Pokušaj terorizma ili pokušaj oružanog prevrata?

U prvom djelu prikaza sudskog postupka, po optužnici predatoj 13. 04. 2017. Višem sudu u Podogorici protiv četrnaest osoba koje se terete za organizovanje i učešće u terorističkim napadima, planiranim za 16. oktobar 2016. na dan parlamentarnih izbora u Crnoj Gori, bavili smo se saslušanjem svjedoka saradnika, Saše Sinđelića, optuženih: Miloša Jovanovića, Bratislava Dikića, Kristine Hristić, Branke Milić, Milana Dušića, Dragana Maksića, Srboljuba Ðordevića, lidera Demokratskog fronta, Andrije Mandića i Milana Kneževića, i vozača Mihaila Čađenovića. 

Optužena dvojica ruskih državljana Eduard Šišmakov i Vladimir Popov, podgoričanin Ananije Nikić, nijesu bili dostupni sudu zbog nesaradnje organa Ruske federacije, kao i optuženi Nemanja Ristić i Predrag Bogićević, zbog odbijanja Srbije da ih isporuči sudskim organima Crne Gore.
Takođe su pregledom obuhvaćena unakrsna ispitivanja od strane Suda, tužilaštva i odbrane, kao i mnogobrojne opstrukcije od strane odbrane i odugovlačenje postupka, tendencije da se, zbog javnog prenošenja toka suđenja, više obraćaju publici nego sudu, pokušavajući da se sudski proces predstavi kao političko suđenje.
Optuženi Andrija Mandić i Milan Knežević su udaljeni sa suđenje, djelom i na sopstveni zahtjev i namjernim provociranjem takve odluke, držeći političke govore koji nijesu u skladu sa postupkom, predviđenim ZKP-om Crne Gore. [1]

U drugom djelu postupka, u skladu sa procesnim pravilima, pristupilo se izvođenju dokaza. Suđenje je nastavljeno 20.12.2017. godine, ali je odloženo zbog neprisustva optužene Branke Milić i optuženog Slavoljuba Đorđevića. Đorđević je dostavio dokumentaciju kojom je opravdao nedolazak, dok je za optuženu Branku Milić, sutkinja Suzana  Mugoša naložila da se privede za sljedeće ročište.

Postupak, zakazan za 26.12.2017.godine, takođe je odložen, ovaj put zbog neprisustva advokata odbrane: Jovanovića, Petronijevića i Petrovića.
Optuženi Bratislav Dikić je rekao da nije imao kontakt sa braniocem i ne zna zašto nije došao. Zamolio je da se postupak ne odugovlači. Na to je apelovao i optuženi Dragan Maksić. [2]

Četnici na trgu po naredjenju DF i Rusa i planiranje ‘’krizne vlade’’

Na suđenju 18. januara 2018. godine, svjedoka saradnika je ispitivala odbrana. Odgovarajući na pitanja advokata, Sinđelić je saopštio da ga niko nije pripremao za suđenje. Rekao je, takođe, da nije tražio nikakva obećanja od države Crne Gore, jedino garanciju bezbjednosti i pravičnog suđenja.
Advokat Miroje Jovanović pitao je Sinđelića da li je obavjestio “Edija (optuženi Eduard Šišmakov) da Paja (Mirko Velimirović) nije nabavio pištolje”. Sinđelić je odgovorio da je Edi bio obaviješten, te da da mu je kazao "da će oni to da riješe na drugačiji način". Odgovarajući na pitanje kome su bile namijenjene potkape, svjedok saradnik je rekao da su bile namijenjene demonstrantima DF-a, a da je bilo i onih koje su namijenjene policajcima.

Odgovarajući na pitanje da li je trebalo uplatiti novac za  "pet, šest četnika na trgu u Podgorici", Sinđelić je rekao: "Apsolutno ne. Njima je već dat novac za smještaj i put". On je dodao da su ta lica bila u Podgorici po naređenju DF-a i Rusa.
Jovanović je pitao što je bila uloga Velimirovića 16.10.2016. u 20 časova, kada je došlo do promjene plana. Sinđelić je pojasnio da je Velimirović trebalo da čuva oružje, te da Dikiću u 23 sata preda telefon na trgu.

Odgovarajući na pitanje ko je trebalo da predsjedava Skupštinom nakon što bi se formirala nova parlamentarna većina, Sinđelić je rekao da je to "trebalo da bude neko iz muslimanske grupacije, koja je trebalo da sa njima (DF-om) formira Vladu". "To im se nudilo,  uz novac. Sve to se može čuti sa moje fleške iz automobila.

U prvom planu trebalo je da bude krizna vlada, a u drugom (u slučaju dogovora sa Muslimanima) normalna vlada. Kriznom vladom trebalo je da rukovodi DF, ali ne znam ko lično", istakao je Sinđelić, dodajući da je DF planirao da uvede vanredno stanje.

Svjedok saradnik je rekao da mu je Edi pominjano da Đukanovića treba spriječiti da dođe do Ambasade SAD-a u Podgorici i do "centra bezopasnosti" (ANB-a).
Dodao je da je Edi imao sve informacije o kretanju i obezbjeđenju Đukanovića, ali da mu nije ništa konkretno govorio.

Sinđelić je saopštio da nikada ne bi izašao pred sud i postao svjedok saradnik da DF nije izdao.

Upitan da li mu je, kada je postao svjedok, prijetila opasnost od nekoga, Sinđelić je odgovorio: "Opasnost je prijetila od istih ljudi koje su (iz DF-a) poslali da me ubiju u Beogradu. Imaju ogromne količine novca, mogli su bilo koga platiti", tvrdi on. Sinđelić je naveo da se nakon propasti plana plašio i Edija jer je "DF mogao da mu slaže šta se desilo". Dodao je da se tada plašio Popova, a da ga se “sad ne plaši”.

Advokat Jovanović je rekao da je teza odbrane da je Sinđelić saradnik bezbjednosnih struktura, te da moli da mu se omogući pitanje ko su treća lica koja su raspolagala telefonima svjedoka saradnika.

"Od trenutka predaje, telefoni nisu sve vrijeme bili kod mene. Dešavalo se da otkucam na papir šta da se pošalje od poruka. Jedino mjesto gdje sam se predao (BIA) je njihovo službeno mjesto. Meni ništa nije oduzeto. Zamolio sam ih da preko telefona zavaraju trag ubicama", pojasnio je Sinđelić, govoreći o vremenu kad se predao vlastima Srbije, odnosno BIA-i.
Na pitanje da li je pitao Edija (Šišmakova) zašto specijalci nisu likvidirali Đukanovića, Sinđelić odgovara: "Jasno je rečeno da su svi krenuli u povlačenje (iz Crne Gore), nakon što se nije desio prevrat. Edi je izvlačio te ljude i grupe, ali to nije značilo da je on odustao od ubistva Đukanovića, već da se traži profesionalac, koji će to da izvrši tiho, naknadno, a ne da se izađe na ulicu.
Nisam bio određen da postavljam bilo kakva pitanja o tome, niti sam bio radoznao da znam". 

