Amazonska pluća sveta gušila su se u vatri desetina hiljada šumskih požara, dok je predsednik Brazila ispunjavao želje svojih finansijera, branio ekološki zločin protiv čovečanstva i igrao političke igre pridružujući se kabali svetskih lidera koji ignorišu klimatske promene.

Predsednik Žair Bolsonaro otvorio je široka prostranstva tropskih šuma Amazonije investitorima u rudnike, tragačima za zlatom i rančerima koji uzgajaju stoku ili soju. Savremeni konkistadori su u jurnjavi za profitom, uz pomoć vatre i buldožera, već surovo uništili petinu kišnih šuma, ostavljajući sve manje prostora lokalnim plemenima i uništavajući habitat stotinama životinjskih i biljnih vrsta. Uništavanje amazonskih šuma nastavlja se ubrzanim tempom četvrti mesec za redom, najvišim od 2010, uprkos globalnih upozorenja upućenih brazilskim vlastima.

Nisu ugrožene samo šume Brazila koji je vlasnik 60 odsto amazonskog blaga. Posle tri godine relativnog mira u Kolumbiji naseljenici su sasekli gotovo polovinu šuma. U Peruu ih uništavaju ilegalni rudnici zlata pa je vlast u Limi u februaru poslala vojsku. Rančeri po Boliviji ohrabreni su da seku drveće da bi izvozili meso za Kinu.

Bolsonaro, ekstremni nacionalistički desničar poznat po dobrim vezama sa velikim biznisom, deluje kao Neron koji je zapalio Rim. Odmah po dolasku na vlast početkom godine predao je Amazoniju svojim prijateljima i zatvorio Nacionalnu fondaciju za Indiose koja se od 1967. brinula da lokalna plemena sačuva u njihovim tradicionalnim rezervatima.

Upravo ti rezervati imali su odlučujuću ulogu u zaštiti Amazonije, područja koje čuva petinu sveže vode sveta dok amazonske kišne šume – trećina svih tropskih šuma – apsorbuju milione tona ugljen dioksida iz atmosfere i sprečavaju zagrevanje Planete. Amazonija čuva čak deset procenata biodiverziteta Zemlje.

Bolsonaro je rešen da se oslobodi “ekološkog aktivizma” svojih prethodnika tvrdeći da su razne nevladine organizacije levičarskih opredeljenja manipulisale Indiosima ostvarujući nameru svetskih moćnika da se Amazon oduzme Brazilu i onemogući pristup sirovimana neophodnim za razvoj.

Teorija zavere inspirisala je Bolsonara i njegovu ekonomsku politiku koja malo vodi računa o širim nacionalnim interesima, još manje efektima na svetsku klimu. Označiću kraj ere korupcije, obećavao je predsednik na inauguraciji kojoj su prisustvovali njegovi desničarski prijatelji poput premijera Izraela i Mađarske, Benijamina Netanijahua i Viktora Orbana. Donald Tramp, koji je SAD 2017. unilateralno izvukao iz Pariskog dogovora o klimi i koji interese biznisa postavlja iznad svega, poslao je svog državnog sekretara Majka Pompea.

Bolsonaro takođe razmišlja da Brazil povuče iz Pariskog dogovora koji je okupio blizu 200 država. Očuvanje tropskih šuma je neophodno da bi se globalno zagrevanje ograničilo na na 1,5 stepen Celzijusa. Prema slovu globalnog dogovora, Brazil se obavezao da zaustavi deforestaciju Amazona do 2030. kako bi se emisija ugljen dioksida – glavnog uzročnika zagrevanja atmosfere – smanjila za 43 procenta u odnosu na 2005. godinu.

Milijarde stabala po Amazoniji skladište onoliko ugljen dioksida koliko čovečanstvo sagorevanjem fosilnih goriva oslobodi za deceniju. Ukoliko veliki delovi kišnih šuma nestanu, to bi oslobodilo enormne količine ugljen dioksida – sa nesagledivim posledicama po svet. 

Od velikog svetskog ekološkog samita u Rio de Žaneiru 1992. industrijske zemlje pomagale su Brazilu da očuva šume Amazonije. Više od 1,2 milijarde dolara (1,1 milijadu dali su Norvežani) otišlo je u Amazonski fond koji je 2008. osnovao bivši predsednik Lula da Silva.

