Naviknut da posle decenija na vlasti beleži samo pobede, turski predsednik Redžep Tajip Erdogan je ličnim manevrom doprineo da se ponište martovski izbori za gradonačelnika Istanbula na kojima je posle 25 godina njegova stranka doživela poraz, a problematična odluka namah je aktuelizovala priče o “doktaturi” i izbornom procesu koji je sve više pod kontrolom vladajuće političke elite.

Koristeći sve poluge svoje apsolutističke vlasti, Erdogan je uspeo da sedam od 11 članova Vrhovnog izbornog saveta (YSK) pridobije za zakazivanje novih izbora 23. juna, sve u nadi da će vladajuća Partija pravde i razvoja (AKP) povratiti kontrolu nad 16-milionskim Istanbulom.

Posle izbora 31. marta AKP je izgubila kontrolu nad Istanbulom prvi put posle 14 godina i prvi put je mašinsku sobu turskog društva izvukla iz Erdoganovog uticaja posle četvrt veka i vremena kada je kao gradonačelnik 1990-ih krenuo da se uspinje u vrhove nacionalne politike. Porazi u Ankari i Izmiru kompletirali su gubitke, ali rezultat u Istanbulu ozbiljno je zapretio izvorima finansiranja AKP i organizacionoj strukturi stranke.

AKP je pobedila u 25 od 39 opština, ali je izgubila mesto gradonačelnika pošto je kandidat glavne opozicione Republikanske narodne partije (CHP) Ekrem Imamoglu bio proglašen za pobednika tesne trke sa kandidatom AKP, bivšim premijerom Binali Jildirimom.

Kako se lično angažovao u kampanji koja je bila njegov prvi izborni test posle prošlogodišnje valutne krize koja je tursku ekonomiju gurnula u recesiju, Erdogan je posle izbora delovao uočljivo ljutito. Izjavio je da će, ukoliko njegova Vlada ne privede pravdi “lopove” koji su na biralištima pokrali “volju naroda, “ljudi od nas tražiti objašnjenje”.

Objašnjenje je ubrzo nađeno: pošto su utvrđeni “organizovani kriminal” i mnoge “neregularnosti i korupcija”, aktiviran je YSK. AKP je, uz podršku koalicionog partnera iz partije nacionalnog pokreta (MHP) u peticiji zahtevala poništavanje martovskih izbora pozivajući se na mnogobrojne neregularnosti, iako eksperti tvrde da je o njima trebalo raspravljati pre, a ne posle glasanja. Drugu kontroverzu izaziva činjenica da se tražilo poništavanje samo izbora za gradonačelnika Istanbula, a ne i za opštinske savete i šefove nižih lokalnih vlasti.

Pošto nije pomoglo ni ponovljeno prebrojavanje glasova u opštinama sa tesnim rezultatom, AKP je tvrdila da nešto nije bilo u redu sa 13.000 glasačkih listića, a potom se koristio agrument da kontrolori na glasačkim mestima nisu bili državni službenici – iako je većina njih bila iz redova AKP.

Izborna komisija je na kraju, ne uspevajući da odoli Erdoganovim pritiscima, posle tri odlaganja 6. maja prihvatila žalbu AKP pažljivo birajući trenutak kada će je saopštiti: na dan početka ramazanskog posta kako bi se izbegle veće demonstracije. Uprkos tome, odluka YSK je preko noći napustila okvire megapolisa na Bosforu i ušla u epicentar rasprava o turskoj demokratiji koja se ozbiljno ljulja poslednjih godina sve autoritarnije Erdoganove vlasti.

“Mi ovu odluku vidimo kao najbolji korak koji će osnažiti našu volju da rešimo probleme u okvirima demokratije i zakona”, kaže Erdogan, ali mnogi mu ne veruju, ni u zemlji ni u svetu. Problematična odluka YSK, osporavana kako od javnosti tako i pravnih eksperata, ponovo je u prvi plan izbacila pitanja o valjanosti turske demokratije.

Lider CHP Kemal Kiličdaroglu je pred Parlamentom oštro napao članove YSK koji su izglasali poništavanje martovskih izbora nazivajući ih “članovima bande koji treba da se stide pred istorijom”. “Odlučili su se da unište zakon jer ne mogu da prihvate poraz. Ova nepravedna odluka je ozbiljan udarac fer i slobodnim izborima”, kaže Gursel Tekin, funkcioner CHP. “Naša borba da osvojimo Istanbul je borba za povratak demokratije u ovoj zemlji”.

