Četiri decenije je prošlo od početka jedinstvenog eksperimenta stvaranja teološke republike kakvu nisu poznavali ni svet ni 14 vekova istorije islama, a Islamska revolucija u Iranu ne samo da je označila kraj persijskog carstva i njegove poslednje dinanstije Pahlavija, već su njene prostorne i vremenske magnitude koliko promenile Iran toliko i globalne odnose.

Revolucija velikog šiitskog ajatolaha Ruholaha Homeinija promovisala je islam kao sveprisutni činilac uređivanja života 84 miliona Iranaca i dramatočno promenila odnose u regionu i čitavom svetu. Od zvaničnog imena Islamska Republika preko zastave čiji je centralni simbol Alahovo ime kaligrafski stilizovano u obliku lale do svakodnevnog života u skladu sa strogim pravilima šarije, islamskog zakonodavstva.

Ali, Iran je od prvih dana revolucije anatemisan kao deo „osovine zla“ i stavljen pod režim sankcija. Kažnjavana zbog pokušaja izvoza revolucije vladajućih šiita po arapskom, sunitskom, svetu, Islamska Republika sumnjičena je da ima ambiciju pravljenja atomske bombe – zbog čega je izolovana od največeg dela sveta. Ajatolasi na vlasti nisu međutim odustajali od želje da kao regionalna sila utiču na Bliski istok i globalne odnose.

Uprkos sankcijama, a zahvaljujući izvozu nafte koji je donosio desetine milijardi dolara godišnjih prihoda, Iran se razvijao, jačao armiju i ovladao nuklearnim i kosmičkim tehnologijama. Tim je više postajao trn u oku vašingtonskih administracija koje nisu mogle da se pomire sa gubitkom najvažnijeg strateškog saveznika između Japana i Izraela – kakav je bio sekularni i autoritarni režim šaha Reze Pahlavija.

Revolucija velikog šiitskog ajatolaha Ruholaha Homeinija promovisala je islam kao sveprisutni činilac uređivanja života 84 miliona Iranaca i dramatočno promenila odnose u regionu i čitavom svetu
Revolucija velikog šiitskog ajatolaha Ruholaha Homeinija promovisala je islam kao sveprisutni činilac uređivanja života 84 miliona Iranaca i dramatočno promenila odnose u regionu i čitavom svetu
Radio Slobodna Evropa

Šahova „Bela revolucija“, program zemljišnih reformi, socijalne i ekonomske modernizacije završio se fijaskom. Okrutna tajna policija Savak, na koju se šah oslanjao koliko i na Amerikance, doprinela je buntu na čije čelo su se stavili „ruhani“ – sveštenstvo jedine čisto šiitske države sveta.

Padišah je sredinom januara 1979. bio prisiljen da siđe sa draguljima optočenog Paunovog trona u palati Niavaran i napusti zemlju u koju se više nikada neće vratiti. Ajatolaha Homeinija je ubrzo posle toga, nakon 14 godina izgnanstva, u Teheranu dočekalo pet miliona ljudi.

Revolucija je posle „Dest dana zore“ trijumfovala. Kula Šahjad, podignuta 1971. povodom slavlja 2.500 godina carstva, preimenovana je u Azadi, Kulu slobode.

Događaji od pre četiri decenije nude razne političke lekcije. Vlast kvari, a apsolutna vlast apsolutno kvarei, je ona koja se odnosila na šaha. Druga se ticala fascinantne volje ponosnih i tvrdih Iranaca da se suprotstave vojsci, policiji i vanrednom stanju kojim je režim pokušavao da se spase. Pokazalo se da nije tako teško srušiti nešto što je dotle delovalo nerazrušivo: Iran šah-in-šaha.

Homeini danas počiva u ogromnom mauzoleju na groblju Behešt-i-zahra, na jugu Teherana, ali njegovo učenje nastavlja da živi uprkos unutrašnjih i spoljnih izazova. Iran je neizmenjeno razapet između Vox Populi i Vox Dei, između reformista koji su izdejstvovali nuklearni sporazum vođeni željom da Iran otvore ka svetu i ublaže kontrolu svakodnevnog života, i konzervativaca koji uz podršku ajatolaha iz svetogv grada Koma pokušavaju da održe striktne norme islama.

Neprijateljstvo prema Americi obeležilo je poslednje četiri decenije – sa kratkim izuzetkom od 2015. kada je administracija Baraka Obame zajedno sa pet drugih svetskih sila potpisala sporazum po kome se Iranu postupno ukidaju sankcije UN u zamenu za saglasnost Teherana da dopusti međunarodnu kontrolu svojih nuklearnih posrojenja.