Za neuspjeh plana Sinđelić okrivljuje DF: „Oni su izdali, nisu se udostojili ni da dođu“.[3]

Govoreći o izloženosti sudija uvredama od strane optuženih, posebno optuženih političara,  i njihovih advokata predsjednica Vrhovnog suda, Vesna Medenica, rekla je za Antenu M: “Ponašanja aktera krivičnog postupka u javnosti poznatog kao 'Državni udar' dovoljno pokazuje da sudska vlast i sudovi kao institucije, te sudije kao njihovi reprezenti, nemaju sredstava da se zaštite od uvreda i prijetnji“. [4]

Šta je znao i kazao optuženi Bratislav Dikić

Suđenje za pokušaj terorizma na dan izbora 16. oktobra 2016. godine, nastavljeno je 02. 02. 2018. Optuženi bivši komandant srpske Žandarmerije Bratislav Dikić, pojasnio je da nije bio upoznat sa kriminalnim planom, te da mu je cilj da se sazna istina.
„Nakon prvog viđenja sa Sinđelićem, vidio sam na internetu da nema najave tog skupa. Neko mi je pisao na Fejsbuku, i odgovorio sam da najvjerovatnije dolazim na protest. Sinđelić je rekao da ćemo se s organizatorima protesta dogovoriti da i ja budem govornik“, rekao je optuženi Dikić.
„Doveden sam u zabludu, nisam znao ni za kakvu promjenu vlasti, ni za kakav kriminalni plan. Sinđelić mi nikada nije pominjao oružje, specijalce, plan... Sve što sam znao, izjavio sam“, dodao je Dikić.  
Tužilac Saša Čađenović pitao je Dikića ko je trebalo da uđe u Skupštinu. „Ne znam ko. On je rekao lideri opozicije. Mogu da pretpostavim – (opozicija) sa svojim poslanicima i pristalicama. Sinđelić o tome ništa nije govorio. Pominjao je kao poguravanje navijača“, objašnjava Dikić.
Nakon saslušanja Dikića lider DF-a, Andrija Mandić je saopštio da Katnić ima svoj „privatni politički rat koji vodi protiv DF-a“. „Argumentacija za moju tvrdnju počiva u činjenici da je Dikić rekao da nije znao da je telefon kodiran, i to je ispričao tužiocu, a on ga (Katnić) pita da li je taj telefon trebalo da preda Andriji Mandiću i DF-u.
Od početka je targetiran čovjek i organizacija koja treba da bude zabranjena, a njeni predstavnici osuđeni“, ističe Mandić.[5]

Svjedok s Kosova

Svjedok Mirko Velimirović, kazao je na suđenju 08. 02. 2018, da je njegov zadatak bio samo da kupi oružje i da ga donese u Crnu Goru. On je rekao da mu glavni specijalni tužilac Milivoje Katnić nije dao novac za kupovinu oružja. Pojasnio je da je dubina jezera, na mjestu na kojem je bacio puške, od 80 do 100 metara.

U telefonskom razgovoru, koji je preslušavan u sudnici, svjedok saradnik Saša Sinđelić je saopštio Velimiroviću da će onaj ko uhapsi Mila Đukanovića dobiti nagradu. Velimirović je u sudnici kazao da mu je bezbjednost ugrožena, te da mu glavni specijalni tužilac Milivoje Katnić nije pružio zaštitu.
Velimirović je na pretresu saopštio da ne strahuje za svoju bezbjednost kao što je strahovao ranije, dodajući da mu je svjedok saradnik Saša Sinđelić rekao da je "Rus tražio da se Pajo ubije". Velimirović kaže da je saopštio SDT-u da ljudi koji dolaze – Aleksićeva grupa, grupa iz Zubinog Potoka, i grupa na Željezničkoj stanici – nisu znali ništa o oružju. "Niko osim mene nije znao za oružje". Kaže da je Aleksandru Aleksiću dao 500 eura.

Velimirović je kazao da nije znao ko su organizatori protesta: "Nisam znao da je DF organizator protesta, Sinđelić mi je rekao". Specijalno državno tužilaštvo dostavilo je, na početku današnjeg pretresa, sudu kovertu s novcem (125.500 eura) koji je Sinđelić predao, a koja je dobijena od Tužilaštva za organizovani kriminal Srbije.[6]

vijesti online

Saslušanje Mirka Velimirovića je nastavljeno 21.02.2018. u podgoričkom Višem sudu preslušavanjem telefonskih razgovora svjedoka Mirka Velimirovića, snimljenih mjerama tajnog nadzora.  On je, između ostalog, kazao da mu je Saša Sinđelić tražio spisak ljudi iz Zubinog Potoka, kako bi ih nagradio "kad se posao završi". Rekao je i da je strahovao da Sinđelić ne dozna da nije donio oružje u Podgoricu, te da je smatrao da ne treba da odustane od plana dovođenja ljudi u glavni grad Crne Gore, jer, kako je rekao, "dovesti demonstrane u Podgoricu nije neki kriminal, a oružje je druga priča".
Velimirović navodi da je neko prije njega izdao akciju. Odbrana je u više navrata prigovarala da Velimirović mijenja iskaz.

Svjedok Mirko Velimirović Paja je na pretresu 22. 02. 2018, između ostalog, saopštio da je vjerovao crnogorskim tužiocima kada im je predstavio teroristički plan, ali da je saradnja s njima okončana onog trenutka kada je osuđen. On je kazao da mu je jedini cilj prilikom kupovine oružja od izvjesnog Albanca Fadilja bio da to oružje uništi. Rekao je da bi "glava otišla" da nije preuzeo puške.
Velimirović je poručio da je govorio istinu, te da je optuženima pomogao koliko je mogao. Velimirović kaže da su se pod Ostrogom srele njegova grupa iz Zubinog Potoka i grupa Aleksandra Aleksića.
Sutkinja Suzana Mugoša opozvala je na kraju pretresa rješenje o udaljenju do kraja postupka optuženih lider DF-a Andrije Mandića i Milana Kneževića, kako bi iskoristili pravo da postavljaju pitanja Velimiroviću.

Sudnica kao politički poligon

Predsjednica Vrhovnog suda, Vesna Medenica, 23. 02. 2018. poručila je da se od sudnice neće praviti politički poligon, da optuženi u predmetu pokušaj terorizma, koji se bave politikom, tokom javnog prenosa koriste sudnicu za promociju političkih stavova i ne poštuju ni sud, ni sudnicu.

Odbrana je na pretresu  28. 02. 2018. ocijenila da je iskaz svjedoka Mirka Velimirovića Paje lažan, nelogičan i protivrječan, te da je on u dogovoru sa Specijalnim državnim tužilaštvom (SDT) igrao ulogu agenta provokatora, kojom je njihove branjenike uveo u zonu krivične odgovornosti.
Odbrana smatra da je Velimirović bio saradnik SDT-a bez potvrđenog status svjedoka, i da je po nalogu tužilaca izvršio krivično djelo kupovinom oružja na Kosovu, a zatim njegovim uništavanjem.
Glavni specijalni tužilac Milivoje Katnić kazao je da je Velimirovićevo svjedočenje potvrdilo navode optužnice. On je dodao da je SDT procijenilo da ne smije rizikovati da oružje koje je nabavio Velimirović dođe u Crnu Goru, jer nisu znali kakav je plan kriminalne grupe, u koju su uključeni FSB i pripadnici glavne uprave ruske armije.
Iz sudnice je na početku tog pretresa ponovo udaljen optuženi funkcioner Demokratskog fronta Milan Knežević, jer je vrijeđao sud i Velimirovića.
To se desilo nakon što je sutkinja Suzana Mugoša saopštila da je Apelacioni sud odbio Kneževićev zahtjev za izuzeće sudskog vijeća u ovom slučaju i predsjednika Višeg suda Borisa Savića.

