuvano u objektu koji je u vlasništvu visokog policijskog funkcionera Siniše Stojkovića. S obzirom da se TV emisija „Živa istina“ snima dva dana unaprijed, izjava ST nije posljedična u odnosu na saopštenje Radunovića, već obratno.

Pretres 6. septembra

 Na pretresu u Višem sudu u Podgorici dana 06. 09. 2017. na optuženičkoj klupi nalazili su se Dikić Bratislav, Jovanovic Miloš, Ðordević Srboljub, Hristić Kristina, Milić Branka, Dušić Milan, Maksić Dragan, Čađenović Mihailo, Mandić Andrija, Knežević Milan i njihovi advokati.

Suđenju nijesu pristupili Eduard Šišmakov i Vladimir Popov kojima će se suditi u odsustvu. Takođe nijesu prisutni Nemanja Ristić i Predrag Bogićević.

Suđenje optuženima za pokušaj terorizma u Višem sudu u Podgorici 06. 09. 2017. obilježio je niz incidenata. Na zahtjev odbrane glavni pretres se do sada već dva puta odlagao, a za mjesec septembar zakazano je devet ročišta.

Optuženi Bratislav Dikić je iznoseći odbranu izjavio da mu je specijalni državni tužilac Milivoje Katnić prijetio, kazavši: „Ja ću tebi spakovati robiju, a sud neka te oslobodi, pa neka ti sve plate“. On je rekao da mu je Katnić ponudio da bude aboliran ako, kako je rekao, „opozove grupu koja je došla u Crnu Goru". Nakon odbrane Dikića uslijedila su pitanja tužioca Čađenovića, na šta je publika počela da se smije. Dio prisutnih je zbog toga izbačen iz sudnice, a prilikom izlaska funkcioner Demokratskog fronta Branko Radulović je uputio uvrede sutkinji Suzani Mugoši: "Vi ste dno dna".

Advokat Petrović je predložio da se optužnica ne čita kako bi se skratilo vrijeme, objašnjavajuci da su svi upoznati sa sadržinom, ali su pojedini optuženi bili protiv. Glavni pretres je počeo čitanjem optužnice protiv okrivljenih. U sudnici je i vrhovni državni tužilac Ivica Stanković.

Advokati smatraju da je sud prekršio član 100 kada je Sud pitao optužene za njihovu nacionalnost, a da nije pitao kojim jezikom govore i da li razumiju jezik kojim se govori u sudu.

Advokat Miroje Jovanović žalio se da je sudnica neuslovna za rad. "Ja ovdje ne mogu da radim, ovdje gdje sjedim ne mogu da izvadim laptop niti fascikle sa dokumentacijom."

Prije iznošenja odbrane optuženi Bratislav Dikić je kazao da nije kriv, da hoće da iznese svoju odbranu, da želi da odgovara na pitanja, da je njegov jezik srpski ali i da razumije jezik Suda: „Ova optužnica je obična bajka i autor te bajke će odgovarati jednog dana pred vama. Ja nikada nisam bio dio kriminalne organizacije, niti sam ikada podržavao nasilje, niti sam ikada vršio pokušaj terorizma za šta se teretim... Ja sam došao pod manastir Ostrog jer sam se razbolio, došao sam sa mojom prijateljicom Kristinom Hristić. Nakon bolesti i teških operacija odlučio sam da se lijecim alternativnim metodama... Prihvatam da sam pogriješio što sam u tom trenutku došao u Crnu Goru za vrijeme tih izbora koje ja nisam smatrao toliko drastičnim. Prihvatam da sam pogriješio fotografisanjem ispred Skupštine, ali ponavljam nije bila zla namjera i da nisam znao da je meta napada. Prihvatam da sam pogriješio što sam prhvatio telefon. Ali ne mogu da prihvatim da sam dio kriminalne organizacije, ne prihvatam da sam znao za planirani napad, za neke tamo Ruse.“ Dikić je dodao da mu je Sinđelić garantovao da na ovom skupu neće biti niti jedan jedini incident, jer su raniji skupovi bili praćeni incidentima što je bila loša poruka prema građanima Crne Gore.

Ispričao je da je sa prijateljicom Kristinom Hristić čiji je konspirativni nadimak Nikola prošetao do Delte da preuzme telefon koji mu je, kako kaže, poklonio Sinđelić. Dikić je ponovio da je imao četiri telefona a njegova prijateljica Kristina dva... Iako tvrdi da njegovi telefoni nijesu radili, to ga nije spriječilo da koristi aplikaciju google maps prilikom dolaska u Crnu Goru. I pored šest telefona na raspolaganju Dikić preuzima telefon od Velimirovića za koji tvrdi da nije znao da je kriptovan.

Specijalni tužilac Katnić je pitao da li je, dok se vozio sa Velimirovićem, Dikić vozio prema Nikšiću. Dikić odgovara: ''Ja stvarno ne znam puteve po Crnoj Gori''. Na pitanje Katnića. prilikom kojeg sastanka mu je Sinđelić dao 500 dolara, Dikić je odgovorio da mu je novac dat prilikom drugog sastanka. Na pitanje tužioca Čađenovića da li je Dikić ikada lično upoznao Slavka Nikića, advokati odbrane burno reaguju na postavljena pitanja navodeći da pitanja nisu vezana za optužnicu. Predsjedavajuća je upozorila više puta advokate i istakla da nemaju pravo na riječ dok državni tužilac postavlja pitanja. Nakon novog reagovanja advokata odbrane, sud je donio rješenje da se kazne advokati Miroje Jovanović i Dražen Medojević novčanom kaznom u iznosu od 500 eura jer nakon više opomena od strane predsjednika vijeća uporno remete procesnu disciplinu.[25]

 Pretres 7. septembra

 Na pretresu 07. 09. 2017. ponovo je pozvan bivši komandir srpske Žandarmerije Bratislav Dikić da bi pojasnio pojedine odgovore koje je dao na suđenju prethodnog dana. On je odgovarao na pitanja odbrane. Postavljana su pitanja o Dikićevom udruženju, njegovom djelatnošću, povezujući njegovo prisustvo u Podgorici kao redovnu aktivnost njegovog udruženja. Više pitanja je bilo postavljeno na saslušanje svedoka saradnika u ST, korišćenje telefona, vožnju sa Velimirovićem, u vezi sa kriptovanim telefonom i ključevima koje je dobio od Velimirovića. Dikić je sve te događaje relativizovao i davao im smisao koji nema nikakve veze sa predmetom suđenja. Na pitanje Suda kada je poslao fotografije Sinđeliću, Dikić odgovara: ''U Deltu sam sa Kristinom otišao nakon šetnje kroz Podgoricu i fotografisanja ispred Skupštine i poslao sam ih Sinđeliću dok smo bili tamo zbog razloga jer je tamo bilo interneta uz poruku – „evo mi šetamo a tebe nema da šetaš sa nama''.

Nakon Bratislava Dikića odbranu je iznosio okrivljeni Miloš Jovanović, koji je, prema njegovim riječima, trebalo da u noći 16. oktobra obuče odjeću crnogorske policije i potuče se sa crnogorskim policajcima. Kako je objasnio, taj zahtjev je odbio, ali je prihvatio da ruinira zgradu u kojoj se nalaze prostorije "neke partije". Jovanović je dodao i da je bilo planirano hapšenje i eventualno ubistvo tadašnjeg crnogorskog premijera Mila Đukanovića.

Tužilac Čađenović ga je pitao da li može da kaže o čemu su pričali Sinđelić i Nemanja Ristić kad je bio prisutan njihovom razgovoru: „Ristić je samo došao i pitao Sinđelića kakav mu je to amaterizam da ne može da prebaci grupu ljudi u Crnu Goru. Šta je bio njihov cilj i ko su bili ti ljudi, ja ne znam. Samo sam to uspio da čujem'', odgovorio je Jovanović. Kako pojašnjava, taj razgovor se desio 16. Oktobra 2016. u Beogradu. ''Neću da lažem Sud, ja sam se toga dana vozio sa njim i kada sam ga pitao šta se desilo on mi je rekao da ćutim i gledam svoja posla. On je u toku te vožnje tražio od mene što sam već naveo. On je meni spominjao neku revoluciju, mada sam ja znao da su to ćorava posla i nisam htio da se miješam. Pod revolucijom je mislio na svrgavanje vlasti ovdje u Crnoj Gori. Sinđelić mi je rekao da je ta revolucija trebalo da bude 16. oktobra. Dalje sam uspio da čujem da je trebalo da se zauzmu zgrade, da se jednostavno uleti u Skupštinu i da se Đukanović uhapsi, a eventualno da se ubije. Šta ću sad, predaleko sam otišao'', naveo je on. Dalje je dodao da je bio na ratištu u Lugansku dva mjeseca. Povodom "ruiniranja zgrade" u Podgorici, kazao je da je adresu dobio tako što mu je Sinđelić stavio ceduljicu sa adresom u džep. Ceduljicu nije sačuvao.

Advokat Miroje Jovanović je pitao da li je od Sinđelića dobio zadatak da 16. oktobra dođe u Podgoricu, te obuče opremu policije i da se tuče sa policajcima. ''Tačno je da je Sinđelić tražio od mene da 16.10.2016, kada dođem u Podgoricu, obučem opremu crnogorske policije i da se tučem sa policijom ukoliko Milo Đukanović pobijedi na izborima. To je bila opcija koju ja nisam prihvatio. Ima još jedna stvar, ja sam sa Sinđelićem bio u kancelariji obezbjeđenja "Soko" kada je on tražio 50 nekih momaka koji bi takođe obukli uniformu crnogorske policije i tukli se'', odgovorio je optuženi Jovanović.

Glavni specijalni tužilac Milivoje Katnić je intervenisao na ponašanje odbrane, kazavši da se pitanja ponavljaju sa ciljem da se napravi neka kontradiktornost sa iskazom datim za Tužilaštvo i iznošenjem odbrane kao i odgovora na pitanja, te da to ne bi smjelo da se radi.

Advokat Miroje Jovanović je pitao čime se, po saznanju okrivljenog, bavi Sinđelić i od čega živi, u koliko sati je prvi put bio u njegovoj kući i da li je kod njega vidio veću količinu novca. „Znam da se Sinđelić jedno vrijeme bavio prodajom starih knjiga. Ali, priča ima brdo ali ne mogu ništa precizno da vam kažem. Stvari koje sam prethodno pomenuo vidio sam oko 12 časova. Naravno da sam u automobilu uočio kod njega veću količinu novca, jer kada je meni dao 500 eura vidio sam brdo novca. Takav novac u životu nisam vidio. Izvadio je iz svoje torbice jednu balu od po 100 eura i iz koverte novčanice od po 500 eura. Dolare nisam vidio, samo eure. Ponešto malo razumijem ruski jezik, dovoljno da mogu da shvatim kontekst razgovora. Čuo sam kada je Sinđelić razgovarao sa nekim na ruskom i rekao da su mu pohapšeni neki ljudi u Crnoj Gori, da mu je grupa razbijena i da mora da napravi drugu grupu >kako bi ostvario cilj<'', odgovorio je Jovanović. On je dodao da je bio pored njega u autu kada je čuo taj telefonski razgovor.

 Pretres 13. septembra

 Suđenje, zakazano za 08. 09. 2017. je odloženo zbog zdravstvenog stanja u kojem se nalazio Bratislav Dikić. On se nije pojavio u sudnici, jer je, prema riječima sutkinje Suzane Mugoše, neposredno prije pretresa od ljekara iz ZIKS-a Višem sudu faksom dostavljen izvještaj u kojem je konstatovano da je Dikić tog dana pregledan, te da je ljekar dao mišljenje da okrivljeni nije sposoban da prisustvuje suđenju.

