Završilo se Svetsko prvenstvo, Vimbldon, ali pogodak meseca je serijal Svetlane Janićijević „Tito – Staljin, dve nijanse crvene“ emitovan, gle čuda, dan za danom. Istine radi, nije imao baš udarni termin u 20:00h , nego kasniji, u 21:4h , jer po mišljenj urednika RTS-a, reprize MORAJU da imaju bolji termin nego premijerni program u koji je uloženo mnogo novca, truda, uredničkog napora, ali što je važnije, mnogo znanja, istraživanja i timskog rada. I baš zato hocu da spomenem producentkinju Dragicu Barović, Nenada Stepanovića, snimatelja, deo te ekipe Zorana Tarabanovića i Keni Nikolića: dizajner zvuka bili su Nebojša Dragićević i Nikola Stanić, kolor korekcija i montažer Boško Novaković, kao i Dane Ilić i Bojan Brkić.
Zašto to činim? Činim jer je neverovatno da su imena generalnog direktora, direktora programa i gavnog i odgovornog urednika Informativnog programa važnija od imena autora! Ne znam ni jednu evropsku TV koja na špici prvo ima ime generalnog direktora, što je, tokom svog privatnog rata sa Željkom Mitrovićem, uveo Aleksandar Tijanić, a sadašnji, Bujošević nastavio bez ikakvog razloga. Nije lepo, nije pravedno,a i ružno izgleda. No, pošto je sujeta opasna stvar, a svako rukovodstvo Javnog servisa smatra da istorija ove kuće kreće od njih, pomalo je ironično, da u godini kad Javni servis slavi 60 godina postojanja,on nika nije imao bledje rukovodstvo.
Istine radi i HRT slavi istu godišnjicu, pa neka pogledaju i uče se na njihovom web sajtu kako se ova kuća odnosi prema svojoj prošlosti. Mogu da nauče mnogo stvari .Jer istorija je važna, ako se govori o prošlosti, dok ovako, u serijalima ljudi koji danas rade na Janom servisu ispadaju „bitniji“ od onih koji su stvarali TV. Ali, kako se govorilo još u moje vreme, koja vajda da radiš na TV ako se ne slikaš,a ako se već ne slikaš, udri svoje ime na špicu.

Završilo se Svetsko prvenstvo, Vimbldon, ali pogodak meseca je serijal Svetlane Janićijević „Tito – Staljin, dve nijanse crvene“ emitovan, gle čuda, dan za danom
Završilo se Svetsko prvenstvo, Vimbldon, ali pogodak meseca je serijal Svetlane Janićijević „Tito – Staljin, dve nijanse crvene“ emitovan, gle čuda, dan za danom
Screenshot




Prenos kad im se hoće, a himne - ako se čuju – čuju…


Opaska koju sam pročitao na društvenim mrežama: Gde bi nam kao društvu bio kraj, da Javni servis sa istom energijom i istim žarom, raspravlja o društvenim i političkim prilikama u Srbiji, kao što se na njemu govorilo o fudbalu tokom Svetskog prvenstva. Mnogo bi nam bilo bolje, da je Javni servis platforma na kojoj se vodi društveni dijalog. Ali avaj, toga nema, pa se dijalog o Srbiji preselio na društvene mreže.

Pošto je sve na javnom servisu „labavo“, sve može da krene na vreme a i ne mora, sve može da ima kraj kad se hoće, tako da neke himne nismo čuli, nismo videli izlazak nekih timova na teren, neke himne smo čuli od pola, ( teorija zavere - hrvatska himna nije emitovana u prenosima dve utakmice). To na RTS1, ali ne i na RTS HD gde jesu - jer nekog na RTS1 mrzi da premeri trajanje EPP i da sve uklopi.

Da je ovo društvo podložno terijama zavere osetio je i Aleksandar Stojanović. Vele neki da je protiv u meču Hrvatska - Rusija navijao za Hrvatsku, a da je zatim utakmicu Hrvatske i Engleske prenosio na način e da bi mu zavideli i reporteri koji su prenosili Titovu sahranu, ravno, kao „flat line“ na monitoru kad pacijent ode na drugi svet.


Politička geografija u „Srbiji danas“


Poltička geografija je vrlo čudna stvar u tumačenju urednika Hronike regiona, 04.07. Bilo neko takmičenje i nabrajanje takmičara, odnosno zemalja, a bilo je ovako...“učesnici iz Srbije, Republike Srpske, i učesnici iz Bosne i Hercegovine“. Koliko ja znam, a verujem da se do sad nije nešto značajno promenilo, Republika Srpska je sastavni deo BIH. Ili su, pak, urednici vidoviti, ili su, možda, dobili takve upute.