Prevodilac ili ruski špijun

Suđenje je  nastavljeno 14. 03. 2018. Svjedokinja Ljilja Nikač je kazala da je optuženi Ananije Nikić do 2015. bio u teškom materjalnom stanju, te da joj je kazao da je na Kosovu za Ruse obavljao poslove vešeraja. Ona navodi da se Nikić, dok su radili zajedno u firmi Gasline Montenegro, nije bavio prevođenjem.
Glavni specijalni tužilac Milivoje Katnić smatra da je svjedočenje potvrdilo da Nikić nije bio prevodilac, već agent ruskog FSB-a. Odbrana je ocijenila da se iskaz Nikač ne odnosi na predmet postupka – jer je Nikićev postupak odvojen – niti na period na koji se optužnica odnosi. [7]

Dana 22.03.2018. prikazano je svjedočenje bivšeg pukovnika MUP-a, Slavka Nikića, koji je svjedočio o susretu sa Ananijem Nikićem i “nepoznatim Rusom” koji su pokušali da ga angažuju za učešće u događajima u Crnoj Gori 16.10.2026.godine. [8]

Analitika

Čega sa plašio a čime se ponosi bivši crnogorski ministar

Bivši ministar unutrašnjih poslova, Goran Danilović, na procesu 30. 03. 2018. saopštio je kao svjedok da je tog dana, nakon što je u Specijalnom državnom tužilaštvu (SDT) preslušao audio-snimak razgovora Saše Sinđelića i Mirka Velimirovića, shvatio da mora nešto da učini, pa je funkcioneru Demokratskog fronta (DF) Andriji Mandiću i mitropolitu crnogorsko-primorskom Amfilohiju poručio da pozovu građane da izbornu pobjedu proslave kod kuće, ne izlazeći na podgoričke ulice. Strah ga je, kaže, bilo od "domaćih pucača" i kriminalnih grupa, a Mandić mu je u razgovoru rekao da DF nema u planu nikakav skup. Dodao je da je funkcioner DF-a tokom sastanka s njim razgovarao s tadašnjim srpskim premijerom Aleksandrom Vučićem, koji mu je, kaže Danilović citirajući Mandića, rekao "da se nada da će sve biti mirno i u redu".
Danilović je rekao da je ponosan što je spriječio izlazak građana na ulice, jer je to, prema njegovim riječima, moglo rezultirati metežom i nesrećom. „Brinuo sam o bezbjednosti naroda koji bi došao da slavi ili da se suprotstavlja slavlju. Nisam siguran šta bi se desilo da se okupio narod tog dana. Plašio sam se onih iz Crne Gore koji su mogli pucati pod izgovorom političkih razloga“, istakao je Danilović.
Bivši ministar unutrašnjih poslova je saopštio da ga direktor Uprave policije Slavko Stojanović nije obavijestio o hapšenjima osumnjičenih, te da je, pod izgovorom obaveza na terenu, odbio da se sastane s njim.
Na pitanje suda zašto je baš kontaktirao Mandića nakon što je preslušao razgovor u SDT-u, Danilović je odgovorio da je „dovoljno politički obrazovan da zna da je na skupovima DF-a bio ogroman broj ljudi“. „Rekao sam da svojom riječju mogu uticati na one koji će glasati 'Ključ'. Ali sam primijetio da na skupovima DF-a ima veliki broj ljudi i da neće sama koalicija 'Ključ', ili ja u okviru nje, biti slavljenik, već da će tu biti i DF. Sumnjam da bi moj poziv bez kontakta s Mandićem i mitropolitom Amfilohijem mnogo značio pripadnicima DF-a, jer su oni stalno bili u sukobu s koalicijom 'Ključ'. To nisam radio zbog lidera DF-a, ali jesam zbog ljudi koji su slijedili DF-a, a koji su nam zajednički prijatelji“, istakao je on.
Glavni specijalni tužilac Milivoje Katnić ocijenio je da je Danilovićev iskaz iskren i istinit. „U ovo osobu sam, ne zato što je Srbin ili Crnogorac, imao apsolutno povjerenje da će učiniti sve što je moguće da spriječi događaje koji ugrožavaju zdravlje i živote crnogorskih građana, posebno te noći u 23 časa. I danas da se ovo desi, ja bih se obratio gospodinu Daniloviću, kao i gospodinu mitropolitu“, rekao je on.

Umjesto neposrednog saslušanja svjedoka Boža Vujoševića, sud je donio odluku da se presluša njegov iskaz dat srpskom Tužilaštvu za organizovani kriminal 2. februara 2017. godine.
Vujošević u njemu kaže da je Slavku Nikiću, dok su bili zajedno, zazvonio telefon i da mu je rekao da treba da se vidi s „ Ninom Nikićem iz Podgorice“.Dodaje da su onda na susret sa Slavkom Nikićem došla lica u automobilu „reno fluens“, podgoričkih registarskih oznaka, te da je snimio kratak video-zapis tog vozila. Vujošević kaže da se s Ninom Nikićem pozdravio jer su obojica iz Podgorice.  Glavni specijalni tužilac Katnić kaže da je potpuno jasno „da ovo nije automobil o kome se govori“ (misli se na vozilo koje je vozio optuženi Mihailo Čađenovć, vozač DF-a). „Jasno je da ovaj svjedok greškom snimio automobil koji koristi porodica Lakić“, saopštio je tužilac.

Nastavak iznošenja dokaza

Suđenje je nastavljeno 23. 04. 2018. iznošenjem dokaza, među kojima su i fotografije oružja koje je napravio svjedok Mirko Velimirović. Odbrana je tvrdila da je Specijalno državno tužilaštvo (SDT) dovelo u zabludu sudiju za istragu Višeg suda, jer se u naredbi za pretres kuće u ulici Miodraga Bulatovića ne pominje da je oružje postavila policija, tako da, prema njihovom mišljenju, sudija nije znao što SDT radi.
Specijalni tužailac Saša Čađenović je, zahtijevajući od odbrane da ne obmanjuje javnost, rekao da je oružje fotografisano radi evidentiranja mjesta đe se nalazilo i okolnosti zbog kojih je postavljeno, kao i da je Velimirović fotografisao oružje, zbog čega ne stoji teza odbrane da je neko nešto "namiještao".
Odbrana je tvrdila i da su dokumenta o prelasku granice pravno nevaljani dokazi, zahtijevajući njihovo izdvajanje iz spisa predmeta.
Advokat Miroje Jovanović je rekao da je Uprava policije saopštila da ne postoji evidencija o prelasku granice za svjedoka saradnika Sašu Sinđelića, a da je on bio u Podgorici. On je dodao da podaci srpskog Tužilaštva za organizovani kriminal pokazuju da svjedok Miloš Jovanović nije napuštao Srbiju, a da to dodatno problematizuje podatke o njegovom navodnom ulasku i izlasku iz Crne Gore. [9]

In4S

 Odsutni svjedoci I dokazni materijal

Amerikanac Brajan Skot, bivši operativac CIA-e i jedan od vlasnika bezbjednosne kompanije Patriotik difens grup iz Orlanda, nije svjedočio putem video-linka u vezi optuženog Džozefa Asada, jer je sud obaviješten da mu se poziv nije mogao uručiti jer se nalazi van grada.

I Dobrilo Dedeić, srpski političar iz Crne Gore u sukobu sa liderima DF-a,  obavijestio je sud da ne može da svjedoči jer se zbog zdravstvenih razloga nalazi u Beogradu.

U procesu održanom 26.04.2018. prikazan je dokazni materijal.
Prikazan je veci dio specijalne opreme koja je trebala da se iskoristi prilikom planiranog teroristickog napada na dan parlamentarnih izbora 16. oktobra.
Tokom prikazivanja tužilaštvo je tvrdilo da se radi o opremi koju koriste specijalne policijske jedinice kao i vojska.