Suđenje je nastavljeno 13. 09. 2017. Optuženi Srboljub Đorđević negirao je krivicu, rekavši da je pozvan da dođe u Podgoricu na četnički skup, ali da je glavni motiv dolaska u Crnu Goru porodična tragedija zbog koje je planirao posjetu manastiru Ostrog. Milan Petrović, advokat optuženog Bratislava Dikića, tražio je da se pretres odgodi jer je njegovom klijentu hitno potrebna operacija. Suđenje je na Dikićevo insistiranje nastavljeno, ali je prekinuto u 12:20 časova jer je optuženi rekao da više ne može da trpi bolove. Odbrana je na pretresu 13. septembra ponovo tražila medicinsko vještačenje optuženog Miloša Jovanovića, rekavši da su njegovi iskazi kontradiktorni, te da je njegov profil ličnosti pogodan za manipulaciju. Tužilac Čađenović je rekao da postoje kontradiktornosti u iskazima Đorđevića: "Prvo je kazao da je član Svesrpskog četničkog pokreta, a danas da nije član već samo simpatizer. U fazi istrage nije pominjao da im je u restoranu prišao neki čovjek kojeg ne zna, što je iznio danas na glavnom pretresu" - rekao je Čađenović. Odbrana je protestovala da je vijeće suda novim odbijanjem prigovora na pitanja tužilaca suspendovalo ZKP: "Pitanja koja je tužilac postavljao su ideološko-medijskog konteksta i postavljana su kao da su iz filmova poslije Drugog svjetskog rata, i nemaju veze čak ni sa onim što je predmet optuženja. Pomenuto udruženje (Svesrpski četnički pokret) nije zabranjeno u Srbiji." - rekao je advokat Jovanović.

Sljedeći proces je zakazan 20. septembra u 9 časova.

 Odlaganje zbog procesnih predloga i pretres 21.09.

 Suđenje 20. septembra odloženo je zbog velikog broja procesnih predloga. Advokat Milan Petrović istakao je da je Dikiću hitno potrebno da se odradi hirurška intervencija, jer je njegova bolest u posljednjih nekoliko mjeseci uznapredovala. Odbrana je zatražila da se suđenje na neko vrijeme prekine zbog liječenja Dikića ili da se postupak u odnosu na njega razdvoji. Na suđenju je konstatovano da iz medicinske dokumentacije optuženog Dikića, proizilazi da se mora dodatno ispitati njegovo zdravstveno stanje. Dikić se, međutim, izjasnio da odbija biopsiju i da će nastaviti da prati suđenje, jer mu je u interesu da se isto što prije okonča. On je dodao da vjeruje medicinskim izvještajima sa VMA iz Beograda i da je jedini njegov zahtjev da mu se omoguće druge mjere nadzora, kako bi mogao adekvatno da se liječi i da prisustvuje suđenju. Njegov advokat je, ipak, insistirao da Bratislavu Dikiću dozvole da se liječi u Srbiji, pozivajući se na odluku Ministarstva pravde iz Srbije da će Dikića izručiti Crnoj Gori kada god to bude bilo potrebno. Tokom suđenja konstatovano je da optuženi Miloš Jovanović nije prisutan, te je tužilaštvo tražilo da se njegov postupak izdvoji. Odbrana je na to reagovala navodeći da se vrši opstrukcija suđenja i da Jovanović ima privilegije u odnosu na ostale optužene.

Tokom suđenja 21. 09. 2017. odbranu je iznijela Kristina Hristić, koja se izjasnila da nije kriva. Ona je navela kako je jedini motiv njenog dolaska u Crnu Goru putovanje sa Bratislavom Dikićem i da je Crna Gora kao destinacija bila njegov izbor. O jednom od spornih telefona o kojima je pričao i sam Dikić prošle sedmice, kazala je da nije bio namijenjen njoj, već ga je Dikić uzeo za sebe.

Dio odbrane iznijela je i optužena Branka Milić. Ona tvrdi da je proces politički montiran zbog ulaska Crne Gore u NATO savez. Uz to, kako je navela, zbog svojih ranijih aktivnosti u borbi protiv korupcije i organizovanog kriminala, politički vrh Srbije etiketirao je i montirao joj učešće u procesu državnog udara u Crnoj Gori. Ponovila je kako su sva njena prava povrijeđena i da je optužnica kontradiktorna sama po sebi, te da se ne zna kojoj kriminalnoj organizaciji pripada, niti gdje je ona formirana.[24].

Advokat Miroje Jovanović ponovio je svoj zahtjev da mu se sva dokumentacija dostavi na srpskom jeziku i ćiriličnom pismu, kao što je to učinio i njegov branjenik Andrija Mandić. Kako je naveo, "ne zna na kojem jeziku su materijali, zapisnici i transkripti" koje mu je sud do sada dostavio. Sudija Mugoša je navela da je "službeni jezik - crnogorski, a ćirilično i latinično pismo ravnopravno", i da se u Crnoj Gori koriste još srpski, bosanski i hrvatski jezik, pa će materijali biti dostavljeni na jeziku koji je advokat tražio.

Branka Milić počela je svoju odbranu izjašnjavanjem da govori srpskim jezikom, da razumije jezik kojim se govori u sudnici, te da nije kriva. U svojoj odbrani Milić je ponovila kako je riječ o političkom procesu koji donosi benefit pristupu Crne Gore u NATO: „Ja sam neko kome je djed 1945. godine u isto ovakvom montiranom procesu kažnjen sa sedam godina. Ja sam neko čiji je otac oslobađao ovu državu u redovima Crvene armije i takođe je žrtva montiranog procesa. Sada sam ja na redu, jer sam se i uvijek ću se izjašnjavati kao srpski nacionalista, srpske pravoslavne vjere, a to pravo su pokušali da mi oduzmu još sa 17 godina... Imala sam aktivnosti vezane za organizovani kriminal u Srbiji, ali isključivo u borbi protiv njega. Takođe sam, između ostalog, član svesrpsko-četničkog pokreta. Zbog mojih aktivnosti kroz koje sam krenula da raskrinkavam državne organe, tipovana sam da budem akter u ovom procesu. Osnovano sumnjam da su u ovo tipovanje umiješani državni organi Srbije, jer kako to da od nas 14 koji smo ovdje, jedino Dikić i Hristić nemaju veze sa četničkim pokretom.“

Apelacioni sud oslobodio je 26. 09. 2017. službenog vozača Demokratskog fronta (DF) Mihaila Čađenovića. Odlukom predsjednika Apelacionog suda Mušike Dujovića 26. 09. 2017. odbijeni su kao neosnovani zahtjevi za izuzeće predsjednika podgoričkog Višeg suda Borisa Savića, te sutkinje Suzane Mugoše, Dragice Vuković i Vesne Pean.

Pretresi 27, 28. i 29. septembra

 Na pretresu 27. 09. 2017. Viši sud u Podgorici razdvojio je postupak Bratislava Dikića, jer mu je dozvoljeno da dalje liječenje sprovede u Kliničkom centru Crne Gore. Sudu je dostavljen nalaz i mišljenje tima sudskih vještaka sa čime je Dikić upoznat: U mišljenju je konstatovano da je na osnovu analize i dostavljene medicinske dokumentacije i pregleda donešena preporuka da se Dikić Bratislav uputi na bolničko liječenje i radi daljih pregleda. „Obezbijeđen vam je apartman sa svim mogućim uslovima. Došao je i vaš doktor Mirković sa VMA sa kojim se već danas možete konsultovati o daljem mogućem liječenju. Ja ranije nisam bila u mogućnosti da reagujem prije svih ovih procjena, međutim pošto je zdravlje u pitanju i pošto je situacija takva ako želite vi već sad možete da idete na liječenje“. - pojasnila je Mugoša. Sud je razdvojio postupak Dikića imajući u vidu nalaz i mišljenje vještaka koje je Sud angažovao.

Optuženi Andrija Mandić se javio za riječ i zatražio da se iz sudnice ukloni zastava SAD-a. ''Tražim da se sa mjesta sa kojeg ja govorim ukloni zastava ove strane države kada budem davao odbranu. Molio bih vas da se ova prostorija uredi shodno zakonu, i to što je neko dao par hiljada eura za ove mikrofone ne daje za pravo da zastava SAD-a bude ovdje. Nemam ništa protiv te države to je jedna fina, velika država ali zahtijevam da se njihova zastava ukloni dok budem bio iza ovog mikrofona''.

Tokom pretresa, optužena Branka Milić završila je iznošenje svoje odbrane u kojoj tvrdi da je proces montiran i da je izmišljen od strane Glavnog specijalnog tužioca Milivoja Katnića kako bi pomogao da Demokratska partija socijalista pobijedi na izborima.[25]

Na suđenju 28. 09. 2017. advokati su zatražili da se optuženi pušte iz pritvora i da se postupak ukine zbog izvještaja Ustavnog suda koji, kako oni navode, tvrdi da ne postoji osnov sumnje. Vijeće suda je odbacilo sve zahtjeve kazavši da se u ovoj fazi postupka ne može tražiti prekidanje suđenja, a da Ustavni sud u izvještaju nije napisao da ne postoji osnov sumnje već da isti nije adekvatno definisan.

Advokat Krpović Jugoslav kazao je da je odbrana dobila dokument od Ustavnog suda u kojem piše „da se Branka Milić nepunih 12 mjeseci nalazi u nezakonitom pritvoru“, kako on kaže. Advokat Miroje Jovanović je stavio predlog da Sud odbaci postupak i optužnicu. ''Upravo zbog ovog što je Krpović rekao gdje je prema izvještaju Ustavnog suda posebno citirano da se ne radi o osnovnoj sumnji. Dakle 24. 05. je bilo ročište za ispitivanje optužnice. Tog dana je ovaj sud dobilo ovaj pravni podnesak nas nekoliko branilaca u kojem smo elaborirali i tvrdili da nema standarda osnovne sumnje.“

Odlučujući o predlozima, Sud je donio rješenje da odbaci predlog o odbacivanju optužnice. Odbijen je predlog da se Hristić Kristini ukine mjera nadzora. Odbijeni su predlozi za ukidanje pritvora optuženima jer vijeće smatra da i dalje postoje razlozi na osnovu kojih je pritvor potvrđen i produžen. Uvidom u odluku Ustavnog suda tumačeno je da nisu dati argumenti, te da ne postoji osnov sumnje u obrazloženju rješenja, a ne da ne postoji uopšte, te da se ovdje radi o zamjeni teza - kazala je predsjedavajuća sutkinja Mugoša.

Optužena Milić je ispitana od strane Suda i tužilaštva. Sud je pustio snimak saslušanja Branke Milić pred tužiteljkom Stojankom Radović. Preslušavanjem iskaza moglo se čuti kako je optužena pretežno govorila o problemima i diskriminaciji Srba tokom njene mladosti, te da je to dijelom motivisalo da postane član Svesrpskog četničkog pokreta. U Crnu Goru je, kaže, došla u jutarnjim časovima sa još tri saputnika (takođe članovi Svesrpskog pokreta) radi promocije knjige ''Na nišanu''. Kada su došli rečeno im je da niko nema vremena da se bavi sa njima i da je promocija otkazana te da sami odluče šta će raditi.[26]

Suđenje optuženima nastavljeno je 29. 09. 2017. u podgoričkom Višem sudu. Optužena Branka Milić saopštila je da će od tog dana početi štrajk glađu, jer smatra da su joj ugrožena ljudska prava. Ona je na pretresu optužila srpske bezbjednosne službe da su je "tipovale" za "državni udar", rekavši da četnički vojvoda Milika Čeko Dačević ima direktne veze sa njenim hapšenjem jer je, tvrdi, bio u izbornom štabu bivšeg crnogorskog premijera Mila Đukanovića.

Veliki broj pitanja odbrane odnosio se na Ravnogorski pokret i kroz pitanja su dokazivali da se radi o legitimnom i prihvatljivom pokretu. Pitanja su bila afirmativna, kao i odgovori.

Vijeće Višeg suda je odbilo da joj ukine pritvor.

Advokat Miroje Jovanović kažnjen je sa 700 eura zbog uvrede suda, jer je na sugestiju tehničkih lica da podigne mikrofon jer se ne čuje, rekao „Hvala kolegama, molim kolege da kažu i sudiji šta treba da radi“.

Odbranu je naovom pretresu iznosio i Milan Dušić koji je negirao krivicu, rekavši da u Crnu Goru nije došao da bi nekome naudio.

Advokat Branko Anđelić kažnjen je sa 300 eura zbog remećenja procesne discipline. On je više puta ustajao i govorio bez dozvole suda, govorio sa mjesta. I inače su advokati odbrane reagovali na svaku odluku suda da advokati odbrane ne postavljaju pitanja koja nemaju veze sa predmetom optužbe i da ta pitanja nijesu dozvoljena, kao i odgovore okrivljenih koji su se bavili politikom, pisanjem medija, svjetskom politikom. Iz tih razloga su advokati odbrane ponovo bili nezadovoljni suđenjem, ističući da je vijeće na čelu sa sutkinjom Suzanom Mugošom „najjači bedem optužnice“.

Sljedeće ročište je zakazano za 4. oktobra, u 9 časova.