TVD 2 06.07 u nekom prilogu Wikipedija je uzeta kao referentna enciklopedija, mislim da novinar ne zna kako se Wikipedija pravi i da bi trebalo biti dosta sumnjičav. Ali, na RTSu sve prolazi, pa može i to

Bez druge strane

Nekad davno, pre fragmentacije medija i novinarstva, postojalo je pravilo da se čuju obe strane. No, to pravilo se izgubilo, pa je u TVD 08.07. bio prilog o čoveku iz Srbije, koji je pao sa visine (to je bila formulacija, znači radio na nekoj gradjevini ili skeli, što treba reći) pa su mu onda u CG tražili da lečenje plati 1.200 evra. Koliko sam shvatio, čovek radio, poslodavac ga izgleda nije prijavio, znači radio je na crno, nije imao osiguranje,ali nismo čuli šta crnogorsko zdravstvo misli o ovom slučaju. Zar je Crna Gora toliko daleko? Ili je to bio deo „tihe osvete“ jer CG šalje oficire u misiju KFOR na Kosovo - što su srpski političari osudili iz meni nejasnih razloga. Jee, zašto bi Slovenci u istom slučaju bili O.K. a Crnogorci ne?! Ali, da se vratimo prilogu: Dan, dva kasnije bi jedan tekst u novinama, u kome je ovaj slučaj objašnjen na malo bolji način.No, standard RTSa je – površno - tek da se nešto kaže, dok u istom TVD kao čist EPP, naravno bez oznaka,emituju prilog o jednom restoranu koji, gle čuda, ima jelovnik posvečen fudbalu, što je, je li, vrlo inventivno u vreme svetskog prvenstva u fudbalu.Nikad, kao, vidjeno!

Da je ovo društvo podložno terijama zavere osetio je i Aleksandar Stojanović. Vele neki da je protiv u meču Hrvatska - Rusija navijao za Hrvatsku, a da je zatim utakmicu Hrvatske i Engleske prenosio na način e da bi mu zavideli i reporteri koji su prenosili Titovu sahranu, ravno, kao „flat line“ na monitoru kad pacijent ode na drugi svet
Da je ovo društvo podložno terijama zavere osetio je i Aleksandar Stojanović. Vele neki da je protiv u meču Hrvatska - Rusija navijao za Hrvatsku, a da je zatim utakmicu Hrvatske i Engleske prenosio na način e da bi mu zavideli i reporteri koji su prenosili Titovu sahranu, ravno, kao „flat line“ na monitoru kad pacijent ode na drugi svet
Njuz.net



Duboko grlo

Verica Bradić često pokušava da bude duhovita, ali joj to baš i ne ide najbolje. Tako je u petak 13.07 u najavi uključenja reportera sa Horgoša rekla, „a sad duboko grlo Toni Bedalov javlja!“
Verujem da su se stariji gledaoci , kao ja zaprepastili, jer za one mladje sinonim „duboko grlo“ se vezuje za jedan od prvih hardcore porno filmova sa Lindom Lovelace , dok se iz samog naslova se moglo predpostaviti o čemu se u njemu radi, odnosno da je kod dotične ustanovljeno da se njen klitoris nalazi u grlu. Ili je Verica Bradić možda mislila na „Duboko grlo“ iz filma „Svi predsednikovi ljudi“ - ne znamo, nagadjamo samo.
Ele, svaka čast Bedalovu, jer da je meni tako nešto rečeno, ekran bi se tresao od moje reakcije.Istina sutradan, kad se Toni Bedalov pojavio na Zlatiboru, najava je bila vrlo lepa.


Petak 13 jeste baksuzni dan za mnoge, a i za novinare RTS - ubiše se objašnjavajući da će na graničnim prelazima biti gužva i da treba koristiti alternativne granične prelaze. I to je to, a da se malo ’’pomuče’’, pa da pokažu mapu, da obeleže te granične prelaze?! Neverovatni su inertnost i lenjost, ili se možda na RTS misli da svako sve zna. Pa ako svako sve zna, čemu, onda, uopšte i vesti

50 procenata svetle tačke

Ipak jedan svetla tačka u jutarnjem programu, bar 50 posto. U program se vratila Irina Đorđić! E, sad, još samo da vrate iz Novog Sada Milana Srdića i eto najboljeg voditeljskog para Jutarnjeg programa. Ali avaj, još uvek traju eksperimenti na RTSu.