Sa druge strane predstavnici odbrane su tvrdili da je oprema lošeg materijala, da se kupuje na buvljoj pijaci i da tu opremu mogu da koriste i fizicka lica za razne potrebe. Sutkinja je pročitala potvrdu tužilaštva iz Srbije o oduzimanju i privremenom oduzimanju predmeta od Sinđelić Saše i da su svi predmeti zakonito i adekvatno pregledani u šta mogu da se uvjere svi advokati, jer su predmeti posloženi u jednoj maloj sudnici. Sutkinja je od dokaznog materijala prvo prikazala zapakovani dron. Dalje su pokazani zaštitni prsluci, čizme (30 pari) crne boje, marke Magnum, bodljikava žica sa žiletima, potkape plave boje i 390 komada crnih potkapi, florescentne jakne ''UK Military border police'', crne rukavice bez prstiju, futrole za nož i za okvire, akumulator bušilica marke Verto, bokseri sa mrtvačkim glavama, elektro-šokeri,  torbice za pištolj, 11 teleskop palica crne boje, CS sprejovi, štitnici, gas maske crne boje, maskirna mreža veličine 3x2 metra, kombinezoni crne i džemperi teget boje, oprema za radio komunikaciju, kutije sa kuglicama i praćke.
Obzirom da su advokati odbrane konstantno pravili primjedbe na kvalitet opreme, ponekad praveći neumjesna poređenja, kao da se radi o snabdijevanju regularnih jedinica, a ne o opremi koja je trebalo da posluži jednokratno, tužilac predlaže da sud od MUP-a nabavi opremu koju koristi crnogorska policija koja bi se uporedila sa kompletom opreme koju su tog dana pregledali, imajuci u vidu izjašnjenja odbrane.[10]

Proces od 27. 04. 2018. nastavio je sa izvodenjem dokaza.
Sutkinja Mugoša je pročitala potvrde o oduzetim predmetima prilikom hapšenja optuženih i zapisnike o zatečenom stanju u prostorijam u kojima su boravili optuženi. Specijalni državni tužilac Saša Čađenović, kazao je da novčanice (euri), oduzete od optuženog Bratislava Dikića, počinju istim serijskim brojem kao i novčanice koje je predao svjedok saradnik Saša Sinđelić.
Odbrana je odgovorila da je u pitanju podmetanje od strane tužilaštva, dok je Dikić rekao da novac nema veze s ovim postupkom, te da ga je dobio od prijatelja za, kako je kazao, neke privatne dogovore.[11]

Advokat Dušan Radosavljević ocijenio je da bivši operativac CIA-e i jedan od vlasnika bezbjednosne kompanije Patriotik difens grup, Brajan Skot, ne može biti saslušavan, jer ne postoji njegova izjava, već samo bilješke agenata FBI-a.

YouTube screenshot

Čitanje naredbi o tajnim mjerama nadzora

Na ročištu 04. 05. 2018.  u podgoričkom višem sudu, pročitane su naredbe o tajnim mjerama nadzora, kao i izvještaji o pretresu elektronskih uređaja optuženih.
Glavni specijalni tužilac Milivoje Katnić istakao je da tužilaštvo smatra da su mjere tajnog nadzora sprovedene u skladu sa zakonom i da izvještaj u potpunosti potvrđuje iskaz svjedoka saradnika Saše Sindelića.
Sa druge strane odbrana je smatrala da postoje kontradiktornosti izmedu izvještaja i svjedočenja Sinđelića, te da su odredene mjere vršene protivzakonito kako bi se obmanule ostale državne institucije.
Pročitan je izvještaj BIA-e o tajnom praćenju Saše Sinđelića od 13.  do 28. oktobra. Tajni nadzor naredio je sud u Šapcu, zbog postojanja sumnje da izaziva vjersku i nacionalnu mržnju. Praćenjem telefona Saše Sinđelića, BIA u izvještaju navodi da je Sinđelić kontaktirao sa Ristić Nemanjom, kojeg je pitao da li je vidio šta se desilo u Crnoj Gori. Ristić mu je odgovorio da čita novine i da smatra da je stvar namještena, te da se raspituje ko je naručio ubistvo lidera opozicije. Sinđelić je pitao odakle mu takve informacije i zatražio da istraži situaciju i da pošalje što više ljudi. U izvještaju se takođe navodi da se čuo sa nepoznatim osobama sa kojima je raspravljao o sastanku sa Pajom i ''nekim Nikolom''.
Advokat Šišmakov Eduarda je kazao da se prema izvještaju ne može zaključiti da se radi o njegovom branjeniku. ''Istakao bih da se ovdje pominje Širokov Eduard a moj branjenik je Šišmakov Eduard, što upućuje da se iz ovog dokaza ne može zaključiti da se radi o mom branjeniku. Takođe ovdje je opisano da su se sastali na Kalemegdanu i pričali ali nemamo snimak tako da možemo samo da pretpostavimo o čemu su razgovarali''.
Glavni specijalni tužilac, Milivoje Katnić, kazao je da BIA nije ni mogla da prati Šišmakova jer je on ušao pod lažnim dokumentima u kojima je navedeno Širokov. ''To su lažna dokumenta pod kojima je on ušao i lažni papiri dostavljeni od strane ruske federacije...'', kazao je Katnić. [12]

Na ročištu 24. 05. 2018.  su prikazane fotografije i SMS poruke iz telefona oduzetih optuženoj Branki Milić, svjedoku Mirku Velimiroviću i svjedoku saradniku Saši Sinđeliću.

Milić je u sudnici pokazala barjak Svesrpskog četničkog pokreta, rekavši da će se pripadnici te organizacije sastati kad budu pušteni iz pritvora.
U njenom telefonu su, između ostalog, pronađene fotografije optuženih Dragana Maksića, Milana Dušića i Srboljuba Ðorđevića na više lokacija u Podgorici, ali i fotografije Ambasade Njemačke, zgrade Višeg državnog i Specijalnog tužilaštva i zgrade u kojoj se nalaze prostorije DF-a.
Iz telefona svjedoka saradnika Saše Sinđelića pročitane su poruke koje je razmjenjivao sa optuženim Nemanjom Ristićem, prikazana je fotografija njegove avionske karte za Moskvu od 27. septembra 2016. godine, kao i fotografija tadašnjeg crnogorskog premijera Mila Ðukanovića.
Specijalni tužilac Saša Čadenović je napomenuo da je to jedina fotografija političara sa Balkana koja je pronađena u Sinđelićevom telefonu.
Na  ovom pretresu se dogodio incident na koji je sudsko vijeće reagovalo naknadno. Naime, optuženi Milan Dušić je, u trenutku dok je Branka Milić bila za govornicom, gestikulirao davljenjem u pravcu advokata. Kako je kasnije objasnio, nije nikome prijetio, već je to, kako je rekao, “slobodniji način komunikacije s njegovim braniocem”. [13]