Petina kišnih šuma po Brazilu ipak je uništena, dok eksperi upozoravju da bi u Bolsonarovom interesu bilo da ih čuva. Ukoliko nestanu, to bi moglo da ima dramatične posledice po gusto naseljen jugoistok Brazila gde cikluse kišnog i suvog vremena u najvećoj meri određuje klima amazonskog bazena. Vetar vlagu koja izbija iz kišnih šuma gura na jug gde ona na zemlju pada kao kiša. Metereolozi ovaj fenomen zovu “leteće reke”.

Naučnici procenjuju da će, ukoliko 25 odsto šuma bude uništeno, to odrediti nepovratne promene koje će Amazoniju polako pretvarati u sasušene savane. Ta tačka je sve bliže, ali Bolsonaro je vođen drugim kalkulacijama. Njegov ministar inistranih poslova za klimatske promene kaže da su “marksistička izmišljotina” pa je velika međunarodna konferencija o klimi, koja je trebalo da bude održana u Brazilu ove godine, prebačena u drugu zemlju.

 “Nisam za potpisivanje bilo kakvog važnog trgovinskog sporazuma sa zemljama koje su najavile da neće poštovati Pariski dogovor”, izjavio je krajem 2018. francuski predsednik Emanuel Makron koji je letos uključio sve alarme na vesti o katastrofalnim požarima po Amazoniji.

“Naša kuća gori. Bukvalno”, tvitovao je Makron tokom samita G7 u Bijaricu. “Ovo je međunarodna kriza”, dodao je kanadski premijer Žastin Trudo.

Zaslepljen populističkom željom da prikupi koji izborni poen, rukovođen ignorisanjem nauke i nedostatkom odgovornosti za zaštitu svoje zemlje i Planete, Bolsonaro je na katastrofalne požare reagovao antologijskim izjavama koje ga kandiduju da od autoritarnog desničara preraste u neprosvećenog diktatora.

Prvo je lansirao teoriju da aktivisti Zelenih iz inostranstva podmeću požare kako bi ga lično optužili. Ljutiti predsednik poslao je više od 40.000 vojnika i avione da gase požare, ali je optužio lidere G7 da Brazil i Amazoniju tretiraju kao “koloniju” i faktički im poručio da gledaju svoja posla.

Nadmeno je odbio pomoć od 20 miliona dolara koju je sadam najrazvijenijih ekonomija sveta namenilo gašenju požara i hitnom pošumljavanju područja, da bi potom prijem pomoći uslovio Makronovim izvinjenjem.

Posebno se okomio na francuskog predsednika tvrdeći da se iza njegove inicijative za pomoć krije motiv da francusku poljoprivredu zaštiti od brazilske konkurencije. Bolje da Makron čuva novac da spreči požar u crkvi Notr Dam nego da nama daje lekcije, cinično su poručili iz Brazila.

Diplomatski požari nadovezali su se na one koji su uništavali Amazoniju. Tokom 2000-ih, kada se krčenje tropskih šuma u slivu Amazona intenziviralo, brazilska Vlada pokrenula je ambiciozni plan obaranja stope po kojoj su šume uništavane, ali projekat je poslednjih godina posustao. Ekonomska kriza poslala je u dubine Amazonije hiljade nezaposlenih koji su u novim obradivim površinama videli svoju šansu.

Od kako je u januaru preuzeo vlast, Bolsonaro je uticajne pozicije dodelio onima koji negiraju klimatske promene i minimiziraju opasnosti po čovekovu okolinu. Kada je brazilski Institut za vasionska istraživanja u julu upozorio na uništavanje šuma po Amazoniji koje bi, ukoliko se ovim tempom nastavi, područje pretvorilo u suve savane, Bolsonaro je podatke nazvao lažnim i smenio direktora instituta.

Odmah se našao na meti kritika aktivista koji ga optužuju da je zaštićene delove Amazonije otvorio za seču drveća, poljoprivredu, rudarstvo i druge aktivnosti koje imaju pogubne efekte po prirodu. Njegova politika, kažu, stoji iza podmetnutih požara koji uništavaju šume i utiču na klimatske promene.

Ali, ne slučajno, Bolsonaro je dobio 52 odsto glasova i na obećanju da će ograničiti mere zaštite prirode. U takvom uskogrudom stavu, u kome se od drveta ne vidi Amazonija, Bolsonaro i danas ima podršku lokalnih farmera koji ne razumeju otkud panika po svetu kada je krčenje šuma vatrom sasvim normalno jer im obezbeđuje sredstva za život.