Advokat Bratislava Dikića, Branislav Petronijević, izjavio je 03. 10. 2017. da je njegov klijent operisan u Kliničkom centru u Podgorici i da se osjeća dobro.

Pretresi 4, 5. i 6. oktobra 2017.

 Pretres 4. 10. prekinut je nakon 40 minuta jer je Jugoslav Krpović, advokat optužene Branke Milić, napustio suđenje nezadovoljan što svoju branjenicu ne može da zastupa "na valjan način". On je rekao da je Višem sudu to jutro podnio podnesak da se njegova branjenica pusti na slobodu radi liječenja. Nakon što je odgovorila da će se o tome raspravljati kasnije, sutkinja Mugoša ga je upozorila da ne govori jer nije dobio riječ, nakon što advokat Krpović nije htio da prihvati odluku suda. Krpović je nezadovoljan njenim potezom odgovorio da ne može da zastupa svoju klijentkinju, te da će napustiti sudnicu. On je poručio da ne otkazuje punomoćje Milićeve, te da će se vratiti u sudnicu kada mu se omoguće normalni uslovi za rad. Sutkinja Suzana Mugoša kaznila ga je sa 1.000 eura i troškovima zbog odlaganja procesa, zbog njegove odluke da samovoljno napusti sudnicu. Optužena Branka Milić nije htjela da se izjasni na pitanje suda da li želi drugog advokata, već je napala sudsko vijeće da vodi montirani proces i da ne želi da je sud mrcvari i da svojim prisustvom daje legitimitet nečemu što je presuđeno „prije 11 mjeseci“. „Odbijam da uopšte razgovaram sa vama“, rekla je na kraju.[29]

Glavni specijalni tužilac Milivoje Katnić uvjeren je da je posrijedi ozbiljna opstrukcija procesa. Pretres se nastavlja naredni dan u 9 časova.

Na suđenju 05.10.2017, optuženi Mihailo Čađenović, službeni vozač DF-a, negirao je krivicu na današnjem pretresu i saopštio da ga je glavni specijalni tužilac Milivoje Katnić obmanjivao i da mu je prijetio zatvorom. Dodao je da ne zna koga je sve vozio, te da nije komunicirao sa prevodiocem DF-a Ananijem Nikićem. Katnić je, komentarišući optužbe o njegovim navodnim prijetnjama Čađenoviću nakon gašenja kamera, rekao da je cijelo saslušanje službenog vozača DF-a snimljeno. Dodao je da je saslušanju Čađenovića prisustvovao njegov branilac i još dva službenika SDT-a.

Dragan Maksić je takođe rekao da nije kriv, tvrdeći da je izmanipulisan od Mirka Velimirovića i Milana Pavasovića. Odbranu je na ovom pretresu nastavio da iznosi i Milan Dušić, koji je kazao da nije imao zadatak da izaziva nerede u Podgorici, napada crnogorsku policiju i uđe u Skupštinu Crne Gore.

Vijeće Višeg suda odbilo je da ukine pritvor Dušiću, Maksiću, Srboljubu Đorđeviću i Branki Milić. Suđenje se nastavlja naredni dan u 9 časova.[30]

Suđenje je nastavljeno 06.10.2017. u podgoričkom Višem sudu saslušanjem lidera DF-a Andrije Mandića koji je rekao da je optužnica politička i da je puna političkih izraza te da je nemoguće da se na nju odgovori bilo kako drugačije osim politički. Dodao je da iza svega stoje Stanko Subotić, Vladimir Beba Popović i Milo Djukanović, a da to potvrđuje i njegova izjava da on o ovome nije znao ništa nego da je o tome saznao iz medija. Rekao je da ne zna ljude koji su došli iz Srbije, Šišmakova, Popova, Dikića. Mandić je kazao da su planirali prevrat, oni bi ga i izveli i da je uvijek promovisao nenasilnu smjenu vlasti.

Mandić je odbio da odgovara na pitanja Suda i Tužilaštva.

Na pitanje advokata odbrane da li je planiran bilo kakav skup nakon što se završe izbori, Mandić je odgovorio negativno. ''Da smo imali bilo kakav plan da se okupimo, najavili bi ga uredno''. Inače, taj skup su čelnici DF-a više puta javno najavljivali.

Advokat Nikola Bulatović ga je pitao da dodatno pojasni zašto je putovao u Moskvu i Beograd. „Volim Rusiju, volim i Srbiju, išao sam da bih završio vrlo važan zadatak za svoju stranku. Ja Beograd ne odvajam od Podgorice“, rekao je on. Na pitanje oko upotrebe službenog auta koji se pominje u iskazu Slavka Ninića, Mandić odgovara: „Nikada ni na jedan put Čađenović ne pođe a da za to nema odobrenje moje ili Milutina Đukanovića“.

Glavni specijalni tužilac Katnić je rekao da Mandićevu ulogu nije određivalo Tužilaštvo, već da su je odredile činjenice i da je Eduard Šišmakov taj koji je naredio da se ubiju "izdajnik Velimirović i Milo Đukanović". On je naveo da, ako Mandić ima neku drugu ulogu, onda može to i da saopšti. Katnić je naveo da nije uhapšena grupa Kozaka, da nije uhapšen Predrag Bogićević, kao i grupa koja se nalazila na Zlatiboru i da će u daljem postupku objasniti zašto.[27]

 Pretresi 9, 10, 25. i 26. oktobra

 Na suđenju 09. 10. 2017. funkcioner Demokratskog fronta Milan Knežević je iznoseći svoju odbranu negirao krivicu i naveo da je postupak politički montiran kako bi na izborima pobjedu odnijela Demokratska partija socijalista. On je naveo da, ako je stvarno kako je planirano optužnicom trebalo da likvidira bivšeg premijera Mila Đukanovića, da bi to uradio za mnogo manje pare i to u Crnoj Gori. On je dodao da o njemu misli sve najgore, ali da nikada ne bi naudio ni njemu ni njegovoj porodici.

„Sada je otpočeo lov na vještice, na Srbe, na one koji su protiv učlanjenja CG u NATO, na one koji su protiv priznanja lažne države Kosovo i Metohija“ rekao je Knežević, da bi dalje rekao „Pomenuo bih da mi sve odluke donosimo jednoglasno. Ako je neko protiv onda nema ništa od te odluke koliko god pojedinac bio za. Te se onda postavlja pitanje, zašto Nebojše Medojevića nema u ovoj optužnici. Nema je, već smo tu samo Mandić i ja, jer smo mi Srbi.“ Knežević kaže da su sporni i njegovi politički govori u kojima je koristio ratnu retoriku, a na koje je, kako ističe, jako ponosan: "Uvjeren sam da će se moj govor koji sam dao 14. oktobra izučavati na Pravnom fakultetu na temu retorika", govoreći da se pozvao na poznate citate iz istorije. Takođe je ponovio tvrđenje Andrije Mandića riječima „Niko iz DF-a nije zakazo nikakav protestni skup za veče 16. oktobra.“ Knežević dodaje da kada je riječ o spornom odlasku pod Ostrog, prije svih aktivnosti Demokratski front ide tamo. „Da se pomolimo za zdravlje, za hrabrost. Nakon molitve smo otišli do Donjeg manastira gdje nas je sačekao Amfilohije Radović. Sve što smo tu pričali o izborima je da sve protekne u miru i skladu, a najviše što smo pričali je o sukobu partizana i četnika u tom manastiru“.

„Ja nemam više dilemu da je sve ono što se dogodilo 16. oktobra bio montirani državni udar koji je imao za cilj da spriječi DF da dođe na vlast, da ubrza ratifikaciju protokola (misli se na protokol o pristupanju Crne Gore NATO), a da su za sve to svjesno ili nesvjesno doprinijeli ljudi sa vrha među kojima je Goran Danilović (tadašnji ministar unutrašnjih poslova tzv. Vlade izbornog povjerenja, kao predstavnik opozicije) koji je samo za to što je Srbin iskorišćen kako bi dao alibi za sve ono što se tog dana dešavalo“ kazao je Knežević.

Advokati su upitali Kneževića zašto se zalaže protiv NATO-a. „NATO je agresivni vojni savez čija svrha je davno prevaziđena. Vojni savez je '99 godine bombardovao Crnu Goru i Srbiju zbog čega smo po broju kancerogenih oboljenja prvi u Evropi. Taj savez gdje god je intervenisao napravio je geopolitički haos. Sama intervencija 1999. godine imala je za cilj da razbije Jugoslaviju da Srbiji oduzme Kosovo i 2006. godine napravi privatnu državu jer je Crna Gora još prije toga imala svoju državnost'', odgovorio je Knežević. Knežević je potvrdio da je koristio kriptovani telefon za razgovor sa djevojkom u trajanju od dvije sekunde, konstatujući da za to vrijeme „ne može se uraditi ništa osim da se otvore i zatvore oči“.

Odbrana lidera DF Andrije Mandića i Milana Kneževića, koji su pompezno najavljivali rušenje optužnice i razotkrivanje namjera tužioca Katnića, uglavnom je protekla u – političkim besjedama. Iako su kategorično negirali da su umiješani u krivična djela za koja ih tužilaštvo tereti, i tvrdili da je sve osmišljeno ,,u kuhinji protivnika DF“ kako bi osujetili njegovu pobjedu 16. oktobra, Mandić i Knežević su odbili da se suoče sa pitanjima glavnog specijalnog tužioca.

Generalno tužilaštvo Ruske Federacije 9. oktobra 2017. dopisom je saopštilo Ministarstvu pravde Crne Gore „iznenadnu“ odluku da službeni prevodilac DF Ananije Nikić neće biti izručen, jer je dobio status izbjeglice, onemogućavajući tako da se Nikić suoči sa istražnim organima Crne Gore u utvrđivanju njegove uloge u događajima oko i na dan izbora 16.10. 2017.

Jugoslav Krpović, advokat optužene Branke Milić, 10. 10. 2017. predao je Višem sudu u Podgorici zahtjev za ukidanje pritvora svojoj branjenici, uz garancije Mitropolije crnogorskoprimorske da će joj biti obezbijeđen smještaj u Manastiru Uspenja Presvete Bogorodice Duga na Bioču.[28] Amfilohije Radović je već ranije dao 150 eura optuženoj Branki Milić za zatvorsku kantinu. Viši sud je ukinuo pritvor Branki Milić 11. 10. 2017.

Optuženi Dikić se oporavljao poslije izvršene hirurške intervencije, Iskazavši zadovoljstvo 11. 10. 2017. što je naišao na profesionalizam i humanost i nije krio iznenađenje zbog toga. U pismu se zahvalio Kovačević što ga je posjetila nakon što je operisan i izvinio joj se, kao i osoblju, zbog predrasuda koje je imao.[33]

Podgoričkom Višem sudu stigao je prijedlog odbrane za ukidanje pritvora još trojici optuženih, Draganu Maksiću, Srboljubu Đorđeviću i Milanu Dušiću. Garancije za njih, kako je nezvanično rečeno TVCG, dala je Srpska pravoslavna crkva, a osumnjičeni će biti smješteni u manastiru Ostrog.

Na suđenju 25. 10. 2017, postupak protiv Bratislava Dikića je ponovo spojen sa glavim pretresom. Dikić je, odgovarajuči na pitanja, kazao da u oktobru 2015. nije bio u Crnoj Gori i da nije obučavao pripadnike SAJ-a nego pripadnike Posebne jedinice policije i ta obuka se više zasnivala taktički a ne za primjenu sile i za kršenje Ustava i zakona. Dodao je da je više puta u Crnu Goru dolazio na sastanke sa zvaničnicima iz Crne Gore, te da se radilo se o saradnji na planu obuke i borbe protiv najtežeg vida kriminaliteta - terorizma. Obrana je na ovom suđenju tražila da im se dostave spisi saslušanja dok je Sinđelić bio okrivljeni, što je Sud odbio obrazlažući da su ti spisi izuzeti iz čitavog procesa i da upoznavanje sa njima nikome nije dozvoljeno.

Nakon konstantnog odugovlačenja i opstrukcija advokata odbrane, reagovao je glavni specijalni tužilac Katnić: "Molim vas da sve ovo odmah prekinete. Danas treba da se izjasni Sinđelić. Nema niko pravo da ovdje prijeti sudu i tužilaštvu da će napustiti suđenje. Odbrana ima pravo da insistura da uđe u zapisnik, da to koriste i ostale mehanizme. Molim vas da opomenete i da kaznite ometanje suda i da opomenete naročito advokate koji nisu van Crne Gore da im kažete da mogu izgubiti pravo da brane u ovoj državi. Okrivljenom je omogućena sva medicinska pomoć, ali ne ova pomoć koja se niđe u svijetu ne dešava. Da se uzima, DNK da se utvrdi da li je možda tužilaštvo nešto skrivilo. Pa to niđe nema. To vrijeđa ovo tužilaštvo i ljekare koji su radili i državu. Ostavljamo sudu na ocjenu predlog koji su iznijeli branioci uptuženog Dikića".[29]

Advokat Nikola Bulatović je tražio izuzeće predsjednice vijeća i zahtijevao da o tome odluči predsjednica Vrhovnog suda.