Baksuz za RTS

Ipak je za RTS petak 13. bio „baksuz dan’’. Prvi polufinalni meč u tenisu izmedju Andersona i Isnera trajao je šest časova, nije bilo lako nama da gledamo, a i komentartor se oslično držao. Ali, onda je krenula papazjanija od šeme, pa se nije znalo šta se emituje na prvom, a šta na drugom programu. Zaista, nije mi jasno zašto Vimbldon i sport u principu nisu na Drugom programu, dok Prvi ide po uobicajenoj šemi. Ovako je pomeren čak i TVD2 , u pauzu izmedju dva meča. Ovo je već drugi put da se to čini zbog sporta, dok je mene učilo, kako se centralna informativna emisija pomera samo u slučaju rata, ili neke velike katastrofe! Ako se ne varam i kad je umro JBT - TVD je krenuo na vreme.

Na društvenim mrežama sam saznao zašto Vimbldon nije bio prenošen u HD tehnici: RTS nije za to imao prava, nego SK. Polako, ali sigurno, RTS gubi primat u sportskim prenosima. I ako se već zna da Netflix i naročito Top kanal uzimaju vredne i odlične srpske TV serije, RTS bi trebalo da se ozbijno ’’porazmisli’’ šta je strategija razvoja u narednih pet godina. Sem platforme „Planeta“ ne vidim da se mnogo razmišlja o budućnosti. Ali i zašto bi? Pretplata plus budžet daju rukovodstvu RTS umirujući položaj, koji im omogućava da se hvale najvećom gledanošću, zamislite zahvaljujući fudbalskoj utakmici Srbija – Švajcarska. Stvarno sasvim neočekivano. Ko bi verovao da je to moguće?!

Neznanje ili lenjost

Nekad se šalimo da je, od kad postoji, Google postao kraljica istraživačkog novinarstva. Da l’ to zna i sportski komentator RTSa? Za vreme maratonske drame Andersen-Isner na Vimbldonu i kako će to uticati na meč Nadala i Djokovića, rekao da ona mora da se završi jer „Vimbldon nema upotrebnu dozvolu za meceve posle 23.00 po lolaknom vremenu“. E, da ima producenta on bi našao sledeće, da se tereni kluba nalaze na teritoriji opštine Merton, čije je opštinsko veće odlučilo da se javni dogadjaji ne mogu održavati posle 23.00 ( pise curfew, ali to nije „policijski čas“ kako su to u ovom slučaju preveli genijalci po medijima), jer ima i viši zakon licencing law, ali to nije upotrebna dozvola. Da li je prekršeno, jeste 30. juna 2012. za čitava dva minuta, ali je predsednik opštine rekao da nece tužiti jer su fleksibilnost i zdrav razum preovladali. Kako divni podaci da se oplemeni suvo izveštavanje, ko kad servira i da li je loptica udarila levo ili desno

Šematski eksperimenti

Dobio sam poruku od nekadašnje urednice Naucno obrazovnog programa Ljubice Urošević. Suština je , isto što ja pišem ovde, o totalno amaterskom pravljenju programske šeme.Elem, danima na RTS2 u SEDAM UJUTRU repriziraju serijal „Naučni intervjui“ sa zanimljivim i važnim srpskim i stranim naučnicima. Što je je li, idealno vreme za naobrazbu srspkog TV gledališsta. Najava izlazi tog dana u listu „Politika“, znači trok u šest ujutru da se kupi novina, pa da se, sat kasnije, u sedam ujutru nešto i nauči. Za jutarnje znatiželjce, sad je u toku repriza seije „Arheometalurgija“.
Moje pitanje: Da li je moguće da od toliko emisija Naučno obrazovnog programa, termin bude ili jako rano, ili jako kasno, a neke emisije zaslužuju da budu na RTS1. Ovako i dalje, s   reprizama repriznih repriza, zagljupljujemo naciju, a obrazovnu ulogu Javnog servisa vredi deviza da je treba minimizirati, jer, zamislit,e da Ranjeni Orao ili Baba (što) se češlja odu na RTS 2 kao repriza? Bio bi to skandal velikih razmera - da neka naučna, obrazovna emisija bar malo utiče da gledaoci uključe mozak, bila bi to revolucija.
Kritikujemo komercijalne TV, ali niko ne postavlja pitanje uloge Javnog servisa u obrazovanju i kulturnoj misiji. Odgovor, pa to nije gledano, imaju Drugi kanal. Pa ni RTS nije komercijalna TV pa da naplaćuje reklame po gledanosti i sherovima.