Nije na njima da razumeju da je zaštita amazonskih šuma globalni imperativ. To bi trebalo da zna njihov predsednik, ali Bolsonaro je još jedno upozorenje da privatne egzistencije i prioriteti ekonomskog razvoja prete da još jednom u drugi plan potisnu sve ugroženiju egzistenciju Planete.

Kao i u Kini, gde lideri brane ogromnu upotrebu fosilnih goriva argumentima razvoja, tako i Bolsonaro tvrdi da niko, ponajmanje “kolonijalci”, nema pravo da se meša u unutrašnje stvari Brazila i njegovog ubrzanog razvoja.

Slične argumente koristi predsednik još moćnije zemlje, pritom i jednog od najvećih zagađivača – Sjedinjenih Država. “Osećam da SAD imaju ogromno bogatstvo. Bogatstvo je pod našim stopama. Ja sam ga oživeo. Mi smo danas najveći svetski proizvođač energije. Neću da izgubim to bogatstvo. Ne želim da ga izgubim zarad snova”.

Tramp je među retkima pružio podršku Bolsonaru usred međunarodne krize. Od kako je SAD izvukao iz Pariskog sporazuma o klimi, šef Bele kuće globalno zagrevanje naziva “obmanom” a na samitu G7 u Bijaricu napustio je sesiju posvećenu klimatskim promenama i biodiverzitetu.

Jedan analitičar Stejt departmenta, koji je podneo ostavku, upozorio je letos da Bela kuća sistematski potiskuje naučne i druge objektivne analize koje upozoravaju koliko su klimatske promene pretnja nacionalnoj bezbednosti. Administracija izbegava da objavljuje podatke, postojeće uklanja sa zvaničnih sajtova Vlade, pojam “klimatske promene” izbacuje se iz zvaničnih izveštaja a kritičari Trampove politike gube posao. Jedan bivši visoki zvaničnik Ministarstva unutrašnjih poslova je pred kongresnim Komitetom za nauku, svemir i tehnologiju izjavio da vladaju “kultura straha, cenzure i pritisaka”.

Šta onda može svet da učini pod moćnom Trampovom senkom koju brazilski predsednik koristi kao štit?

Brazil je najveći izvoznik mesa na svetu, a ukoliko se ispostavi da značajen deo mesa potiče sa zemlje na kojoj su uništene kišne šume Brazilu bi bilo moguće zavesti sankcije. Ali, zašto u tom slučaju sankcije samo Brazilu? Šta je sa SAD, Kinom, Indijom, Rusijom?

Savet bezbednosti UN može po članu 42 da sankcioniše i upotrebu međunarodnih snaga protiv onih koji ugrožavaju međunarodni mir i bezbednost – a pretnje klimi su upravo to – ali pitanje je dokle je svetska zajednica spremna da ide. Problem je, između ostalog, u tome da su najmoćnije zemlje i najveći zagađivači. Pet najvećih emitera gasova koji stvaraju efekat staklene bašte su Indija, Japan, Kina, Rusija i SAD. Zapretiti bilo kojoj od njih sankcijama ne deluje ostvarljivo.

Nema sumnje da je svojom politikom Bolsonaro ohrabrio ekološki genocid – uništavanje najvećih kišnih šuma na svetu. Naučnici tek ispituju kakve će biti posledice ovogodišnjih požara tokom kojih je Amazon u atmosferu poslao između 115 i 155 miliona tona ugljen dioksida.

Ipak, suočeni ove godine sa više od 80.000 požara po prašumama Amazonije, ali i kritikama iz sveta, sedam država – Bolivija, Brazil, Kolumbija, Ekvador, Gvajana, Peru i Surinam – je na septembarskom samitu u Kolumbiji postiglo dogovor o zaštiti sliva reke Amazon i pokretanju velike akcije pošumljavanja.

U debatu se uključio i papa Franja. Govoreći na Madagaskaru, gde je za šest decenija uništeno 44 odsto tropskih šima, upozorio je da ubrzana deforestizacija i smanjivanje biodiverziteta ne može da se posmatra kao lokalno pitanje pošto se radi o pretnji budućnosti čitavog sveta.

Deluje kao paradoks da svet milijarde dolara troši da pronađe život na drugim planetama a istovremeno nedovoljno ulaže da očuva život na sve napaćenijoj Zemlji. Ipak, pitanje je samo vremena kada će vodeće sile na sve moguće načine pokušati da zaustave klimatske promene. Dolazi vreme da se zločini protiv Planete tretiraju isto kao i zločini protiv čovečnosti.