Suđenje je prekinuto kako bi se odlučilo o tom predlogu, a nastavlja se sljedećeg dana. 26. 10. 2017. u podgoričkom Višem sudu, nakon što je odbijen zahtjev za izuzeće sutkinje Suzane Mugoše, predsjednika Višeg suda Borisa Savića i predsjednika Višeg suda Mušike Dujovića.

Konačno je počelo saslušanje svjedoka saradnika koji je rekao da se zove Saša Sinđelić, ali da mu je kršteno ime Aleksandar. On je kazao da mu je Edi, od koga je primao naređenja i kojeg je upoznao u Moskvi, rekao da se na dan izbora pripremaju ulazak u Skupštinu, hapšenja u Crnoj Gori - poličara, biznismena - te da su govorili o smjenama sudija i uvođenju vanrednog stanja. On je naveo da je znao da je dio kriminalne organizacije, jer je trebalo da nabavi oružje, ali da je to uradio zbog Edija i zato što je protiv NATO-a, da se ne kaje i da Ediju i dalje bezrezervno vjeruje. Govoreći što mu je Edi pričao, Sinđelić je rekao: „Kazao je i da oni već duže prate Đukanovića i da mora da bude uhapšen, da će taj koji ga uhapsi, biti nagrađen.’’ Dodao je da je cilj da unište Specijalnu jedinicu policije. Sinđelić je kazao da je Edi ispričao da je ta grupa od 50 ljudi specijalaca izuzetno sposobna, da neće imati problema sa policijom, a da će specijalne jedinice Crne Gore uništiti na putu do Skupštine, i da će to biti poruka ostatku policije koji potom neće ispaliti ni metak. Rekao je da će lideri DF-a da uđu u Skupštinu, da pozovu ostatak opozicije, i da bi napravili vanredno stanje i hapsili koga hoće".

Govoreći o ljudima koje je on angažovao, naveo je kako je upoznao Velimirovića: „...Vojvodu Paju (sam) upoznao 2013. ili 2014. u mjestu Brnja, na granici izmedju Srbije i Kosova, na nekom pomenu četničkom komandantu. Čovjek je bio ugledan, držao neku kafanu, on je neki lokalni vojvoda. On mi je pao na pamet kada sam razmišljao ko bi mogao da mi pomogne oko oružja. To sam predložio Ediju ...“ Sinđelić dodaje da je otišao kod Paje na Kosovo, da se sa njim dogovorio oko nabavke oružja, da mu je dao 15.000 dolara. Potom je opisao kako se povezao sa Dikićem, o njegovim odlascima u Niš đe se susreo tri puta sa Dikićem i dao mu novac; prvo 500 US dolara, pa onda 5.000 eura. Takođe je govorio o susretu sa optuženim Bogićevićem i novcu koji mu je dao (2.500 eura) da organizuje dolazak svojih ljudi u Podgoricu. Govorio je o svojim susretima sa optuženim Nemanjom Ristićem, kojem je ukupno dao 10.000 eura za dolazak pripadnika Zavetnika u Crnu Goru.

„"Paja mi kaže da je obezbijedio 50 kalašnjikova. Tražio je 450 eura po kalašnjikovu, znao sam da je to mnogo, ali računam da nije tražio novac za municiju. Vidio sam u međuvremenu da me stalno prati isti auto, ali sam mislio da ga je poslao Edi. Nijesam uopšte sumnjao da je to policija. Paji sam dao još 15.000 eura. Nakon toga sam se vidio i sa Bogićevićem u jednom restoranu kod Mladenovca. U toku mog razgovora sa Bogićevićem kontaktirao me je Ristić, tražeći da se hitno vidimo. Bogićević mi je rekao da je već podijelio novac, da se sve odvija po planu. Ja sam mu tada dao dodatnih 15.000 eura i kažem mu da, ako mu bude još trebalo, slobodno me kontaktira", rekao je Sinđelić, dodavši da Edi nikada nije pravio problem oko novca. „Nijesam imao ograničen fond. Ukupno je potrošeno oko 200.000 eura i 10.000 dolara. Da sam mu tražio milion, dao bi mi. Cilj je bio da se stvar završi"

Sinđelić kaže da je Edi, kada je cijela priča propala, bio bijesan i da je prijetio da će ubiti Đukanovića. Prema njegovim riječima, cijelu priču su izdali lideri DF-a, a on lično bi bio ubijen da se nije predao.

Andrija Mnadić i Milan Knežević su udaljeni do kraja svjedočenja Sinđelića, nakon što su mu prijetili. „Ako ovaj šljam nastavi da priča to što priča, dobiće po vratu od mene", rekao je Knežević.[30]

 Pretres 27. oktobra

 Svjedok saradnik Sinđelić je u nastavgku suđenja 27. 10. 2017. počeo sa davanjem odgovora na pitanja tužilaštva. Govoreći o policijskim uniformama on je rekao da se radi o specijalnim kombinezonima koji ne bi imali obilježje. „Obilježje crnogorske policije bi se naknadno stavilo. Tražio je da se šiju uniforme obične policije za koje sam ja rekao da nemam vremena. Dok sam bio u Moskvi ja sam njemu kazao da 15 dana nije dovoljno vrijeme da bi se sve te uniforme sašile". Sinđelić je govorio o tome kako ga je Edi angažovao i da je na početku prošao test na detektoru laži: "Pitanja koja mi je postavljao dok sam bio na poligrafu, a bilo ih je mnogo, bila su tipa: da li bih ih izdao, da li bih ukrao novac, da li sarađujem sa tajnom službom, da li me neko poslao..."

Tokom ispitivanja svjedoka saradnika od strane ST advokati odbrane su stalno stavljali prigovore, što im sutkinja Mugoša nije dozvolila bez prethodno date riječi od strane sudskog vijeća. Advokat Miroje Jovanović je pokušao da prigovori u smislu da se postavljaju pitanja koja nemaju veze sa događajima. Nakon vijećanja sud je odbio pravo branioca da podnose prigovor tokom postavljanja pitanja, jer je ZKP-om predviđeno da isključivo predsjednik vijeća to može da radi, a stranke će, nakon iznošenja dokaznog materijala imati priliku da iznesu sve svoje prigovore. Sve to je bilo u funkciji da se stvori utisak pristrasnosti suda i onemogućavanja odbrane da nesmetano vrši odbranu svojih klijenata, iako je ZKP Crne Gore u tom dijelu jasan..

U drugom dijelu ispitivanja, Sinđelić je rekao da je Ristić (Nemanja) pomenuo kako će u Crnoj Gori toga dana svega biti, uključujući pucnjavu na kraju koje bi, možda, i Đukanović bio ubijen. On je rekao da Ristić nije imao nikave veze sa Edijem i da mu nije jasno odakle njemu takve informacije. Tužilaštvo je zatražilo od suda da u dokazni materijal uvrsti fotografije na osnovu kojih bi, kako su istakli, mogli postaviti neka ključna pitanja. Odbrana je zatražila da se o tim fotografijama dostavi dokaz autentičnosti, a sud će svoju odluku iznijeti naknadno.[31]

 Pretresi 7. i 8. novembra

 Predsjednik Višeg suda, Boris Savić, donio je odluku 07. 11. 2017. kojom je žalbe odbrane odbio kao neosnovane, čime srpski državljani Srboljub Đorđević, Dragan Maksić i Milan Dušić, ostaju u pritvoru.

Suđenje se nastavilo 07. 11. 2017. pitanjima advokata odbrane svjedoku saradniku. Na pitanja advokata Radonje Drakulovića o imenu i prezimenu svjedoka saradnika, obzirom da se pokušalo manipulisati imenom svjedoka saradnika od strane DF-a prije suđenja, Sinđelić je odgovorio: „Ja sasvim normalno živim sa svojim imenom i prezimenom. Ovo je pokušaj opstrukcije da se pokaže da ja ne postojim. Moje ime je Saša Sinđelić, kao što sam se i legitimisao". dalja pitanja su se odnosila na Sinđelićev vojni rok, Donjeck, mentalne sposobnosti, Srpske vukove čiji je Sinđelić osnivač,... Bilo je pitanja koja teško mogu da se nazovu smislenim, ukoliko im nije smisao da se samo pita bilo što radi odugovlačenja postupka, poput pitanja „da li zna koliko jedan ruski specijalac može da ''sredi'' crnogorskih policajaca?“ Drakulović je prešao na pitanja o Ediju, ispitujući o okolnostima u kojim su se sreli i planovima za izvršenje prevrata u Crnoj Gori. Posebno ga je interesovalo kako svjedoka saradnika nije interesovalo kako se zove čovjek sa kojim sarađuje: „Nikada ga nisam pitao da mi kaže puno ime i prezime, niti gdje živi, niti koje firme drži, da ne bih neku sumnju izazvao kod tog čovjeka", odgovorio je Sinđelić. Nakon što ga je Drakulović pitao kako je podigao novac preko Western Uniona a da nije znao ime pošiljaoca i adresu, a Sinđelić je odgovorio da mu je bio potreban samo broj i da ga nije interesovalo ostalo. Ta uplata preko Western Uniona je bila predmet mnogih pitanja, dok se, na kraju, kada je sudsko vijeće, polovinom decembra, postavljalo pitanja svjedoku saradniku, nije pojavio u dokazima primjerak dobijen iz USA, iz samog Western Uniona.

Na pitanja vezana za izjavu koju je dao kao osumnjičeni pred sudijom, sutkinja je uskraćivala odgovor, jer kako je navela, sve ono što je svjedok rekao u bilo kom kontekstu u svojstvu osumnjičenog je izdvojeno iz spisa, jer kao osumnjičeni ima pravo da se brani neistinom, a kao svjedok saradnik - ne.

Suđenje je nastavljeno pitanjima advokata Milana Petrovića koji je postavljao pitanja u vezi susreta sa Dikićem, ulozi Dikića, Četničkom pokretu, ideologiji monarhizma i slično.[32]

 Advokat odbrane Milan Petrović nastavio je, na suđenju 08. 11. 2017, ispitivanje svjedoka saradnika. Dobar dio pitanja je bio postavljan i na njih su već dati odgovori, te je sutkinja Mugoša morala da reaguje više puta, što se predstavljalo kao diskriminacija odbrane od strane sudskog vijeća.

Slično je bilo i kad je ispitivanje preuzeo advokat odbrane, Goran Petronijević. Veliki broj pitanja se odnosio na privatan život svjedoka saradnika, događaje koji nemaju niukakve veze sa predmetom postupka, pokušavajući da se diskredituje svjedok saradnik i zbuni čestim vraćanjem na detalje nebi li se uhvatio u kontradiktornost, što nije dozvoljeno crnogorskim ZKP-om.

Vrlo često je dolazilo do konfliktnih situacija u sudnici, varnica između glavnog specijalnog tužioca Katnića, optuženih Kneževića i Mandića i advokata odbrane.

Petronijević je postavljao pitanja o Srpskim vukovima, njihovoj djelatnost, registraciji, članskim kartama, ... „Što se tiče udruženja, ono se sad zloupotrebljava. Nisam registrovao, nemam na uvid i nije mi bitno. Da razjasnimo - nisam ja tražio da se neki barjaci razvlače te noći. On je to tražio. Edi je bio u komunikaciji sa liderima DF-a i on je meni objasnio kakva zastava sa glavom vuka, tako da pitajte Edija zašto je on htio da na zastavi bude baš vuk'', odgovorio je Sinđelić. Sinđelić je iznio da ima saznanja da odbrana koristi dokumentaciju koja je pribavljena nakon obijanja njegovog stana u Obrenovcu.

Više puta je naglašeno da Srpski vukovi nemaju nikakve veze sa predmetom optužbe, međutim advokat Petronijević je kazao da odbrana ima saznanja da je udruženje Sinđelića Srpski vukovi itekako upleteno i da imaju dokaze da su pojedini članovi tog „neoformljenog udruženja“, upleteni u ovaj postupak. ''Tužilaštvo vjerovatno nije imalo saznanja o ovome, da jeste postavilo bi pitanja''.