Priklanjanja estradi

Šarenica na Zlatiboru. Lepo izvedena emisija. Slobodan Šarenac postaje sve bolji, mada, istina, ode u estradne voditelje. Ali, to je njegov izbor. Napraviće karijeru i u tome.Očigledno karijeru menja i Olivera Kovačević, koja se polako ali sigurno priklanja estradi, a taj, definitivni, prelom dešava se tokom proslave 60 godina RTS gde je vidjamo ne samo u uredničkoj i u ulozi voditelja, već i po nekoliko puta u insertima.
I opet o špici: Nepravda je da ime Anete Mihajlović, urednice TV Šarenice, koja još uvek vodi u rejtinzima u odnosu na konkurenciju,stoji tek na trećem ili četvrtom mestu. Nije korektno prema ženi koja se, bez obzira što je formalno pravno van RTSa, iz nedelje u nedelju trudi da pobedjuje konkurenciju, pa je čak i preselila „Šarenicu“ van granica Srbije


I na RTS1, i na RTS2, pa istovremeno na oba

Vikend. 14. i 15. jula bio je veliki izazaov za gledaoce u praćenju pretumbacije programske šeme. Razlog, tensiki mečevi su trajali neočekivano dugo, tu je bio još i fudbal, plus se još sve radilo stihijski, pa se u jednom trenutku desilo da je utakmica Belgija i Engleska bila istovremeno i na RT1 i RTS2. Lutanje bez velike potrebe i guranje TVD u pauzu izmedju dva tensika meča. Pa stvarno-oooooo!

Verica Bradić često pokušava da bude duhovita, ali joj to baš i ne ide najbolje
Verica Bradić često pokušava da bude duhovita, ali joj to baš i ne ide najbolje
Blic




60 godina Javnog servisa i samoljublje Tijanićevih djaka


Počelo je dugo najavljivano obeležavanje 60 godina Javnog servisa. Bar kad je TV u pitanju, prva epizoda, ona više priliči nekoj komercijalnoj TV, nego javnom servisu. Gosti nepripremljeni, ne znaju tačna imena ljudi sa kojima su radili, pa je čak Žak Kukić morao da interveniše jer je knjiga, bar kad je reč o kostimografima, spala samo na dva imena, a bilo ih je mnogo više. Da ispravim nepravdu, jer se tamo niko nije potrudio da da neku fotografiju ili biografiju, Emilije Kovačević. Lično smo se znali. Radila je u TV,u pozorištu, bila na specijalizaciji u Parizu, radila na TF1 i baš specijalizirala show programe. I imala toliko predstava i TV programa. Ali avaj, ’’trećepozivci’’ su mnogo važniji, oni koji su sad na javnom servisu, a ne ljudi koji su ga stvarali. Tako su o Trećem kanalu govorili oni koji došli mnogo kasnije. A tri voditeljice najpopularnijeg kviza Slagalica i - ni reči o autoru!
Zato treba pogledati HRT sa kakvim poštovanjem i pijetetom govore o ljudima koji su napravili RTZ! Ali ovo na RTS je zaostavština Aleksandra Tijanića: „Od mene počinje istorija TV“, što su preuzeli i njegovi djaci.
Bojim se da se o ovome se više neću izjašnjavati, jer samo služi samoreklamerstvu u stilu Loto Devojke sadašnjoj urednici :“Ti meni vojvodo, ja Tebi serdare“
TV lica“ emisija koja govori kako je nekad RTB bio uzor u mnogim stvarima, i ljudi koji su tad radili su bile prave zvezde. I to ne samo zato što je TV bila nešto novo, što nisu postojale komercijalne televizije, što nije postojala fragmentacoija medija, već i zbog toga što su oni bili autoriteti, što se za mnoga današnja TV lica to nikako ne bi moglo reći
Nadati se da će Javni servis imati inventivnije rukovodstvo kad budu slavili 70 godina.

