Senator iz Vermonta odustao je od trke za predsedničku nominaciju demokrata ali njegovo saopštenje predstavljalo je pobedonosni korak u formi govora o povlačenju

Kada je Donald Tramp u kampanji 2016. neočekivano počeo da se nameće kao vodeći kandidat za predsedničku nominaciju, republikanci su počeli da se pitaju da li žele narcisoidnog kandidata bez političkog iskustva, pa je etablirana stara garda stranke pokušala da blokira izbor njujorškog biznismena.

Četiri godine kasnije, kada je Barni Sanders neočekivano krenuo da se nameće kao vodeći kandidat za nominaciju, demokrate su se pitale da li žele da demokratski socijalista, šampion mlade generacije, belog dela radničke klase, Hispanosa i liberalne Amerike izađe na megdan republikancu u novembru.

Tramp je neočekivano uspeo da se probije kroz sve prepreke koje su mu postavljali, ali istorija se nije ponovila. Stranački establišmenta demokrata je koncentrisanom paljbom uspeo da spreči proboj do nominacije senatora iz Vermonta koji je koliko pre dva meseca bio ubedljivi favorit.

Sanders, koji je tražio podršku od stranke kojoj ne pripada, odustao je od kampanje u čijoj su završnoj fazi ostali samo on i bivši potpredsednik Džoe Bajden. Nije uspeo da stranačke kolege uveri da je najbolji kandidat koji ima šanse da pobedi Trampa. Gerijatrijska trka 78-godišnjeg nezavisnog favorita liberalne Amerike i 73-godišnjeg miljenika centrističkog krila demokrata je završena uz pomoć korona virusa koji je blokirao kampanju.

Sanders je drugi put izgubio u samom finišu: 2016. mu je nominaciju oduzela Hilari Klinton. Preostala je samo formalnost da demokrate na konvenciji potvrde da će Bajden biti taj koji će u novembru stati na crtu Trampu.

“Voleo bih da za vas imam bolju vest, ali mislim da vi znate istinu. A to je da smo sada nekih 300 delegata iza potpredsednika Bajdena pa je put ka pobedi i virtuelno nemoguć”, poručio je Sanders svojim biračima 8. aprila najavljujući kraj trke za Belu kuću koju je počeo pre pet godina.

“Tako, dok dobijamo idelošku bitku i dok dobijamo podršku toliko mnogo mladih ljudi i radnika širom zemlje, zaključio sam da ova bitka za nominaciju demokrata neće biti uspešma. Od danas, najavljujem suspenziju moje kampanje”.

Pandemija korone, koja je zaposela Ameriku i u trenutku Sandersove objave SAD izbacila na prvo mesto u svetu sa više od 430.000 zaraženih, nije ipak sprečila ozbiljne analize Sandersovog neuspeha. Zašto nije prošao?

Centristi demokrata su po svaku cenu izolovali levo krilo stranke. “Demokrate žele rezultate a ne revoluciju”, poručivao je Bajden direktno gađajući Sandersa. Na kraju je trijumfovala kampanja zastrašivanja birača jednom jedinom reči – socijalizam. Autopsija kampanje ukazuje na idelošku dimenziju: Sanders je suviše levo.

Senator sebe opisuje kao demokratskog socijalistu. Veruje da je vreme za promenu, “veliku striukturalnu promenu” kako bi se rešila pitanja nejednakosti, obavila reforma zdravstvenog sistema i uvela univerzalna zaštita, rešavala pitanja klimatskih promena i ostvarile političke reforme koje bi sistem učinile otpornijim na uticaj velikog novca.

Senator iz Vermonta popularan je među mladim Amerikancima za koje istraživanja pokazuju da su liberalniji i politički skloniji levici nego ikada. Oni ispod 35 godina masovno žele da on zameni Trampa. Njihova kritičnost i zahtev za socijalnim promenama bili su senatorovo pogonsko gorivo. Ali, baš kao takav, postao je univerzalna meta. Lakša za odstrel jer Sanders nije uspevao da okupi podršku Afroamerikanaca, ključnu bazu Demokratske stranke.