Glavni specijalni tužilac je burno reagovao, bez dobijene riječi, kazavši: „Mi imamo saznanja da je odbrana učestvovala''. Sutkinja je opomenula tužioca da ne govori bez dobijene riječi i opomenula i odbranu da se ne obraća tužiocima. Nakon pauze i saopštenja sutkinje da ostaju kod opomene kada je riječ o Katniću i Petronijeviću, Petronijeviće je tražio izuzeće Katnića i Čađenovića „jer se danas jasno čulo u sudnici da je glavni specijalni tužilac rekao, a to su svi čuli , da on ima dokaze i za radnje koje sam ja preduzimao, pa se može izvesti zaključak da sam i ja dio ovog državnog udara i krvorpolića koje je pripremano u Crnoj Gori“. Advokat Miroje Jovanović se pridružio zahtjevu za izuzeće.[33]

 Prije ovog sukoba došlo je do verbalnog sukoba optuženog Kneževića i tužioca Katnića. Sve ovo se navodi kao primjer da se namjerno stvarala naelektrisanan atmosfera u sudnuci, svo vrijeme se insistira na konfliktu, izaziva reakcija vijeća, koja se predstavlja kao pristrasnost, izazivaju prekidi suđenja, postavljaju pitanja o jednom te istom od različitih advokata kako bi sutkinja Mugoša i sudsko vijeće što više pitanja proglasili kao ponavljanje, ili nedozvoljenim u slučajevima kad se čak vrlo neumjesno postavljalo pitanje ujčevine svjedoka saradnika koja je muslimanska, ... Uz to se uz pitanja vrlo često izgovarao komentar na odgovore Sinđelića, odluke suda, vrijednosno i etički određivao svjedok saradnik, dok se uz optužene stalno ponavljao epitet „nevino“ optuženi. I to se ponavlja svih narednih dana, posebno kad se radi o advokatima koji nijesu iz Crne Gore.

 Pretresi 9, 15. 16. i 17.novembra

Na početku suđenja 09.11.2017, sutkinja je saopštila da je vrhovni državni tužilac Ivica Stanković odbio kao neosnovan zahtjev branilaca za izuzeće specijalnih tužioca Milivoja Katnića i Saše Čađenovića.

Nastavilo se ispitivanje svjedoka saradnika od strane Petronijevića i, nakon toga, drugih advokata. Pitanja su bila opet u najvećoj mjeri nevezana za optužnicu, bavila s detaljima oko zgrade, prostorija u kojima je rađen poligraf u Moskvi, monarhizmu, navodnom ubistvu u Hrvatskoj, Sinđelićevoj bradi, provjeri znanja ruskog jezika pitanjem kako se kaže bodljikava žica (na što je svjedok saradnik tačno odgovorio), pasošu, aerodromima, da li se bavio pčelarstvom, da li je napustio srednju školu u drugom ili trećem razredu ...

Takođe je i praćenje Sinđelića i , po njemu, pokušaj da se on ubije prije nego se predao Bezbjednosno-informativnoj agenciji (BIA) u Centru bezbjednosti na Banjici, bilo predmet brojnih pitanja. Petronijević je pitao Sinđelića da li zna "ko je izvršio atak na njega". Sinđelić je odgovorio da "stopostotno zna". – „Naručioci toga su oni koji su izdali, a to su lideri DF-a.“

Svjedok saradnik je rekao da je Jovanoviću dao 500 eura, Velimiroviću dva puta po 15.000 eura, Predragu Bogićeviću jednom 2.500 eura, drugi put 15.000, a onda još 12.000 eura. Ristiću je prvi put dao oko 2.000 eura, drugi put 2.500 i treći put 4.500 eura. Dikiću prvi put 500 dolara, onda 5.000 eura, i treći put 10.000 eura. Sav ostali novac, u kojem je bilo i njegovih 36.000 eura, predao je u Centru bezbjednosti na Banjici.

Vladan Dubak, advokat Nemanje Ristića, pitao je Sinđelića da li se kaje, zašto je za svoje akcije birao nacionaliste ( „Nećemo valjda birati zapadne plaćenike, odmah bi nas odali"), govori li crnogorskim jezikom (odgovorio da govori „svakim jezikom nastalim iz srpskog jezika"), da bi se pozabavio i time zašto je Sinđelić dao novac Ristiću, kad ga nije cijenio zato što je bio kriminalac? „Osoba koja je pucala u devojku u jednom klubu uradila bi sve za novac“, odgovrio je Sinđelić.

Predsjedništvo Demokratskog fronta, u saopštenju od 13. 11. 2017, kaže da posljednji nastup Milivoja Katnića, formulisan kroz nevaspitano i na momente primitivno saopštenje u kojem se prijeti ministru inostranih poslova Ruske Federacije Sergeju Lavrovu, doživljava kao agoniju specijalnog državnog tužioca uhvaćenog u mreži sopstvenih laži. „Upravo je svjedok saradnik izjavio da je Edi imao svoje ljude u tužilaštvu, policiji i sudstvu, tako da mi više nemamo dilemu da je Milivoje Katnić bio najbolji Edijev drug“ – kaže se u saopštenju.[34]

Advokat Vasa Bečanović, branilac Srboljuba Đorđevića, na ročištu 15. 11. 2017, pitao je da li je svjedok saradnik siguran da je 500 ljudi ušlo u Crnu Goru? "Tih 500 ljudi su sigurno bili tu, jer je Edi potvrdio da se oni nalaze u Crnoj Gori. Ne znam kako su ušli, ali su sigurno bili tu", odgovorio je Sinđelić.

Pitanja je dalje postavljao advokat Jugoslav Krpović, branilac Branke Milić, koji je prvo želio da zna kako je ime i prezime majke Sinđelića. "Ovo su provokacije. Molim Vas da ih spriječite. Moja majka se zove Sabira Alić, evo daću vam i vizitke, ako treba", odgovorio je Sinđelić. Advokat Milić ga je dalje pitao gdje je živio kada se vratio u Jugoslaviju, po kom obredu je kršten i koliko puta je bio oženjen. Sud je uskratio odgovore na ova pitanja, kao nedozvoljena, jer se ne odnose na krivična djela.Zbog burne reakcije, sud je kaznio advokata Miroja Jovanovića sa 500 eura, dok je zbog komentarisanja odluka suda advokat Branko Anđelić kažnjen sa 700 eura. Kada je u pitanju sam odlazak u Moskvu, na pitanje advokata Krpovića, svjedok saradnik je kazao da mu nije bilo čudno što nije prolazio paskošku kontrolu, jer je vidio koliki ugled Edi tamo ima.

Odgovarajući na pitanja odbrane šta je patriotski u tome da se ispred Skupštine u Crnoj Gori ubije neko, Sinđelić je odgovorio da on ne snosi posljedice već da to treba da pitaju lidere Demokratskog fronta koji su, kako je Sinđelić kazao, stavili pare u džep i nisu imali hrabrosti da izvedu plan do kraja. „'Ali Demokratski front je hteo da stradaju ljudi, mnogo više ljudi i to srpskih ljudi. Ovde advokati brane Demokratski front i njihove najere'', kazao je Sinđelić. Na ovakve optužbe reagovali su optuženi Knežević Milan i Mandić Andrija nazvavši svjedoka saradnika ''šljamom'' i ''spodobom''. Sutkinja je naložila Mandiću da sjedne, što je on odbio. Zbog toga je donijela rješenje da se Mandić udalji iz sudnice do završetka saslušanja tog dana zbog nepoštovanja predsjednika vijeća i narušavanja dostojanstva suda.[35]

Na samom početku pretresa 16. 11. 2017. u Višem sudu u Podgorici, optuženi Milan Knežević je kazao da svojim kazivanjem Sinđelić predstavlja Srbe kao genocidan narod i da neće dozvoliti vrijeđanje. "Kako je on dobio status svjedoka saradnika, a osuđen je za ubistvo u Hrvatskoj? Takođe, nije mogao dobiti status svjedoka saradnika jer je organizator državnog udara. Svjedok saradnik, ubica Saša Sinđelić konstantno daje negativne kvalifikacije i na račun Demokratskog fronta i na račun srpskog naroda. Ja ću za svaku klevetu recipročno da odgovorim i njemu, a od sada i Vama koji vodite postupak", kazao je Knežević sutkinji Mugoši.

Svjedok saradnik Saša Sinđelić, odgovarajući na pitanja odbrane, kazao je da Edi nije bio povezan sa predstavnicima vlasti u Crnoj Gori i da je to bilo nemoguće, jer je tražio da se tadašnji premijer Milo Đukanović ubije. "Kako možete biti prijatelj sa nekim koga hoćete da ubijete", prokomentarisao je Sinđelić. Odgovarajući na dalja pitanja, ponovio je da su ga lideri DF izdali i da nije bilo toga, on ne bi danas bio tu. Nakon hapšenja Velimirovića, svjedok saradnik je objasnio da je Edi bio ljut na Paju i da je govorio kako će i njega da ubije. Tokom ovog pretresa bilo je više upadica od strane advokata odbrane i tužilaštva i sudski proces je više puta ometan.

Advokat Miroje Jovanović je želio da zna da li je od svjedoka saradnika uziman DNK prije ovog postupka, na što je Sinđelić protestovao. "Ovakvim pitanjem ovo lice dokazuje da je bilo u posjedu ukradenih dokumenata. Molim odbranu da objasni kojim pravnim putem je došla do ovakvih dokumenata", kazao je Sinđelić, na što se Jovanović obratio sudiji rekavši da "tužilac prijeti, a svjedok saradnik tvrdi da su ukrali", te traži da to bude prekinuto. Jovanović je zatim postavio niz pitanja o 2013. godini i putovanju svjedoka saradnika u Moskvu, ali je Sud uskratio odgovore na njih jer nisu predmet optužnice.[36]

Na suđenju 17.11.2017. predsjedavajuća sudskog vijeća Suzana Mugoša precizirala je zbog čega je prekinuto jučerašnje suđenje: „Nakon postavljanja pitanja u sudnici od strane učesnika se čulo dobacivanje. Kako se radi o nepristojnom i nedoličnom ponašanju koje ruši ugled suda, jer su se čule riječi ali vijeće nije vidjelo ko ih je izgovorio, pa je vijeće odlučilo da prekine suđenje. Advokat je rekao da je htio da iznervira svjedoka, a ne sudiju. Sud upućuje da svjedok treba kaže sve što mu je poznato u vezi optužnice, a da odbrana ima pravo pitanjima da provjeri iskaz, ali ne i da zbunjuje i obmanjuje".

Nakon što je advokat Miroje Jovanović postavljao pitanja koja nijesu imala veze sa predmetom suđenja, niti su se događala u vrijeme predmeta suđenja, postavljajući pritom veliki broj pitanja koja su se bavila mnogim detaljima koji nijesu imali nikakvih uticaja na predmet suđenja , sem da imaju funkciju da se zbuni svjedok i dovede u kontradiktornost na nevažnim detaljima, sutkinja Mugoša je kazala da se kredibilitet svjedoka provjerava kroz pitanja vezana za predmet postupka. Jovanović joj je rekao da ne govori istinu. ''Ranija osuđivanost, ranije istrage, psihička oboljenja, sve to nalaže sud u Strazburu koji se očigledno ne slaže sa vama'', kazao je advokat Jovanović. Sutkinja je podsjetila Jovanovića da pazi kako se izražava. ''Vodite računa kako mi se obraćate jer kada kažete da nije istina kažete da ja lažem. Povedite računa kako se obraćate sudu'', kazala je Mugoša.

Nakon što je Jovanović naveo kako su "u postupak uvučena regionalna sila Srbija i svjetska sila Rusija", navodeći reakcije političara iz medija, sutkinja Mugoša je oduzela riječ advokatu Jovanoviću, kazavši da se saopštenja iz medija "ne smiju miješati u postupak" i da advokat mora da se drži optužnice.

Glavni specijalni tužilac Milivoje Katnić je kazao da advokat kroz pitanja pokušava da implicira sukob između država: „Baš suprotno, ja sam kao specijani državni tužilac jedne države više puta jasno kazao da imamo odličnu saradnju sa Srbijom, štaviše najbolju u posljednjih nekoliko godina. Takođe, nikada nismo rekli da je Rusija umiješana, već smo govorili o specijalnim nacionalističkim jedinicama. Ovo je krivični postupak, a ne teatar i molim vas da ovakvo ponašanje spriječite'', kazao je Katnić.