Vještačenje digitalnih dokaza

Vještak Marko Lakić, na ročištu 04. 06. 2018, saopštio je da postoji više uređaja za vještačenja digitalnih dokaza, da nijedan nije idealan, a da su u ovom slučaju korišćena dva najbolja  – 'UFED' i 'XRY'.
Sutkinja Suzana Mugoša je saopštila da je Specijalno državno tužilaštvo dostavilo sudu zapisnike Generalnog tužilaštva Rusije, sa saslušanja optuženih Eduarda Širokova i Vladimira Popova.
„Često se pribjegava radu na više uredaja i više metoda jednog uređaja, posebno ako vještak procijeni da jedna metoda nije dovoljna. Kako dva uređaja ne rade na isti način, izvještaji dobijeni različitim uređajima ne mogu biti identični. Iako ne mogu biti identični, prikazani podaci, izuzeti iz telefona, moraju se poklapati ukoliko su oba uređaja izvukla isti podatak. Postoji mogućnost da neki uređaj 'izvuče' neki podatak, a drugi ne“, naveo je Lakić.
Na pitanje advokata odbrane zašto u svom izvještaju nije naveo da je imao tehičkih problema prilikom vještačenja jednog mobilnog telefona, Lakić je odgovorio da to zapravo nisu bili tehički problemi.
 „Ne postoji pravilo koji uređaj i koja metoda se mogu koristiti. Vještaku je ostavljeno na volju da odluči. Ukoliko procijeni da je neka metoda adekvatna da bi se izvukli svi potrebni podaci, nije potrebna druga metoda. Kod nekih telefona podatke bolje izvuče jedan, a kod drugih – drugi uređaj. Ukoliko se odradi jedna metoda i bude kvalitetna, nema nikakve potrebe za radom drugih metoda. U konkretnom slučaju za mobilni telefon 'LG prada' radjene su tri metode, a po mojoj ocjeni nijedna od te tri metode nije odradila dobar izvještaj. To nisu tehički problemi, već tehičke mogućnosti softvera koji se koristi“, naveo je vještak.
Na ovom ročištu pročitano je i nekoliko poruka svjedoka saradnika Saše Sinđelića. [14]

Zamolnica Amerikancima

Na početku suđenja 13.06.2018, sudija Suzana Mugoša je obavijestila prisutne da sud šalje zamolnicu američkom Ministarstvu pravde da provjere da li svjedočenja nekadašnjeg obavještajca CIA-e Brajana Skota, obavljeno  6.06.2018, može biti upotrijebljeno kao dokaz.
Skot je kazao da je od svog saradnika Ticijana Masua dobio navode o mogućem miješanju ruske obavještajne službe u rad DF-a. To mu je. kako je rekao, bilo dovoljno da ne želi da učestvuje u billo kakvom projektu.
Tužilac Saša Čađenović kazao je da je svjedok Brajan Skot, odgovarajući na pitanja, pokušao da Džozefa Asada, kako je kazao, udalji od kriminalne odgovornosti. To je, navodi Čađenović, naročito učinio u dijelu kada je govorio da je usluge tražio “filmski producent”.
Advokati odbrane, kako su naveli, "ne vide smisao obraćanja vlastima u SAD-u" jer smatraju da je iskaz Skota pokazao da on ne zna ništa o krivičnom djelu.
Dalje je svjedočio vještak Marko Lakić koji je sačinio izvještaj o 31 telefonu i jednom laptopu. On je odgovorao na ranija pitanja advokata, a advokati su postavili i nova na koja se čeka odgovor.
Advokat Radosavljević je rekao da na jednom telefonu, koji je koristio Sinđelić, postoji 126 komunikacija na Skype-u sa jednom osobom na ruskom jeziku. "Tokom razgovora se pominju oružje, Srbija...", kazao je advokat i zatražio prevod razgovora. Radosavljević kaže da raniji vještak nije pominjao kontakte Sinđelića preko Viber-a i Skype-a jer nisu bili u UFED-u. "U tim komunikacijama ima indicija izvršenja krivičnih djela. Ne znamo ima li to veze sa ovim postupkom ali se tokom nekih razgovora pominje oružje". [15]

Odbijanje zahteva odbrane

Advokat Jugoslav Krpović je  dan uoči suđenja 21.06.2018,  tražio izuzeće predsjednice i članova Vijeća suda zbog "uvreda i nemogućnosti da iznose odbranu". Sutkinja Suzana Mugoša saopštila je, na početku  pretresa,  da je zahtjev odbijen kao neosnovan.  

Nastavljeno je izvodjenje dokaza. U sudnici  tumač za ruski jezik prevodi poruke između Vuka i osobe označene kao "Taksi za hotel dva", odnosno poruke između Sinđelića i , kako tvrdi tužilac, Šišmakova. Na zahtjev odbrane prevodi se i dopisivanje Sinđelića i osobe označene kao Aleksej. 

Na ročištu 06. 07. 2018. čitane su presude optuženima koji su potpisali sporazum o priznanju krivice. Tužilaštvo je naglasilo da poštuje odluku Vrhovnog suda da se te presude ne mogu koristiti kao dokaz u tekućem postupku te da za okrivljene sa optuženičke klupe imaju druge dokaze i da će njihovu krivicu potvrditi do kraja postupka. Ipak tužilaštvo je mišljenja da su presude punopravne i da potvrduju događaj. Odbrana smatra da je korišćenje i čitanje presuda skandalozno, te da su nastale na osnovu dokaza koje je vijeće podgoričkog višeg suda izuzelo iz spisa predmeta. Odbrana navodi da se presude ne bi smjele čitati jer krše prezumpciju nevinosti. [16]
Početkom pretresa pročitana je prepiska izmedu Interpola Podgorica i Interpola Moskva od 11. 2016. i 2.12. 2016..
Oni su podgorički Interpol obavijestili o pasošu, koji je Popov koristio za putovanja, kao i Širokov. U prepisci je dalje navedeno da Interpol Moskva nema trenutno više informacija i da će kada ih nabavi dostaviti Interpolu Podgorica.
Glavni specijalni tužilac Milivoje Katnić prokomentarisao je da Interpol nema mehanizme istraživanja već da se dogovaraju i saznanja dobijaju od drugih institucija, te smatra da je pasoš Širokova falsifikat.
Advokat Radosavljevic je ukazao da se radi o dokumentu jedne zvanične institucije. Tužilac Čadjenović je rekao da kopija pasoša koja je prikazana za Širokova falsifikovana. "Ono što bih primijetio jeste da kopija pasoša koja je ovdje prikazana za Širokova jeste falsifikovana, jer u spisima predmeta imamo još jednu kopiju pasoša za lice sa istom slikom, ali se radi o Šišmakov Eduardu, koja će biti kasnije provedena kao dokaz a koju je tužilaštvo pribavilo. Takođe mogu primijetiti da su ova dva lica (Šišmakov i Popov) zajedno došli u Beograd, da su hotele rezervisali u isto vrijeme, kao i da su u isto vrijeme napustili Srbiju".

fosmedia.me

 Česte posete Moskvi

Na ročištu 11.07.2018 , specijalni tužilac Saša Čadenović saopštio je da su lideri Demokratskog fronta Andrija Mandić i Milan Knežević u godini pokušaja terorizma često posjećivali Moskvu. Dodatno, na današnjem ročištu je istaknuto da je takođe Ananije Nikić često prelazio granicu.
Sudsko vijeće je iz spisa predmeta izdvojilo kopije pasoša Eduarda Širokova, odnosno Šišmakova, navevši da se radi o pravno nevaljanom dokazu.   
Pročitan je dopis Skupštine Crne Gore o korišcenju vozila „reno fluens“, registarskih oznaka PGCG870. „Upotreba vozila je regulisana, postoje pravila, za svako putovanje se izdaje poseban putni nalog, a u ovom konkretnom slučaju se ilegalno putovalo bez znanja i odobrenja Skupštine“, tvrdi glavni specijalni tužilac Katnić.
Takođe je pročitana evidencija za prelazak granice vozila Uprave policije „reno fluens“ registarskih oznaka PGCG870. U evidenciji stoji da su 3.3.2016 granicu prešli Mihailo Čadenović i Ananije Nikić, a vratili se u Crnu Goru 5.3.2016.
Tužilac Čadenović navodi da je Mandic 2016. više puta odlazio za Moskvu. Odlazio je, takođe, i u Beograd.
Pročitana je i evidencija o prelascima granice Andrije Mandića.  Tužilac Čadenović je rekao da je Milan Knežević često odlazio u Moskvu krajem juna i u prvoj polovini jula 2016. „On je tokom 2014. i 2015. godine za Rusiju otišao samo jednom, a u 2016. evidentirano je više odlazaka za Moskvu, i to od februara, a intenzivno krajem juna i u prvoj polovinu jula. Dio odlaska za Moskvu se poklapa sa datumima odlaska Nikića za Moskvu“. Čita se odluka Skupštine Crne Gore o odobrenju za pokretanje krivičnog postupka i određivanja pritvora Andriji Mandicu i Milanu Kneževiću. [17]

