Mnogi istoričari i politički analitičari smatraju da je Drugi svetski rat obeležio 20. vek pa u skladu s tim ne pridaju podjednak značaj njegovom prethodniku. Ali, serijali dokumentarnih programa posvećenih potpisivanju primirja novembra 1918. ukazuju da Prvi svetski rat svakako ima da ponudi važne lekcije savremenosti.

Versajskim primirjem označen je kraj krvavog poglavlja istorije u kome je stradao 21 milion ljudi i još toliko ranjeno, ali je i otvoren put novom krvoproliću koje će uslediti samo dve decenije kasnije.

Veliki rat bio je prvi nagoveštaj kako će izgledati savremeni konflikti. Uvođenje aviona, bombardovanja iz vazduha i borbi pilota iznad evropskog neba označilo je revoluciju u istoriji ratovanja. Pokazalo se da pešadija, konjica i artiljerija više ne mogu bez podrške iz vazduha.

Bio je to posle mnogo vekova, valjda još od Bronzanog doba, poslednji rat u kome su uz ljude stradali i konji. Vekovnu ljubav čoveka i konja je jedinstvenim spomenikom obeležio srpski ratnik Vladislav Petrović koji je svom konju Acku u selu Osečina podigao spomenik u znak zahvalnosti i počasti što je s njim učestvovao u Balkanskim i Prvom svetskom ratu.

Umesto konja, počele su da narastaju ergele mehanizovanih jedinica i tenkova koje su Britanci prvi put uveli na frontove 1916. nadajući se da će time promeniti karakter gotovo srednjevekovnog rovovskog ratovanja. Otvoreno je novo poglavlje koje će vrhunac dostiglo čuvenom tenkovskom bitkom kod Kurska leta 1943.

Prvi svetski rat prvi put je predstavio i romantičarski prikazivane duele dvokrilaca i trokrilaca koje su u legendu ubacile nemačkog pilota Manfreda fon Rihtofena, “crvenog barona” koji je – viteški poštovan od neprijatelja – dominirao nebom sve do smrti 1918. Umešnost ovog verovatno najodlikovanijeg pilota otvorilo je poglavlje novog načina ratovanja slavljenog kasnije u kultnom filmu “Top gan”. Ispostaviće se da bez snažnog ratnog vazduhoplovstva nema savremenog ratovanja.

Uvođenje novih oružja, uključujući mitraljeze, doprinelo je dotle nazabeleženim ljudskim žrtvama koje su desetkovale mnoge nacije. Samo mala Srbija je izgubila 1,2 miliona stanovnika, trećinu muške populacije.

Tri velike imperije su se raspale: Austrougarska koja je trajala od 1867. do 1918, Osmanska (1299-1922) a carevina Rusija nestala je u pohodu boljševičke revolucije 1917. Na njihovim ruševinama nastale su nove zemlje – Austrija, Poljska, Jugoslavija – a stvaranjem Sovjetskog Saveza postavljen je temelj budućem rivalstvu svetskih supersila.

Ipak, možda najveći neuspeh Velikog rata je što nije uspeo da zaustavi neprijateljstva rivalskih nacija po Evropi. Formalno primirje potpisano u Versaju nosilo je snažno eksplozivno punjenje koje će detonirati početkom Drugog rata.

Mnogi istoričari smatraju da je primirje bilo ponižavajuće po Nemačku, što je Adolfu Hitleru omogućilo da lako manipuliše osećanjima povređenih Nemaca. Posledice je platila i Liga naroda, organizacija osnovana 1920. kako bi čuvala mir, ali pokazalo se da ključnim igračima tog vremena nije bila potrebna.

Obeležavanje jubileja kraja Velikog rata značilo je sećanje na njegove žrtve, ali bi moralo da posluži i kao još jedan znak upozorenja koliko daleko mogu da idu razaranja ukoliko ne pretegne razum.

Mnogo toga podseća na atmosferu uoči Prvog rata. Samo je raspored ključnih igrača drukčiji. Trku u naoružanju su tada predvodile Austrougarska i Nemačka na jednoj strani, protiv Francuske, Britanije i Rusije na drugoj.

Svet je danas ponovo u periodu velike nestabilnosti. SAD, Rusija i Kina predvode novu trku u naoružanju. Tri decenije posle kraja Hladnog rata, Amerika preti da raskine sporazumi o raketama srednjeg dometa potpisan još 1987. Terorizam se ustalio kao globalna pretnja, tenzije prete novim konfliktima na Koresjkom poluostrvu i Južnom kineskom moru. Indijski potkontinent i Bliski istok hronično prete ratom. Evropa nije pošteđena, pa nerešena ukrajinska kriza i dalje nosi eksplozivni potencijal, kao što se vidi povodom incidenta u Azovskom moru.

Evropljani su do 1914. živeli u relativnom prosperitetu. Evropa je činila dve trećine svetske ekonomije, ali sve to je uništeno u četiri godine Velikog rata. Danas je liberalna demokratska Evropa sve popustljivija prema naletu radikalnog desnog populizma koji po kontinentu raspiruje nacionalizam, ksenofobiju, islamofobiju i novi antisemitizam.

Neonacizam i neofašizam su u usponu, potvrđuje nedavna afera sa 200 neonacista iz nemačke armije koji su uhapšeni zbog planova da u “Danu X” ubiju kancelarku Angelu Merkel, neke druge političare kao i imigrante. Ukoliko se svet ne razbudi i stane na put, pitanje je vremena kada će se pojaviti neki novi Firer.

Mnogi su skloni da potcene ovakve incidente, ali to bi bila fatalna greška. Nikada se ne zna koji događaj može da bude katalizator koji bi imao efekat ubistva nadvojvode Franca Ferdinanda u Sarajevu 1914.

U svetu u kome nuklearne sile čuvaju vatrenu moć dovoljnu da uništi planetu 50 puta veću od Zemlje, umnožavaju se signali opasnosti. Ako je istorija učiteljica života, onda su lekcije Prvog svetskog rata važne kako bi se obezbedilo da Drugi rat ostane poslednji globalni sukob vremena u kome živimo.