Jovanović je pitao svjedoka saradnika da li je Edi gej, a sutkinja je zabranila odgovor na to pitanje. Nakon toga, advokat Jovanović je pitao Sinđelića da li je zaljubljen u Edija. Sutkinja Mugoša je opomenula advokata. Svjedok saradnik Saša Sinđelić, na pokušaje odbrane da ga optuži za više krivičnih djela, potencirao je da odbrana pokušava da izmisli različite procese, te da se radi o jednoj jedinoj presudi za koju je kaznu odležao.[37]

 Pretresi 22, 23.i 24. novembra

 Na suđenju 22.11.2017, advokat Miroje Jovanović je postavljao pitanja o putovanjima svjedoka saradnika u Minsk, Moskvu, o Velimiroviću, oko stvarnog imena svjedoka saradnika, vezama sa ruskim kozacima i boravku u Rostovu, tražeći odgovore na raznorazne sitnice koje nijesu od uticaja na predmet suđenja, najvjerovatnije sa istom namjerom koju smo već naveli, da zbuni svjedoka saradnika i da ga, kroz druga pitanja, ili pitanja drugog advokata, uhvate u kontradiktornost na nevažnim detaljima. Inače su sva dosadašnja pitanja mahom postavljana da uruše kredibilitet svjedoka saradnika i predstave ga nevjerodostojnim svjedokom. Ili, bolje rečeno, podmetnutog da iskonstruiše optužnicu.

Na žalost advokata Miroja Jovanovića i njegovih kolega koji su ispitivale svjedoka saradnika do tada i nakon njega, postavljajući mu sijaset istih ili sličnih pitanja, ali i uspješnim izbjegavanjem svjedoka saradnika da odgovara na način kako su to advokati željeli, svjedok saradnik je konzistentno odgovarao na sva pitanja, bez imalo nesigurnosti ili konfuznosti, ostavljajući utisak autentičnosti svega što je navodio.

Nakon odgovora Sinđelića, na pitanje da li mu je Edi rekao koji će tužioci i sudije biti uhapšeni nakon nasilne smjene vlasti, da mu Edi nije pominjao koja lica će biti uhapšena nakon svrgavanja vlasti, ali da je taj spisak imao Demokratski front, došlo je do burne reakcije od strane Milana Kneževića koji je Sinđeliću kazao ''ološu, ubico, smradu'', a nakon kratke svađe Knežević je udaljen iz sudnice. Kasnije, nedugo zatim, Mandić je takođe reagovao i kazao da sutkinja Mugoša dozvoljava svjedoku saradniku da vrijeđa i da laže. Na pitanje Jovanovića da li zna za sastanke Demokratskog fronta i savjetnika predsjednika Rusije, Sinđelić je odgovrio: "U Rusiji je Sejo Kalač poznatiji od Demokratskog fronta. Oni su tamo apsolutno nepoznate ličnosti, tamo moraju da ih prime. Ne znam da li su se lideri DF-a sastajali sa njima, oni su godinama dosađivali tamo, tako mi je rečeno''. Odbrana i optuženi Mandić su burno reagovali. Kada je Mandić odbio naređenje da sjedne i on je udaljen iz sudnice. Čini se da se unaprijed znalo da, kad sutkinja udalji optuženog Kneževića, slijedi reakcija optuženog Mandića, koja se završavala i njegovim udaljavanjem iz sudnice. Kao da su time obojica dokazivala međusobnu solidarnost.

Advokat Radosavljević je nakon više opomena kažnjen sa 500 eura, zbog remećenja reda. Čini se da novčane kazne nijesu mnogo pogađale advokate odbrane.

Slijedila su pitanja advokata Jovanovića da li je u avgustu 2016. godine saslušavan na okolnost međunarodne policijske saradnje Srbije i Njemačke, povodom švercovanja oružja, da li je nakon poligrafa u maju mjesecu dva puta bezuspješno pokušao da napusti teritoriju Ruske federacije, da li je tačno da se 27. i 29. nije ukrcao na avion zbog nejasnoća oko dokumenata koje koristi na teritoriji ruske federacije ...

U svojim odgovrima svjedok saradnik je sve opovrgao. Postavljana su mnoga slična pitanja, ne samo od advokata Mirojevića, kojima se želio steći utisak da advokati raspolažu mnogim podacima službi Ruske federacije i Srbije, sa očiglednim ciljem da se u to ubjedi svjedok saradnik i učini nesigurnim u odgovorima. Koliko su podaci koji su iznosili iz izvora službi bnezbjednosti, veliko je pitanje, ali je očigledno da jedan dio podataka koje su iznosili kroz pitanja nije moguće dobiti surfujući internetom.

Nema dvojbe da su u sudnici i advokati odbrane, i optuženi, i svjedok saradnik prosrpski i proruski nastrojeni, mnogi i sa pojačanima osjećanjima, tako da su advokati često pokušavali, kroz pitanja, da iskažu svoje poštovanje Rusiji i njenom rukovodstvu, a takođe da svjedoka saradnika prikažu kao neiskrenog pokolonika i lažnog rusofila. Sinđelić je često odgovarao da nijednom nije rekao da su u „ovome učestvovali ruski zvaničnici, nego nacionalisti i lideri DF-a“.

Jovanović je dalje pitao da li je davanje para muftiji preko Kadirova, realizacija cilja o kojem su razgovarali u Moskvi, misleći na svjedočenje Sinđelića da je pokušano novcem da se bošnjačka stranka privoli na postizbornu koaliciju sa opozicijom, nakon propasti puča? Sinđelić je odgovrio: „Da je rađeno po planu mi ne bismo bili ovdje, niti bi se došlo do toga da se preko Kadirova daju pare muftiji. Novac je bio namijenjen nekom muftiji da se podijeli novac muslimanima, kako bi napravili vladu sa DF-om. Sve ja to doživljavam kao krpljenje grešaka koje je napravio Front". Jovanović je pitao Sinđelića da li ga Crna Gora plaća za to što je svjedok saradnik, na što je dobio odrečan odgovor. Odgovarajući na pitanja odbrane Sinđelić je kazao da se Edi sam izjašnjavao kao monarhista.

Advokat Jovanović je dostavio dokumentaciju sudu i tužilaštvu da je raspisana međunarodna potjernica za svjedokom sardnikom na osnovu pravosnažne presude u Hrvatskoj za teško ubistvo i krađu i predložio da se uvrsti kao dokaz i pročita. Glavni specijalni tužilac Katnić je burno reagovao, ustao i bez date riječi kazao ''Ovo nije građanski postupak i molim vas zaustavite ovo'', te nakon toga pocijepao dokument koji mu je dostavio Jovanović. Sud je kazao da će kasnije razmotriti taj doklument, „kada za to dođe vrijeme“. „To oni tvrde, a ja sam jasno odgovorio da nikada teritoriju republike Srbije napustio nisam osim u Rusiju i Bjelorusiju. Oni to tvrde, moraju nešto da izmisle bilo šta'', kazao je Sinđelić. Advokat Jovanović traži da ga Sud zaštiti od postupanja glavnog specijalnog tužioca Milivoja Katnića i sankcioniše ga zbog toga što je pocijepao dostavljeni akt republike Srbije, Ministarstva unutrašnjih poslova. Ustvari, radilo se, kako je to kasnije rečeno, o fotokopiji.

Na pitanje o automobilu kojim je vožen u Moskvi, Sinđelić je izdiktirao broj registracija Edijevog ševroleta, govoreći da ga je zapamtio jer je jednostavan i „za svaki slučaj“, a da mu nije bilo važno da pamti registraciju svojih automobila. Sinđelić je, u vezi pokušaja da se ugrozi njegov život, naveo da je siguran da su lideri DF-a poslali ljude koji stoje iza atentata na Avali.[38]

Na početku suđenja 23.11.2017, lider DF-a Andrija Mandić je saopštio da su okrivljeni "predmet brutalnih političkih napada Sinđelića". Sutkinja je oduzela riječ Mandiću zbog korišćenja sudnice i kamera da se obrati javnosti i održi politički govor kakve obično praktikuje u Parlamentu, i nakon dvije opomene, kad nije htjeo da završi svoj govor, udaljila Mandića iz sudnice. Nakon toga se javio drugi lider DF-a, optuženi Knežević, napadajući sudsko vijeće, tužilaštvo i svjedoka saradnika. Lider DF-a traži da ga sutkinja udalji iz sudnice, jer ne želi da prisustvuje "inkvizitorskom postupku". Najavio je krivičnu prijavu protiv sutkinje. Knežević je upozoren da se ne obraća lično sutkinji. Sud je nakon dva upozorenja udaljio Kneževića iz sudnice zbog narušavanja dostojanstva suda.

Advokat Miroje Jovanović je nastavio ispitivanje, postavljajući veliki broj pitanja na koje je već odgovreno, tako da je na mnoga pitanja sutkinja uskraćivala odgovore. Odgovarajući na pitanja, Sinđelić je rekao da su Edijevi ljudi ušli u Crnu Gori i da su u koordinaciji sa ljudima iz DF-a pratili bivšeg premijera Mila Đukanovića.

Na pitanje advokata Nikole Bulatovića o namjerama, Sinđelić je odgovorio da je nakon preuzimanja vlasti bilo planirano da se hapse i smjenjuju ljudi u policiji, sudstvu i tužilaštvu, da se uvede vanredno stanje i da DF pozove opoziciju da formiraju vlast. Advokat Bulatović je pitao đe će da odnesu državu kad je sruše, u Rusiju, u Srbiju, pa mu je uskraćen odgovor i opomenut je zbog neozbiljnih pitanja. Zatim mu je uskraćen odgovor na pitanje ko ga je vodio na krštenje „po ocu ili majci“. Takođe je uskraćen odgovor na pitanja da li svjedok saradnik zna tekst četničke zakletve. Zatim je krenula serija pitanja koja su već više puta bila postavljena, ali u formi „da li je Edi pitao svjedoka saradnika“ o tome i tome, kako bi se izbjeglo da sutkinja kaže kako su ta pitanja već postavljena. Sinđelić je na pitanje „da li je na poligrafu kod Edija upitan da li je u Hrvatskoj ubio čovjeka sa četiri metka sa leđa“, odgovorio: „Svaka normalna osoba, ako nije kupila diplomu, ne bi postavila ovakvo pitanje. Već sam rekao da nikada nikoga nisam ubio". Na to je advokat Bulatović reagovao i tražio da sutkinja kazni svjedoka saradnika. Bulatović je pitajući Sinđelićima o detaljima, pomiješao aerodrome Šeremetjevo i Domadjedovo, pa je njegov stav da svjedok saradnik ne zna kako izgleda Šeremetjevo potpuno izlišan. Nije bio dozvoljen odgovor na pitanje da li je svjedoku saradniku poznato ko je Taras Buljba, kojim je, valjda, advokat Bulatović htio da provjeri rusofilstvo svjedoka saradnika. Zbog više puta komentarisanja rad suda, advokat Nikola Bulatović je kažnjen sa 500 eura zbog narušavanja dostojansta suda. Uskraćen je odgovor na pitanja da li svjedok zna šta je pravoslavlje i da li je pravoslavac, ko mu je kršteni kum, kako je „njegova ujčevina, koja nije hrišćanske i pravoslavne vjere“, gledala na okolnosti da se on „agresivno četničkom predstavlja“, da li je sam utovarao i istovarao robu koju je prodavao, što je panslavizam, koliko ima slovenskih zemalja ... Zbog načina komentarisanja rada suda na nedostojan način, advokat Bulatović je još jednom kažnjen, ovaj put sa 800 eura, zbog nepoštovanja suda.

Dalje je pitanja postavljao Dušan Radosavljević, branilac Milana Kneževića, o nabavci oružja.[39]

U sudskom pretresu 24.11.2017. pitanja je postavljao advokat Dušan Radosavljević koji se najvećim dijelom bavio istim događajima i situacijama na koje je svjedok saradnik već podrobno odgovarao, mijenjajući način postavljanja pitanja, ili uvodeći neke detalje koji nijesu obuhvaćeni ranijim pitanjima, na taj način izbjegavajući da sutkinja Mugoša ne dozvoli odgovor zbog ponavljanja. Faktički nije se ništa novo saznalo, iako je Radosavljević u par navrata trijumfalno uzvikivao da je svjedok saradnik nešto po prvi put rekao. Radilo se samo o manje važnim stvarima koje ga niko do tada nije pitao.