Procedure i čitanje dokumentacije

U Višem sudu 12.07.2018. nastavljeno je suđenje za pokušaj terorizma. Sud je, medjutim, nakon desetak minuta odredio pauzu 30 minuta. Vijeće je saopštilo da optuženog Dušića ne može da brani advokat Miroje Jovanović po zamjeničkom punomoćju, jer bi, kako je saopštila sudija Suzana Mugoša, došlo do bitne povrede postupka. Nakon pauze pribavljeno je punomoćje za advokata Dražena Medojevića, kako bi mogao da brani Dušića.
Pročitana je i  dokumentacija o kupovni avio karata za NOVU, te ugovor o djelu preduzeća Eko Montenegro u kojem je posao vozača obavljao Ananije Nikić. 

Na ročištu 16.07.2018. pregledaju se fakture agencije „Fly Montenegro“ izdate na ime Mandićeve Nove srpske demokratije i Kneževićeve Demokratske narodne partije. Prikazuju se, takođe, i izvodi bankovnih računa.
Prikazane su analitičke kartice Nove srpske demokratije, na ime Andrije Mandića i Ananija Nikića.

Prikazani su izvodi s računa Mandića, Dejana Gojkovića i Marka Carevića.
Prikazuju se fakture turističkih agencija. Pregledaju se uplate Milana Kneževića i Predraga Bulatovića iz 2015. i 2016. Čita se informacija Montenegro Airlines-a o putnicima i letovima. Specijalni tužilac Saša Čadenović rekao je da je Nova srpska demokratija virmanom platila dvije avionske karte na relaciji Tivat – Moskva – Tivat u junu 2016. godine. Dodaje da je DNP u 2015. kupila sedam avionskih karata. Karte je kupovao brat Milana Kneževića, Mirko.  „U 2015. za Kneževića nije kupljena nijedna karta za Moskvu.  U 2016. je plaćeno 12 avionskih karata gotovinski, od toga devet za Kneževića. Prva karta odnosi se na Kneževića, na relaciju Podgorica – Beograd, sa nastavkom leta prema Moskvi. Ovo je prvo putovanje Kneževića za Rusiju i Moskvu od 2014. U prvoj polovini jula 2016. kupljenja je karta na relaciji Tivat – Moskva – Tivat, koja je plaćena gotovinski u iznosu od 542 eura. On je platio gotovinski i dvije karte na relaciji Podgorica – Beograd, Beograd – Beč, sa povratkom iz Beča. Gotovinski je platio i karte na relaciji Podgorica Beograd, Beograd – Beč, Beč – Beograd. U 2016. DNP je kupio 26 avionskih karata na ime više lica i na razlicite reklacije. Za Kneževica je kupljeno 13 karata, i to na relacijama Podgorica – Beograd - Podgorica, Tivat – Moskva – Tivat, Beograd – Moskva – Tivat, Podgorica – Beograd – Pariz – Beograd – Podgorica, te Podgorica – Rim – Podgorica“, istakao je tužilac.
Čadenović takođe navodi da je Ananije Nikić platio veći broj karata za sebe, Mandića i veći broj drugih lica. „Kupovao je karte iako nije imao registrovane prihode kojima bi to pokrio“.
Pretres je nastavljen preslušavanjem mjera tajnog nadzora Sinđelića, pribavljene po naredbama Višeg suda u Šapcu za 14, 15. i 16. oktobra 2016. godne.  Tokom jednog telefonskog razgovora Sinđelić pominje Mila Ðukanovića. Kazao da je Ðukanović, zbog borbe za vlast, spreman da upotrebi korumpirane policajce koji su spremni da pucaju na narod.[18]

Sindjelićeva ‘’analiza’’ i ‘’scenarij’’ upada u parlamet

Na ročištu 18.07.2018. preslušavaju se telefonski razgovori svjedoka saradnika Saše Sindelića, dobijeni mjerama tajnog nadzora. U jednom razgovoru Sindelic nepoznatom licu govori: „Ako pobijedi kriminalac Milo, oni ce da uđu u NATO. Zato treba organizovati Srbe u Crnoj Gori, da podrže tu srpsku listu, to je DF, i da svi izađu na trg kako znaju i umeju. Treba izvesti mnogo naroda da ne mogu da ih rasteraju. Sad je pitanje opstanka: ili ce Crna Gora da bude slobodna država, ili ce taj kriminalac da je uzme pod NATO kontrolu. On nema drugi izbor osim da upotrebi silu protiv sopstvenog naroda. Zato treba organizovati Srbe koliko se može, da se zajedno drže, da izađu, da to bude mirno koliko je god moguće. Ako upotrebi silu, treba da se odbrane. Ulaskom u NATO postaju direktni neprijatelji, neće im se oprostiti“.
Sinđelić je u novom preslušanom razgovoru kazao da u Crnoj Gori hitno treba da se pomogne, da se da podrška, „da izađu na trg“.
„Neko baš veliki bi bio zahvalan da to bude kako treba“, saopštio je Sinđelić sagovorniku. Poruke na ruskom jeziku su jedva razumljive zbog Sinđelićevog lošijeg poznavanja ruskog jezika. [19]

I na sljedećem ročištu, 20.07.2018, nastavljeno je sa preslušavanjem audio-snimaka telefonskih razgovora svjedoka saradnika Saše Sinđelića, pribavljenih mjerama tajnog nadzora. U jednom od razgovora, Sinđelić je svjedoku Mirku Velimiroviću kazao da će ga bogato nagraditi ako sa svojom grupom uhapsi tadašnjeg crnogorskog premijera Mila Ðukanovića. Svjedok saradnik je Velimiroviću, između ostalog, rekao i da će se upad u Skupštinu Crne Gore izvršiti u 23 casa, te da ce se političari s demonstrantrantima ući na „ulaz sa strane parka“. „Ovako je sve u redu... Nema mnogo rasporedenih okolo, imaju rezervu koja je u naselju Zlatica (specijalne jedinice MUP-a). Tu se nalaze stacionirani, i u slučaju nečeg oni će da budu pokrenuti. Ovi tvoji su po gradu, neće da ih bude mnogo. Ulaz će da bude otvoren u Skupštini sa strane parka; ovi ostali će da budu blokirani. Da kažeš Nikoli (Dikić) da ću sve druge grupe koje su tu došle da uputim njemu da ih sredi i organizuje. Sve to mora da završi do sutra u podne. Upad će da se vrši najverovatnije u 23:00, tj. u 11 uveče. Kad se to bude dešavalo, posle proglašenja (pobjede) na tim izborima, ako ovaj bude popustio mirno – to će da bude u redu. Tu će sad politicari da ulaze s narodom; skupiće se tu masa naroda. To se radi koordinirano“.“Ovi su rekli (misleći na Ruse) da ako dode do gužve i ako se on (Ðukanović) slučajno pojavi i izađe, nagrada se daje ko ga uhvati. Znači, bićete nagrađeni da ga uhvatite i snimite. Bukvalno da ga uhapsite tu. Bili bi nagrađeni do kraja“, kazao je Sinđelić. Na pitanje koja bi bila nagrada, svjedok saradnik je odgovorio: „Reci šta hoćeš“.
Govoreći dalje Velimiroviću što treba činiti, Sinđelić kaže: „Reci mu (Nikoli, odnosno optuženom Bratislavu Dikiću) da nađe plave trakice, kao lente. Svaki čovjek koji je naš da stavi to, da se naši ljudi prepoznaju uveče kad se desi to... Njemu da kažeš da organizuje sve ljude dobro, da se, kad to krene, upravlja narodom, da ne budu kao muve bez glave. Sve oči su uprte – ti znaš ko gleda, taj čeka i gleda – i u vas, i u nas, i u mene. On čeka i nada se. Daj Bože, može da sve bude u redu. Milo može da se pomiri sa sudbinom i da ne bude ništa“. Zatim se prikazuju video-snimci pribavljeni mjerama tajnog nadzora iz oktobra 2016. Na jednom se ispred tržnog centra Delta siti vide svjedok Mirko Paja Velimirović i optuženi Bratislav Dikić. [20]