Onda je Donald Tramp maja 2017. ispunio svoje predizborno obećanje i SAD jednostrano povukao iz sporazuma koji je čitav svet hvalio kao značajan doprinos regionalnoj i globalnoj stabilnosti. Vašington je ubrzo zaveo nove sankcije Iranu, uključujući zabranu kupovina iranske nafte i kazne međunarodnim kompanijama koje nastave da posluju sa Islamskom Republikom.

Veliki ajatolah Ali Hamnei, koji je na položaju Vrhovnog vođe nasledio Homeinija posle njegove smrti 1989. i ima odlučujuću reč u iranskoj politici, odbio je Trampov predlog za susret na vrhu jer, kaže, nema šta da razgovara sa nekim ko ne poštuje međunarodne dogovore.

Šef Bele kuće od tada radi na okupljanju međunarodne koalicije koja bi pomogla u rušenju ajatolaha. Tenzija ispunjena američkim pretnjama o promeni režima u Teheranu najviša je od vremena okupacije američke ambasade u novembru 1979. i otvaranju talačke krize koja će trajati 444 dana o lansirati slogan „Marg bar Amrika“.

„Smrt Americi“, ponovo odjekuju povici koji su obeležili prve dane revolucije. Slogan će, kaže ajatolah Hamnei, ostati u zvaničnom opticaju sve dok Vašington ne promeni “zle” pristupe prema Iranu, mada precizira da se preveshodno odnosi na tri lika: Trampa, njegovog savetnika za nacionalnu bezbednost Džona Boltona i državnog sekretara Majka Pompea – trojkom koja se smatra najodgovornijom za nove pritiske i planove o rušenju teokratske vlasti.

Dočekujći godišnjicu revolucije iranski političari, šiitski sveštenici i vojni komandanti obnovili su retoričke napade na SAD odakle istovremeno pritisakju Evropsku uniju da se pridruži režimu novih sankcija – što Evropljani ne žele jer su od 2015. počeli da ulažu milijarde evra na lukrativnom iranskom tržištu.

Ispostavilo se, ipak, da su Tramove pretnje evropskim kompanijama dale rezultat. Mnoge su se povukle. Investicije na iranskom tržištu pale su za 30 odsto. Zemlja koja se ponadala da će izaći iz izolacije ponovo je u karantinu. Ekonomska situacija je najgora za poslednje četiri decenije, priznao je iranski predsednik Hasan Rohani čija se vlada suočila sa rastućim nezadovoljstvom Iranaca koji sve češće protestuju zbog pada standarda, nestašica osnovnih roba,visokom inflacijom, rastućom korupcijom i socijalnim razlikama kakve su u oštrom kontrastu sa obećanjima revolucije.

Rohani je nezadovoljan i ponašanjem EU koja je pokušala da pronađe bankarski mehanizam za nastavak poslovanja sa Iranom ali zbog američkih pretnji Unija Teheranu postavlja uslove zbog kojih Rohani kaže da se i Evropljanima ne može verovati, baš kao ni Amerikancima.

Ekonomska situacija je najgora za poslednje četiri decenije, priznao je iranski predsednik Hasan Rohani čija se vlada suočila sa rastućim nezadovoljstvom Iranaca
Ekonomska situacija je najgora za poslednje četiri decenije, priznao je iranski predsednik Hasan Rohani čija se vlada suočila sa rastućim nezadovoljstvom Iranaca
Nspm

Trampova politika ne samo da je ojačala iranski desnicu – podozrivu prema bilo kakvom otvaranju prema Zapadu – i oslabila Rohanijevu reformsku agendu, već je Iran gurnula u novu trku u raketnom naoružanju propraćenu pretnjama da će se obnoviti program obogaćivanja uranijuma.

Zamenik komandanta elitne Revolucionarne garde obećava da Iran neće povući svoje snage koje pružaju podršku šiitskim milicijama po regionu na širokom pojasu od Jemena preko Iraka do Sirije i Libana. To je direktan odgovor Trampu i režimu Saudijske Arabije koji Teheran optužuju za finansiranje međunarodnog terorizma i izvoz islamske revolucije.

Uprkos svemu, stotine hiljada Iranaca slavilo je trijumf revolucije širom zemlje prostrane koliko Britanija, Francuska, Španija i Nemačka zajedno. U govoru na Trgu Azadi predsednik Rohani poručio je da nove sankcije neće slomiti Islamsku Republiku. “Nećemo dopustiti da Amerikanci budu pobednici. Iranski narod ima i imaće određene ekonomske teškoće ali će probleme prevazići uz međusobnu pomoć”.

Dok iznutra vibrira između konzervativaca i reformista, pritisnuta ekonomskim nedaćama, ova država drevne civilizacije uvek se okuplja pred neprijateljima spolja. Valjda zato i traje kroz milenijume.