Svjedok saradnik Saša Sinđelić je opisao stan i okolnosti prilikom kojih je testiran na poligraf u Moskvi, te pričao o novcu koji mu je dat od strane Edija kako bi završio posao. Advokat je problematizovao riječ Samarkand koja se pominje u porukama koje je Sinđelić slao. ''To je šifra kojom mi je Edi stavljao do znanja da je to zapravo on i da treba da se nađemo na određenom mjestu'', pojašnjavao je Sinđelić.

Suđenje je takođe obilježila burna rasprava prilikom koje je svjedok saradnik kažnjen sa 500 eura, a jedan od optuženih Milan Knežević izjavio: „Ja neću trpjeti nikakve kvalifikacije na račun Rusije i svaki put ću da odreagujem. Nisam se svjedoku saradniku ni jednom obratio a on meni jeste. Ja se vodim načelom Tomasa Mana, sa gospodom gospodski, sa ološem ološki. Ako mi se još jednom obrati ja ću morati da ga vaspitno nalupam''.[40]

Ruski državljanin Eduard Vladimovič Šišmakov uplatio je 25. septembra 2016. godine u 11 sati i 30 minuta 800 dolara posredstvom Western Uniona na ime Saše Sinđelića, sa prebivalištem u Sremskoj Mitrovići, Jarački put bb. Sinđelić je novac istog dana, u 13 sati i 18 minuta podigao, u dinarskoj protivvrijednosti, u Beogradu, u Takovskoj ulici broj 2. Dokument čiju kopiju dnevni list Pobjeda 25.11.2017. piše da posjeduje, potvrđuje iskaz od prošlog dana na sudu svjedoka saradnika, odgovarajući na pitanje advokata Dušana Radosavljevića, da je Šišmakov 25. septembra zaista finansirao Sinđelićevo putovanje za Moskvu. Uostalom, kasnije je sutkinja Mugoša pokazala taj dokument, dobijen od Western Uniona na zahtjev ST, o čemu će biti riječi u daljem tekstu.

 Pretres 6, 7. i 8. decembra

 Na ročištu 06.12.2017, svjedok saradnik je nastavio da odgovara na pitanja odbrane. Prvo se procesno javio advokat Miroje Jovanović riječima: „Ja stavljam primjedbu jer smatram da smo kao odbrana onemogućeni da iznesemo svoje primjedbe na zapisnik kada se unosi ono što je rečeno, zbog čega se opominjemo i kažnjavamo, pa u tom pravcu dostavljam sudu praksu suda u Strazburu ...“ i dalje „Strazbur je tu brutalno jasan. Sve u momentu saslušanja lica odbrana mora imati što ima i tužilaštvo. Tu spadaju i ti spisi koji su izuzeti iz predmeta." Sutkinja Mugoša je kazala da su Jovanoviću dokazi dostavljeni kao i svi spisi predmeta.

Odgovarajući na veliki broj pitanja advokata Dušana Radosavljevića, od kojih se najveći broj ticao već objašnjenih događaja, insistirajući na pojašnjenjima i detaljima, svjedok saradnik je, između ostalog, iznio da je Demokratski front, zajedno sa Rusima, nakon zauzimanja Skupštine, trebalo da zauzme ostale institucije, ali ne zna tačno koje. Sinđelić smatra da je među tim institucijama trebalo da bude zauzeta zgrada policije. On je takođe iznio da je četnički  vojvoda Bratislav Živković sarađivao sa Demokratskim frontom i da su ga oni umiješali u ovu priču. Odgovarajući na pitanja odbrane iznio je da je lider PZP - a Nebojša Medojević plasirao priču o datom novcu za tobožnje ubijanje članova Demokratskog fronta, rekavši još za Medojevića da je član Zemunskog klana. [46]

Svjedok saradnik Saša Sinđelić je 07.12.2017. nastavio da odgovara na pitanja odbrane, a potom i na pitanja optuženog Dikića. On je odgovarajući na postavljeno pitanje kazao da smatra da je Dikić pošten čovjek, da je „častan Srbin“ i da ga je zbog toga izabrao, iako je policajac. On je dodao da Dikić nije znao šta bi se desilo sa ljudima nakon što ih preda u 11 časova, ali da je znao za plan ulaska u Skupštinu. Sinđelić je precizirao da je Dikićeva uloga bila da čuva ljude do predaje i da se postara da sve prođe mirno dok njegovu grupu ne preuzme Demokratski front koji bi koordinirao daljom akcijom.[47]

Suđenje optuženima na dan 08.12.2017. prekinuto je zbog zahtjeva da se iz procesa izuzme predsjednica vijeća, sutkinja Suzana Mugoša. Sutkinja je odgovorila na iznijete primjedbe odbrane prethodnog dana: „Imajući u vidu da su na jučerašnjem pretresu iznesene primjedbe od strane advokata Miroja Jovanovića, vijeće se izjašnjava: odbijaju se primjedbe advokata Jovanovića na zapisnik, iako dio primjedba nemaju karakter istih, jer je zakonom predviđeno što su greške zapisnika. Imajući u vidu da je advokat zloupotrijebio pravo primjedbe ne stoje navodi da postoji prećutna saglasnost vijeća. Advokat navodi da iznosi primjedbu „ukoliko“ je sadržina zapisnika u suprotnosti sa snimkom, pa se iznosi zaključak da advokat nije utvrdio da li postoji razlika a iznosi primjedbu, što svakako predstavlja zloupotrebu prava kao branica i utiče na odugovlačenje postupka. Dalja primjedba se odnosi na neunošenje pitanja u zapisnik, iako sam to nije taržio. Nesporno je da je predsjednik vijeća taj koji sastavlja zapisnik i slobodno cijeni šta je bitno za isti. Nije branilac taj po ZKP-u Crne Gore koji određuje šta će se unijeti u zapisnik, što je bitno, a šta ne. Ne stoje primjedbe na zapisnik povodom srpskog jezika jer je službeni jezik crnogorski. Izjave se unose onako kako su izrečene i lektorisanje nije predviđeno kao pravo. Ne stoje primjedbe da bi zapisnici trebalo da im se dostavljaju na ćiriličnom pismu jer to nema karater primjedbe, jer je ćirilično i latinično pismo ravnopravno. Branilac je dalje naveo da je ZKP sporedno pomagalo pa se radi o nedovoljnom poznavanju pravnog sistema Crne Gore i ukazuje se braniocu da će ovo vijeće striktno poštovati propise ZKP-a, a naravno i propise iz Strazbura kada to bude potrebno''. Svaku primjedbu je odbacila, rekavši da je svjedok saradnik odgovorio na više od 2.000 pitanja, a da će se njegovi odgovori moći ocjenjivati u postupku kad za to dođe vrijeme, a ne u toku iznošenja pitanja i davanja odgovora. Još je kazala da se zlonamjernim tumačenjem postupka i načinom iznošenja primjedbi na rad suda od strane advokata Đorđa Bulatovića vrijeđa dostojanstvo suda pa mu je izrekla kaznu od 1000 eura.

Advokat Miroje Jovanović je tražio izuzeće sutkinje Mugoše zbog, kako kaže, neviđene pristrasnosti: "Pokušanjem držanja lekcija, a neosvrtanjem na cijepanje, što je remećenje javnog reda i mira, ta količina pristrasnosti nije zabilježena na ovim prostorima već više od 100 godina", rekao je Jovanović. O zahtjevu odbrane odlučivaće Apelacioni sud.

Procesno se javio i Milan Knežević: „Ja se pozivam na ravnopravnost stranaka u procesu. Vi ste meni u obraćanju saopštili da ovi nevino optuženi ljudi se nalaze u pritvoru zbog mene i zbog mojih opstrukcija. Ja znam da se oni ovdje nalaze zbog vas i zbog Katnića i tužilaštva.“ Knežević se pridružio zahtjevu za izuzeće sutkinje Mugoše i predsjednika suda.[48]

Proces je prekinut nakon 40 minuta zbog zahtjeva za izuzeće.

 Povodom navoda koje su na glavnom pretresu pred Višim sudom u Podgorici iznijeli advokat Miroje Jovanović i okrivljeni Milan Knežević, Specijalno državno tužilaštvo je smatralo da odbrana zamjenom teza i iznošenjem poluistina nastavlja sa uobičajenom praksom  odugovlačenja i ometanja krivičnog postupka, a sve u cilju obmanjivanja javnosti. Oni smatraju da su uporni pokušaji pojedinih branilaca da u dokazni postupak, na zakonom nedozvoljen način, uvrste određena dokumenta, takođe vid ometanja i odugovlačenja postupka, jer to, kako kažu, čine lica koja su dužna da poznaju Zakonik o krivičnom postupku i da postupaju u skladu sa njim. Konačno, dodaju iz SDT-a, radilo se o papiru koji je bio vidno zamašćen i zaprljan nepoznatom supstancom, zbog čega ga je i valjalo, bez odlaganja, uništiti, govoreći o kopiji dokumenta koji je predao advokat Jovanović tužilaštvu, a koji se odnosi na presudu u Hrvatskoj. U razlozima za traženje izuzeća okrivljeni Knežević, takođe navodi da je sud njega i okrivljenog Mandića više puta kažnjavao udaljavanjem iz sudnice, što je nesporno, ali je isto tako nesporno da su oni udaljeni iz sudnice zbog svog ponašanja, navodi se u SDT.

 Pretres 14. decembra

 U procesu 14.12.2017. pitanja za Sinđelića nijesu imali ni Dragan Maksić, ni optuženi Čađenović. Dušić nije želio da postavlja pitanja svjedoku saradniku jer je „sudija u dosluhu sa tužiocem“. Milić i Dušić udaljeni su iz sudnice zbog, kako je navela sutkinja Suzana Mugoša, uvreda upućenih sudu. Andrija Mandić je procesno reagovao navodeći da se „ovim suđenjem vodi napad na njega, na njegove kolege Kneževića i Čađenovića kao i na njegovu porodicu“. Mandić je naveo da svjedok saradnik iznosi gnusne laži i ponovio prijetnju tužiocu ''da će za sve ovo da plate''. „Vas dvojica (pokazujući na Katnića i Čađenovića), ste dvije ološi, ništarije i vi ćete da platite za sve. I milo mi je što čitava Crna Gora vidi kakve ste ništarije“, rekao je Mandić, zbog čega je udaljen iz sudnice.

Knežević je kazao specijalnom državnom tužiocu Milivoju Katniću da će vidjeti što će mu reći za dvije sedmice. Knežević je udaljen iz sudnice, jer je prijetio Sinđeliću koji je prethodno rekao da je htio nadoknadu "da bi ovdje branio Demokratski front (DF) i bio udbaš kao oni". „Ja ne želim da izazivam incidente, ali posle jučerašnjeg dana i posle onoga što ste dozvolili ja ne želim da učestvujem više i želim da me udaljite iz sudnice, a vi to tumačite kako god hoćete'', ponavio je Knežević.

 Sa pitanjima je nastavio sud u vezi novca koji je dat od strane Rusa. Svjedok saradnik Saša Sinđelić je, odgovarajući na pitanja suda, kazao da su u razgovoru sa Edijem pominjani samo lideri Demokratskog fronta i da nikog nije pominjao lično. On je dodao da Rusi plaćaju DF duže vrijeme i da su im davali milione eura, te da im je dosadilo da ih plaćaju, pa je zbog toga organizovan ovaj plan kako bi se situacija jednom za svagda riješila. Na pitanje da li je znao pravo ime Edija, Sinđelić je odgovorio: „Pravo ime sam shvatio kroz postupak kada sam vidio pasoše. Kada sam vidio da piše nešto Eduard Šišmakov ja sam shvatio da sam tako nešto već vidio, ali nisam shvatao da je to on. Kada sam podizao novac tada sam to vidio, ali mi je bilo nebitno i nepoznato, mislio sam da je on poslao nekoga da mu uplati novac''. Sinđeliću je sud pokazao primjerak uplatnice Wetern Unionom i on konstatovao da se radi o pravoj uplatnici, da je novac uplaćen u dinarima na broj njegove lične karte i da ga je on potpisao. Sutkinja Mugoša je rekla da je dokument dobijen od Western Uniona iz Amerike, na zahtjev SDT. Na njemu je pisalo da je novac uputio iz Moskve Eduard Vladimirović Šišmakov, sa svim podacima o mjestu stanovanja i brojem ličnog dokumenta. Time je potvrđeno kao istinito sve što je svjedok saradnik govorio o toj uplati novca.