Iz mjera tajnog nadzora šabačkog suda

Na suđenju 23.07.2018. preslušavani su razgovori  između optuženih, dobijeni mjerama tajnog nadzora. Na jednom od snimaka nepoznato lice govori Mirku Velimiroviću: „Ajde da ti pokažem sad gdje je kuća, pa da ti sjutra veče dam ključeve“.
Nakon preslušanih razgovora, vođenih tokom boravka optuženih u Crnoj Gori prešlo se na preslušavanje telefonskih razgovora iz mjera tajnog nadzora Višeg suda u Šapcu. Kako kaže specijalni tužilac Saša Čađenović, „prva snimljena komunikacija (Sinđelića) s Nemanjom Ristićem je od 13. oktobra. Prije ovog razgovora bilo je još komunikacija između njih. Dio razgovora se odnosi na dešavanja u Crnoj Gori, a Sinđelić želi da zna sve u vezi postupanjem Ristića u Crnoj Gori“.
U komunikaciji se može čuti da je Ristić sam uputio ljude u Crnu Goru. Ristić prvi pominje Dikića, i upoznat je s činjenicom da je Dikić otišao u Crnu Goru s ciljem realizacije plana. “I Sinđelić i Ristić su upućeni u namjere Specijalne jedinice za specijalne namjene FSB-a u Crnoj Gori, i znaju da će oni 'da završe sve” – kaže specijalni tužilac Saša Čađenović.
Tužilac takođe navodi da je Sinđelić paralelno s poslovima trgovine obavljao i poslove na realizaciji kriminalnog plana. „Sinđelić 22. oktobra razgovara s trećim Rusom, koji se očigledno nalazi u Moskvi. Primjećujem da je u isto vrijeme i let iz Beograda za Moskvu, te primjećujem da je vrijeme razgovora isto kao i vrijeme napuštanja zemlje Šišmakova i Popova. Ostvarena je i SMS komunikacija između Šišmakova i Sinđelića. Sinđelić je nakon hapšenja srpskih državljana nastavio s realizacijom kriminalnog plana, šaljući u Crnu Goru Miloša Jovanovića“.
Govoreći o mjerama tajnog nadzora Višeg suda u Podgorici, Čađenović kaže da se u komunikaciji Mirka Velimirovića i Sinđelića pominje Nikola. „To je optuženi Bratislav Dikić. Rakija koju Sinđelić i Velimirović pominju je šifra za oružje“, rekao je tužilac.[21]

Svjedočenje iz SAD

Specijalno tužilaštvo za organizovani kriminal donijelo je naredbu za sprovođenje istrage protiv američkog državljanina Džozefa Asada (47), zbog osnovane sumnje da je bio pripadnik kriminalne organizacije koja je 16. oktobra 2016. imala za cilj terorističku akciju nasilnog rušenja crnogorske vlasti, proglašenje izborne pobjede Demokratskog fronta i sprečavanje Crne Gore da pristupi NATO.
Nakon sedamnaestomjesečne istrage i nakon svjedočenja drugog američkog državljanina, Brajana Skota, u sudskom postupku za pokušaj terorizma, crnogorski policijsko-tužilački tim povezao je brojne detalje i otkrio direktne veze i ulogu Džozefa Asada u “kriminalnoj organizaciji koju su predvodili ruski državljani, agenti GRU, Eduard Širokov i Vladimir Popov”.
Osumnjičeni Asad, rođeni Libanac sa američkim pasošem, ima prijavljeno prebivalište u Sjedinjenim Američkim Državama i nije dostupan crnogorskim organima gonjenja.
Iako je šturo odgovarao na pitanja, Skot je, svjedočeći posredstvom video-linka, istakao da je direktno upozorio Asada da se ne upušta u operaciju u Crnoj Gori, ali da je, upkos svemu, vlasnik kompanije ,,Peregrini“ odlučno naveo da će ,,obaviti posao“ koji mu je ponudio Aron Šaviv, izraelski stručnjak koji je vodio kampanju Demokratskog fronta.

Pokušaji odbrane da nadje nelogičnosti

Na pretresu 24.07.2018. odbrana je, baveći se preslušanim snimcima iz mjera tajnog nadzora pokušavala da pronađe nelogičnosti ili da potpuno drugo značenje konverzacijama koje je vodio Sinđelić.
Advokat Miroje Jovanović je ocijenio da mjere tajnog nadzora nijesu samo fingirane, „već se eksploatišu kao da su prirodne u otkrivanju krivičnih djela“, kao i da su “sve su rađene u laboratorijskim, namještenim uslovima”.
Advokat Đorđe Bulatović, govoreći o snimljenoj komunikaciji s ruskim brojevima, kaže da je ona „normalna, otvorena i svakodnevna“: „Nema ni pomena Crne Gore i krivičnih djela“.Bulatović takođe smatra da je Velimirović postupao po uputstvima SDT-a i crnogorske policije: „On je prikriveni isljednik i agent provokator“.
Optuženi Dikić je tvrdio da nije znao čime se bave Sinđelić i Velimirović: „Da sam znao da se bave kriminalnim planom, ne bih valjda zakazao susret (s Velimirovićem) na javnom mjestu. Velimirović je, kad smo se sastali, bio pijan, osjećao se na alkohol, nije umio da me odvede do te kuće do koje je tražio da ga odvezem, psovao je Sinđelića i govorio da ga je prevario“.
Nakon toga se pristupilo pregledanju i preslušavanju video snimaka govora lidera Demokratskog fronta, u prvom redu optuženih Andrije Mandića i Milana Kneževića. U jednom od pregledanih video-snimaka Knežević kaže da u 9:30 DF treba da saopšti građanima da je „oslobodio Crnu Goru i da je Đukanović gotov“.  „Trinaestog jula smo digli ustanak protiv Hitlera, možemo i 16. oktobra protiv Đukanovića. Vrijeme je da poručimo: mi ili on“, naveo je jedan od lidera DF-a. [22]