Kako sačuvati talente i priče


Utorak 17.07. bio je dan u kom smo videli dva dokumentarna pokušaja: Prvi, u „TV OKO“ a drugi, anonimni , samo se zna naslov „Kinezi, Blok 70“. Prvi dokumentarni pokušaj uradio je Dalibor Žarić, koga RTS koristi čas kao novinara - reportera, a čas kao voditelja. Meni se čini da je Žarić mnogo bolji novinar - reporter nego voditelj i da je šteta gurati ga čas onde, čas ovde. Ovo izdanje „TV OKO“ bilo je mozaičnog tipa; prilog o životu u mačvanskom selu Badovinci, gde postoji pevačka grupa „Drina“, malo pesme, malo priče, a kasnije smo videli i priču o skeli u selu Taraš. Koliko vidim u najavi, izgleda da je ovo bila repriza. Žarić ima talenat za ovakve priče, ali u oba slučaja se vidi da mu je nedostajao producent, jer kamera je vodila Žarića, a ne obrnuto. Novinar je u ovakvim prilozima pripovedač, a ne da ga kamera prati, pa šta se snimi – snimi. Sekvenca u kojoj se motor pokvari, pa pitanje da li će preći granicu, detalj je koji i nije bio toliko bitan za priču i više dodje kao anegdota. I sve se svelo na pevanje. U drugoj priči o skeli, tog dana samo jedan traktor, selu sa sto roda, a bezmalo ni jedne. Sve mi se čini da je model rada bio : “Idemo u Taraš, pa snimićemo nešto, pa šta bude“. Za takve priče potrebna je velika priprema, pa ako treba ida novinar sam ode na teren, čak i nekoliko puta, da istraži priču. Jer, tokom oba priloga sam se ponekad pitao, „ a šta je, u stvari, priča?“. Sve na jednu gomilu: Žarić jeste talenat i šteta će biti ako taj talenat RTS - upropasti.

Još bolji primer o ovome o čemu sam govorio je bila dokumnetarna emisija „Kinezi, Blok 70“ koja se pojavila potpuno anonimno na RTS2. Nit’ se zna čija je, nit’ ko su autori, što je malo čudno da se tako pusti u program. Malo se zna o životu Kineza u Srbiji. Pažljivo sam odgledao program i velika je štete što je tako površno uradjena. Očigledno je i ovde kamera bila uključena, pa šta se snimi, snimi. Bilo je tu svega i svačega i izjava. Pa je praćena kineska porodica čija je ćerka ostala u gradu 300 kilometara južno od Beograda, pa se saznalo da su Kinezi hteli da kupe zemljište, da izgrade ogroman magacin, pa da su bili prevareni i da se država umešala i da su im pare vraćene, pa sam video kinesko obdanisšte i osnovnu školu. Odličan materijal, ali što bi rekla Milka babović, jako slaba izvedba. Šteta.

Kad je inostranstvo - onda može, ali kad je o nama reč ...

Potvrdjeno je pravilo da javni servis dobro reaguje samo kad su u pitanju medjunarodni dogadjaji.To je potvrdila i specijalna emisija o susretu Putin Tramp. Odlično što je RTS imao tamo izveštača i onda, uveče, poseban okrugli sto, uz već neizbežnu Ljilju Smajlović i novinar urednik „Vremena“ uz ekonomistu, koji je bio i najslabija karika u programu. Pomalo je dirljivo kako urednici INFO programa vode računa o redakciji iz koje su potekli ili sa kojom saradjuju, jer da njih nema kultni politički magazin „Vreme“ pao bi u zaborav.


Bojan Brkić i pozadina

Da i ja zabeležim, simpatičan je bio Bojan Brkić kad se javljao iz Pariza i izveštavao o slavlju povodom osvajanja svetskog prvenstva. To je uobičajena pojava da se u javljanju reprotera iza njega i na njega kače svi živi, samo što mi nismo navikli da naše TV imaju reportera na velikim dogadjajima.

Pitanje meseca

Pitanje za urednike repriznih emisija, da li je moguće da jedna serija kao što je „Vratiće se rode“, a koja nosi epitet jedne od najboljih srpskih TV serija, dobije vreme u prikazivanja 10.00 ujutru ?! Da li je to mlaka osveta producentu i glumcu, koji je odlučio da promeni partera i ode na komercijalnu TV, pa se zato limunade kao „Ranjeni Orao“ i „Selo s babom“ po ko zna koji put emituju u 20.00!
Reprize , reprize. Pa i ima šta da e reprzira. Nakupilo se tokom 60 godina. Ali šta će reprizirati kada bude bilo 120 godina RTS? Zar opet Orla i Babu?
Zašto se ne reprizira i Šoić? On je bar sad aktuelan. Možda je baš to i problem!

Počelo je dugo najavljivano obeležavanje 60 godina Javnog servisa. Bar kad je TV u pitanju, prva epizoda, ona više priliči nekoj komercijalnoj TV, nego javnom servisu
Počelo je dugo najavljivano obeležavanje 60 godina Javnog servisa. Bar kad je TV u pitanju, prva epizoda, ona više priliči nekoj komercijalnoj TV, nego javnom servisu
Deskgram