Mugoša je predstavila svjedoku saradniku kopiju pasoša i pitala: ''Da li je ovo lice Edi?'', na što je svjedok saradnik odgovorio: "Da to je on, to je Edi, samo mi nije bilio jasno zbog čega je u uniformi jer mi nije to nikada pominjao. Ta druga osoba što je sama na slici je ovaj što je bio sa njim ali ne znam kako se zove''.

Nakon toga su preslušavani snimljeni telefonski razgovori.[41]

Sažetak događaja

Do kraja 2017.godine planirano je da se održe još tri ročišta. Sudeći po dosadašnjem iskustvu nije moguće predviđeti hoće li se održati. Jasno je da ne postoji od strane odbrane želja da se postupak što prije završi. Ono što je moguće zaključiti na osnovu dosadašnje toka ovog procesa može se sublimisati u nekoliko tačaka:

Na osnovu detaljnog ispitivanja svjedoka saradnika i pokušaja advokata odbrane da ga bez uspjeha zbune i dekoncentrišu, može se reći da većina onoga što je svjedočio svjedok saradnik jeste vjerovatni slijed događaja. Problem je što je dobar dio njegovih saznanja posredan i što će zavisiti od vjerodostojnosti dokaza u kolikoj mjeri je moguće optužene smatrati, bez osnovane sumnje, odgovrnim za pokušaj državnog prevrata.

 Takođe je, iz dosadašnjeg toka suđenja, očigledno da osobe koje su optužene a koje nijesu prisutne u sudnici, odnosno koje sud nije bio u mogućnosti privesti pravdi, najodgovornije za organizaciju događaja koji su predmet optužbe. Posebno kad je u pitanju Eduard Šišmakov, čije bi suočenje sa svjedokom saradnikom bilo dragocjeno za sam postupak. Nešto slično se desilo prilikom ispitivanja svjedoka saradnika od strane optuženog Dikića, kada se vidjelo da je Sinđelić govorio istinu o njihovim susretima i novcu koji je dat Dikiću.

 Optuženi pripadnici Ravnogorskog pokreta iznijeli su odbranu pred vijecem sutkinje Suzane Mugoše, ali nijesu opovrgli detalje i dokaze koji im se optužnicom stavljaju na teret. Nema sumnje da nijesu bili uključeni u planove o upotrebi oružja, ali i nema sumnje da su došli sa ciljem da učestvuju u okupljanju ispred parlamenta Crne Gore i pokušaju da upadnu u Parlament. 

Srpski državljanin Miloš Jovanović u potpunosti je priznao krivicu i iznio pojedinosti koje su dodatno poljuljale odbranu ostalih uključenih u planiranje akcije. Tako je Jovanović decidno potvrdio da mu je sunarodnik Aleksandar Saša Sindelić nudio da bude dio logističke mreže koja je pripremala destabilizaciju Crne Gore i udar na njene institucije. Okrivljeni je naveo da mu to nije bilo prihvatljivo, ali da je ipak pristao na drugu Sinđelićevu ponudu, za koju je dobio 500 eura. Ta druga ponuda, ili kako je kazao ,,plan B“, podrazumijevala je da Jovanović dođe u Podgoricu, demolira kancelarije DF na Starom aerodromu, kako bi se stvorio privid da iza toga stoji vlast Mila Ðukanovića. Prema svjedočenju, Jovanović je zadatak samo djelimično ispunio, lomeći kamenicama prozore na prostorijama. Molotovljeve koktele, iako je bilo predviđeno u dogovoru sa Sinđelićem, nije koristio.

 Imajući u vidu imovno stanje većine optuženih i veliki broj advokata odbrane, mirnoću sa kojom advokati odbrane prihvataju novčane kazne i ponavljaju kršenja procesne discipline, konstantno iznose vrijednosne sudove svjedočenja optuženog, rada tužilaštva i samog sudskog vijeća, govori da postoji nepoznat i izdašan finansijski izvor o kojem možemo samo da pretpostavljamo.

 U dobroj mjeri je suđenje pokazalo da su advokati odbrane imali saradnju sa različitim nivoima vlasti iz Republike Srbije i Ruske federacije. Ponekad je bilo moguće da je ta saradnja fingirana sa ciljem da se stvori utisak kod svjedoka saradnika da posjeduju informacije o njegovom kretanju iz nadgledanja i praćenja svjedoka saradnika od službi tih država, pokušavajući na taj način da izazovu konfuziju kod svjedoka saradnika. 

Glavna strategija odbrane se sastojala u diskreditaciji svjedoka saradnika, namjeri da se pokaže kako je čitava optužnica iskonstruisana i kako je svjedok saradnik instrusan da iznosi ono što je svjedočio pred sudom. Takođe se htjelo dokazati da Edi nije stvarna ličnost, otuda se stalno koristio izraz „takozvani Edi“, „lažni Edi“, ili „navodni Edi“. Težak udarac toj strategiji je dokument Western Uniona na kojem se vide svi podaci o Eduardu Vladimiroviću Šišmakovu i novcu koji je poslao na Sašu Sinđelića, svjedoka saradnika.

 Ne postoje ni tragovi sumnje da odbrana optuženih primjenjuje taktiku opstrukcije i odugovlačenja postupka, u većoj mjeri vodeći računa da iskoriste prenos sudskog procesa preko državne i nekoliko privatnih televizija kako bi stvorili utisak u javnosti da je svjedok saradnik nekredibilan svjedok, kriminalac, osoba upitnog morala, a čitav proces predstava koja je poslužila kako bi se spriječila opozicija da preuzme vlast. Podijeljeno crnogorsko društvo i odsustvo bilo kakve želje da se objektivno posmatraju iznesene činjenice, idu im na ruku, tako da je vrlo vjerovatno da sam sudski postupak i njegovo javno prenošenje neće postići željeni efekat. A to je da se utvrdi stvarna istina i na taj način pacifikuju uzavrele političke strasti.

 Vidljivo je da odbrana veću pažnju posvjećuje trudu da dokaže kako Ruska federacija nema nikakve veze sa događajima koji su predmet optužnice, nego što se, u suštini, bave svojim branjenicima. Čini se da su advokati odabrani na osnovu njihovih političkih stavova, jer smo imali često pokušaje da se četnički pokret učini kao nesporna vrijednost i ispravna ideologija, da se iskazuju povišene emocije prema Rusiji i pokušava osporiti iskrenost svjedoka saradnika u njegovom srpskom nacionalizmu i privrženosti Rusiji i pravoslavlju.

 Ostaje nepoznanica da li advokati odbrane svjesno narušavaju procesnu disciplinu, iznose kvalifikacije, umjesto pitanja sami svjedoče, nepoštuju faze procesa, naročito kad se postavljaju pitanja svjedocima, a kad se daje ocjena njihovog svjedočenja, ili se radi o njihovoj teškoj neprofesionalnosti i nekompetentnosti. Postavljanje istih pitanja ili pitanja na drugi način o događajima koji su više puta objašnjeni, želi se postići utisak , zbog nedozvoljavanja od strane predsjedavajućeg sudskog vijeća odgovora na takva pitanja, o pristrasnosti sudskog vijeća, a sa druge strane strane se želi prouzokovati bilo koje nesaglasje u odgovorima svjedoka sardanika, na osnovu čega bi se poentiralo kako se radi o prevarnom svjedoku. Na njihovu žalost, svjedok saradnik je davao konzistente odgovore, čak kad se radilo o potpuno marginalnim detaljima i opisima potpuno beznačajnih situacija. 

Advokate odbrane činili su advokati iz Crne Gore i Srbije. Primjetna je činjenica da su advokati iz Srbije, posebno advokati Petronijević Goran, Miroje Jovanović i Dušan Radosavljević, vodili glavnu riječ u procesu pred Višim sudom u Podgorici. Najveći broj pitanja svjedoku saradniku, čak se može reći gro pitanja, postavljala su ova tri advokata.

U periodu prije otpočinjanja procesa i čitavim njegovim tokom, advokati iz Srbije se nijesu libili da iskažu svoj potcjenjivački odnos prema pravosuđu Crne Gore, pa i samoj Crnoj Gori, odnoseći se sa velikom dozom arogancije , kao da doživljavaju Crnu Goru kao zaostalo, nedemokratsko društvo, u kojem ne postoji ni pravo ni pravda i u kojem se sprovodi samovolja vladajuće oligarhije, što su, u određenim momentima, i izrazili kroz svoje komentare.

Ponašanje Miroja Jovanovića i, u nekim trenucima, advokata Dušana Radosavljevića, bilo je na granici fakinskog, pitanja su često bila manipulativna, a komentari koje su često izgovarali prije i poslije pitanja, na granici pristojnosti i svojstveni polusvijetu. Recimo, advokat Radosavljević je svoje ispitivanje svjedoka saradnika završio pitanjem „Znate li ko je Karl Fridrih?“, da bi na negativan odgovor dodao titulu baron, a u trećem pitanju i čitavo ime barona Karla Fridriha Minhauzena, uporedivši svjedoka saradnika sa njim. Sa velikom dozom samozadovoljstva.

 Iako se u svim dosadašnjim postupcima u sudu i oko njega amnestirala ruska država od učešća u organizaciji događaja koji su predmet optužnice, nije moguće se oteti utisku o dubokoj upletenosti ruskih bezbjednosnih službi. Propust u kojem se očekivalo da će srpski nacionalisti mnogo organizovanije izvršiti zadatke koji su im povjereni, kod mnogih stvara utisak da su, ipak, organizatori neformalne nacionalističke grupe. Očigledno je da se radi o lošoj procjeni službi, koje su precjenile sposobnost srpskih nacionalista i prenebjegle činjenicu da su, nrp. pripadnici Ravnogorskog pokreta najbolji u organizaciji okretanja brava na ražnju, na Ravnoj Gori.

 Ostaje gorak ukus što je zbog izenedne posjete Patruševa Srbiji prestala saradnja organa Srbije sa tužilaštvom Crne Gore i što snimci razgovora Eduarda Šišmakova sa Rusijom nijesu dostupni sudu. Naime, čak su neki beogradski mediji bliski vlasti pisali o tim snimljenim razgovorima, satelitskom praćenju Đukanovića i mnogi drugim detaljima. Tako ostaje u velikoj mjeri nerazjašnjen dio o posebnim, dobro obučenim grupama koje su predviđene da uđu u Crnu Goru i one koje su iz Crne Gore. Sami događaji su pokazali o velikom broju pripadnika organa gonjenja, pravosudnih organa koji su spremni pomoći slične događaje kakvi su bili oni koji su predmeti optužnice. Nije zanemarljiv ni broj „spavača“ u Crnoj Gori, zbog velikog priliva ruskih građana koji su se nastanili u Crnoj Gori proteklih godina. Što se kaže u žargonu, Crna Gora je prilično obavještajno „izbušena“.

 

Ono što se može izvesti kao konačan zaključak je da će sljedeće faze postupka, u kojem će se iznositi dokazi, u najvećoj mjeri opredjeliti sudbinu postupka i, ili potvrditi ono što je svjedok saradnik iznosio u svom svjedočenju, ili ostaviti prostora postojanju „osnovane sumnje“. Faza postupka u kojoj će sve strane u procesu ocjenjivati svjedočenje svjedoka saradnika neće promjeniti ništa u percepciji vinosti ili nevinosti optuženih.

Najnoviji gromoglasni javni nastup Demokratskog fronta, koji se dokopao snimka saslušanja Saše Sinđelića kod istražnog sudije u Beogradu, nema nikakvu upotrebnu vrijednost, jer se saslušanje u svojstvu optuženog ne smatra vjerodostojnim, zbog činjenice da optuženi može koristiti neistine u svojoj odbrani. Sam svjedok saradnik je, u više navrata, odgovarajući na pitanja rekao da je u vrijeme kad je odgovarao na pitanja istražnog sudije u Beogradu lagao i navodio istražnog sudiju na pogrešan kolosjek, jer je to bilo vrijeme kada je zajedno sa Edijem (Eduard Šišmakov) pokušavao da pomogne u oslobađanju optuženih i pomagao DF-u da drugim načinom promjeni vlast u Crnoj Gori, nakon što je pokušaj oružanog prevrata propao. I samo sudsko vijeće je zabranilo da se koristi saslušanje svjedoka saradnika u svojstvu okrivljenog, zbog toga što se po ZKP-u Crne Gore (a tako je i u drugim državama) iskaz dat u svojstvu optuženog ne može smatrati kao istinit zbog prava optuženog da se brani svim dozvoljenim sredstvima, uključujući i laž.