Manjkavi ruski dokumenti

U Višem sudu u Podgorici nastavljeno je 25.07.2018.  suđenje za pokušaj terorizma na dan parlamentarnih izbora 2016.godine. Sud neće zasijedati tokom avgusta, a  sljedeće ročište je zakazano za 5.septembar.
Sutkinja Suzana Mugoša na prošlom zasjedanju najavila svjedočenje Dobrila Dedeića, srpskog političara iz Crne Gore, suprostavljenog DF-u, koji je u javnosti iznosio mnoge optužujuće činjenice protiv lidera DF-a,  i odbrane Rusa Eduarda Šišmakova i Vladimira Popova – njihove odgovore iz Rusije.
Čitaju se dobijeni zapisnici iz Rusije o saslušanju Eduarda Širokova i Vladimira Popova. "Ja nikada nijesam osnivao na teritoriji Crne Gore, Srbije i Rusije kriminalne organizacije niti sam vrbovao ljude. Nikoga od tih ljudi osim Sinđelića ne poznajem. Nijesam planirao terorizam i ubistva predstavnika vlasti Crne Gore. Sa Sinđelićem sam se susreo jednom u Moskvi i nikad mu nijesam davao direktive. Nijesam mu predao nikakav novac ni telefone niti sam zahtijevao da nađe ljude koji bi isprovocirali sukobe sa policijom. Nijesam zahtijevao od njega da nađe čovjeka koji bi ubio Mila Đukanovića. Izjavljujem da nikada nisam bio u Crnoj Gori, sa državljanima CG i Srbije, koji su uhapšeni u Podgorici i koje sam već naveo, se nikada nijesam sreo. Optužbe su neosnovane i ja nijesam umiješan u bilo kakva krivična djela". "Bio sam u oktobru 2016. u Beogradu. Ja i Sinđelić smo samo razgovarali o pitanju četničkog pokreta Srbije i o susretu s njihovim rukovodiocima", naveo je Širokov (Šišmakov) . 
Popov u svojoj odbrani koju je pročitala sudija Mugoša navodi:  "Nikoga ne poznajem i nijesam planirao nikakva krivična djela niti sam imao namjeru da u njima lično učestvujem. Ne poznajem Sinđelića niti sam se sa njim kada susreo. Optužbe su izmišljene i neosnovane". 
Tužilac Saša Čađenović kaže da Širokov nije saslušan u svojstvu okrivljenog kako je traženo zamolnicom. "Predmetni dokument nije sačinjen od strane tužilaštva i suda, već od Istražne uprave za istočni administrativni okrug Glavne istražne uprave Istražnog komiteta Ruske Federacije za grad Moskvu. Lice nije bilo upozoreno na svoja prava i obaveze, zapisnik ne sadrži ni potpis osobe koja je vršila ispitivanje. Ova osoba, pored manjkavosti dokumenta, ne spori kontakt sa Sašom Sinđelićem u 2015. i u oktobru 2016. Ova osoba je bila u oktobru 2016. u Beogradu i čula se telefonom sa Sinđelićem, a iluzorno je da je sa njim razgovarao o događajima koji su se desili prije 100 godina", kazao je Čađenović. 

U svom iskazu Dobrilo Dedejić je naveo:  “Ne znam ništa o događajima iz 2016. niti je to bio predmet mog interesovanja. Politička organizacija na čijem sam čelu tada nije izlazila na izbore. Meni je značajno da sam u određenom kontekstu pomenut u sudnici. Vrlo sam zainteresovan da dokažem da su konstatacije iznijete na moj račun, pogotovo od jednog advokata nijesu tačne, samo da bi mi se nanijela šteta”.  Kaže da ne poznaje Sinđelića.  Dedejić je, inače, pozvan kao svjedok odbrane. [23]

Crnogorski istražitelji raspisali su 09.08.2018. crvenu potjernicu za bivšim agentom CIA Džozefom Asadom (47) zbog sumnje da je bio član kriminalne organizacije koja je 16. oktobra 2016. planirala da nasilno preuzme vlast, proglasi pobjedu Demokratskog fronta i spriječi ulazak Crne Gore u NATO. 

Crnogorski istražitelji tražili su saslušanje Asada, ali je on to odbio, pozivajući se na Peti amandman Ustava SAD.
U američkom zakonodavstvu postoji odredba prema kojoj se osoba pozvana da odgovara pred zakonom može opredijeliti za ćutanje, ukoliko ona sama, ili njena odbrana, misli da je to u njenom najboljem interesu.  
Svjedočenje američkog državljanina Brajana Skota, bivšeg agenta CIA i vlasnika kompanije ,,Patriotik difens grup“, dovelo je do preokreta i otvorilo vrata za – pokretanje istrage protiv Asada.
Skot je istakao da je direktno upozorio Asada da se ne upušta u operaciju u Crnoj Gori, ali da je, upkos svemu, vlasnik kompanije ,,Peregrini“ odlučno naveo da će ,,obaviti posao“ koji mu je ponudio Aron Šaviv, izraelski stručnjak koji je vodio kampanju Demokratskog fronta. Posao koji je preuzeo Asad nije ličio na pružanje običnih konsultantskih usluga, već na one poslove koji se rade u takozvanim,,crnim operacijama“ agenata bezbjednosnih službi. [24]

Aktuelno.net

 
Zaključak drugog dijela

Iznijeti dokazi u proteklom periodu, snimljeni razgovori tajnim nadzorom, iskazi svjedoka, nedvosmisleno govore u prilog optužnice za organizovanje i učešće u terorističkim napadima, planiranim za 16. oktobar 2016. na dan parlamentarnih izbora u Crnoj Gori.
Previše bi bilo neodgovorno izvrtati značaj i pozadinu svakog iznijetog dokaza ili iskaza lakonskim i proizvoljnim objašnjenjima.
Ne radi se o nekoliko dokaza i iskaza, već se radi o nizu povezanih konverzacija, snimaka, materijalnih dokaza...
Kao svaki pokušaj izvršenja krivičnog djela koji nije materijalizovan u stvarnosti i ova namjera izvršenja krivičnog djela nosi sa sobom teškoću dokazivanja, jer je u slučaju izvršenja krivičnog djela mnogo lakše povezati dokaze iz predumišljaja i povezati ih sa samim krivičnim djelom i njegovim protagonistima. Zato je veoma težak teret na tužilaštvu u dokazivanju konkretne odgovornosti i umješanosti optuženih u namjeri izvršenja oružanog prevrata u Crnoj Gori, što je po meni mnogo tačnija kvalifikacija inkrimisanog djela.
Ono što ostaje kao gorak ukus jeste da sam proces suđenja nije uticao na razriješenje ili makar ublaženje tenzija u Crnoj Gori.
Kao i većina stvari na našim prostorima, suđenje je doživljavano tako da je svako u njemu tražio „svoje“ argumente za dokazivanje unaprijed donesenih stavova. Rijetko ko je na posvijećen način pratio iznesene činjenice na suđenju i neutralno im davao značaj u formiranju mozaika.

Što je najsimptomatičnije mnogi nijesu prepoznali da se u odbrani optuženih uvijek koriste sva sredstva, uključujući i neistine i lažni iskazi, kako bi se obezvrijedili iznešeni dokazi i svjedočenja, pa  i razni marifetluci od strane odbrane.  Čak, štoviše, mnogi u javnom prostoru prednost daju upravo tim marifetlucima i pokušajima da se naruga svemu što dolazi od tužilaštva.
I dalje stoji moja konstatacija iz prvog dijela da se najviše pažnje od strane odbrane poklanja osporavanju same namjere oružanog prevrata u odnosu na bavljenje advokata odbrane svojim branjenicima, što, čini mi se, ne predstavlja najbolji način odbrane optuženih, s obzirom da je veoma teško opovrgnuti mnoge već navedene argumente u korist optužnice.

Sami iskazi prvooptuženih Širokova (Šišmakova) i Popova su očekivani. Nerealno je bilo očekivati da će oni priznati bilo koju okolnost iz optužnice, jer apsolutno nijesu imali nikakvog razloga ili pritiska da se samooptuže, ili da optuže organizaciju čiji su službenici, što bi značilo i zvaničnu Moskvu! Vjerujem da će odbrana često koristiti njihove iskaze, ali se nadam i vjerujem da će imati težinu kakvu zaslužuju.

 

                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                           

                                  .