Povrh toga, “ponosni Jevrejin – kako sebe opisuje – uspeo je da se zameri moćnim i uticajnim jevrejskim lobističkim organizacijama kritikujući politiku Izraela prema Palestincima. “On je nefleksibilni ideolog koji ne zna kako da formira pobedničku većinu u sopstvenoj partiji”, pisao je “Njujorj Tajms”. Onda je tokom kampanje doživeo srčani udar. Fizički se oporavio, političke ne.

Republikanci, uključujući predsednika Trampa, ponavljaju da socijalizam neizbežno vodi u tiraniju i siromaštvo, da je nekompatibilan sa demokratijom, da socijalisti žele da ukinu tržište i privatnu svojinu, da je to sistem koji je propao svuda gde je proban.

Demokrate sa centra kritikovali su Sandersovu ambicioznu ekonomsku agendu i upozoravali da bi njegova nominacija predstavljala “katastrofu” koja bi demokrate koštala Bele kuće i kontrole Predstavničkog doma Kongresa.

“Barni će izgubiti od Donalda Trampa, a Dom, Senat i neke od državnih instutucija će sve preći u crveno”, izjavio je – bez jevrejske solidarnosti prema Sandersu – pre nego što je povukao kandidaturu Majk Blumberg podrazumevajući crvenu boju republikanaca.

Establišment Demokratske stranke uspeo je da sruši Sandersa. Proces nominacije “plavih” je završen iako je konvencija demokrata koja to treba zvanično da potvrdi odložena zbog korona virusa.

Pokazalo se da moćni krigovi Amerike nisu spremni za model socijaldemokratije kakav promoviše Sanders. Zašto, pita se deo liberalno nastrojene javnost čiji je argument da je za predsednika izabran jedan Afroamerikanac a potom i beli supremacionista izrazito nacionalističke, čak rasističke, anti-migrantske orijentacije?

Sandersa su torpedovali optužbama da mu pomažu Rusi kako bi sačuvali Trampa, da želi da država preuzme privatni sektor, da ima plan potrošnje od 60.000 milijardi dolara bez da zna kako će ih naći, da je nostalgičan za vremenima revolucionarnih politka 1960-ih, da je imao lepe reči o problematičnim svetskim režimima, da je svojevremeno glasao protiv zabrane napadačkog oružja...

Centar Demokratske partije ustremio se ka Sendersovom levom krilu. Koliko god upozoravali da bi još četiri godine Trampovog populizma bile katastrofa za Ameriku, vodeći mediji većinski nisu štedeli Sandersa. “Moramo da zaustavimo Berni Sandersa”, poručivala je kolumnistkinja “Vašington posta”.

Sanders je na kraju izgubio – u vreme kada su neke njegove ideje počele da se ostvaruju. Tramp je u februaru 2019, u obraćanju naciji, poručio da “obnavlja našu odlučnost da Amerika nikada ne bude socijalistička zemlja”, ali upravo je Tramp angažovanjem 2.200 milijardi dolara za spasavanje privrede od posledica korona virusa angžaovao državu. Borbu protiv pandemije, i recesije koja preti, nije prepustio slobodnom tržištu.

“Mi smo sada socijalisti”, piše ugledni komentator “Vašington Posta”. “Senator Sanders ostvario je više nego što je mogao da zamisli 30. aprila 2015, dana kada je prvi put ušao u predsedničku trku. Otuda paradoks njegovog saopštenja: bio je to pobedonosni korak u formi govora o povlačenju”.

Demokrate će na suočavanju sa Trampom predvoditi umereni, pomalo bezlični i neambiciozni Bajden, ali ostaje jedan veliki Sandersov legat: stranka se pomerila ulevo. Učinio je da minimalna zarada od 15 dolara na sat postane stranačka doktrina. Korona je u fokus izbacila pitanje univerzalne zdravstvene zaštite Amerikanaca. Ohrabrila je rastuće nezadovoljstvo mladih Amerikanaca neolib kapitalizmom kome preti ulazak u doba Velike recesije.

“Budućnost ove zemlje je u našim idejama”, govorio je svojevremeno Sanders. Generacija ispod 35 godina, najprogresivnija u decenijama, ga je pažljivo sledila. Oni su budućnost Amerike koja će čuvati ideje demokratskog socijaliste. “Kampanja je došla do kraja, ne i naš pokret”, poručuje Sanders.