Imamoglu nije u javnosti krio bes zbog “izdajničke dluke” Izbornog saveta. “Pokušavaju da nam otmu izbore koje smo dobili. Možda ste uznemireni ali nikada ne gubite nadu”, poručio je on pred hiljadama pristalica u centru Istanbula. Imamoglu je kasnije prihvatio preporuku svog partijskog šefa Kemala Kiličdaroglua i saopštio da neće bojkotovati junske izbore.

Poništavanje izbora izazvalo je negativna reagovanja na Zapadu. Stejt Department u saopštenju podseća Ankaru da “mi, kao i drugi prijatelji Turske, beležimo ovu izuzetnu odluku”. Šefica diplomatije EU Federika Mogerini i komesar za proširenje Johanes Han opisali su kontekst u kome je došlo do poništavanja izbora kao “visoko politiziran” podsećajući da je YSK morao da radi kao nezavisno telo u skladu sa međunarodnim izbornim normama.

Generalni sekretar Saveta Evrope Tornborn Jagland je u tviter poruci napisao: “Neophodni uslovi za fer i slobodne izbore moraju da budu verifikovani pre izbornog dana, ne posle. Odluka ima potencijal da ozbiljno ošteti poverenje birača”. Kati Piri, izvestilac za Tursku u Evropskom parlamentu, izjavila da se odlukom “okončava kredibilitet demokratske tranzicije moći kroz izbore”

Iz Ankare je Vašingtonu poručeno da “poštuje” odluku zemlje u kojoj su “slobodni i demokratski izbori neodvojivi deo turske državne tradicije. “Ne prihvatamo politički motivisane kritike”, kaže se u saopštenju turskog Ministarstvo inostranih poslova, na šta je usledio sarkastičan komentar jednog funkcionera CHP: “Ispada da je nelegalno pobediti AKP”.

Turska se ponovo podelila. Dok YSK upozorava Kiličdaroglua da ni jedan političar nema pravo “da počini zločine ili vređa pripadnike sudstva” čak i ako ima imunitet, mnoge javne ličnosti, intelektualci i ugledni poslovni ljudi stali su u odbranu Imamoglua. Širom zemlje društvene mreže preplavljene su kritikama odluke Izbornog saveta koji je, po njihovom jedinstvenom ubeđenju, postupao po direktivama šefa države poznatog po kontroli sudstva, vojske, policije i medija.

Privatne avio kompanije ponudile su besplatno otkazivanje ili promene karata za i iz Istanbula koje se poklapaju sa 23. junim, a kasnije im se pridružila i nacionalna avio kompanija Turkiš erlajnz. Neke turističke agencije, kao i udruženja hotelijera sa egejske i mediteranske obale ponudile su isto, kako bi što veći broj ljudi mogao da glasa na ponovljenim izborima.

Propadnici opozicije tvrde da su motivi vladajuće garniture za poništavanje izbora dvostruke prirode: prvi je politička nespremnost da se posle više generacija izgubi najuticajnije središte svekolikog života u Turskoj, a drugi je pokušaj AKP da sačuva milijarde dolara fondova iz kojih se finansira politički aparat.

Za AKP upravljanje Istanbulom nije samo servisiranje grada, već ima ozbiljnu političku, socijalnu i ekonomsku dimenziju jer Istanbul čini 70 odsto turske ekonomije iz koje se stranka na razne načine finansira. Gubitak kontrole mogao bi da bude prvi signal gubitka vlasti na nacionalnom novou i ugrozio bi Erdoganove ambicije na predsedničkim izborima 2023. – kada Turska obeležava stotu godišnjicu uspostavljanja Ataturkove republike.

Sprema se scena za ponovljeni duel Imamoglua i favorizovanog kandidata vlasti Binali Jildirima, ali sve manje opozicione stranke pozvale su svoje glasače da podrže Imamoglua. “Od sada, Ekrem Imamoglu nije samo kandidat Republikanske narodne partije već svih 16 miliona stanovnika Istanbula”, kaže lider CHP Kiličdaorglu apelujući da se “demokrate ujedine kako bi se spasla turska demokratija”.

Očekuje se da dve vodeće političke formacije ponovo preispitaju svoje izborne kampanje. AKP već najavljuje promene uz pojačan angažman Erdogana koji će obilaziti Istanbul i držati govore po raznim delovima grada, a podršku će dobiti i od lidera MHP Devleta Bahčelija. CHP će se svakako držati pozitivnih tonova, što je recept da Imamoglu pobedi ubedljivije nego u sasvim tesnom martovskom prebrojavanju.

“Nema drugog primera u našoj istoriji u kome su vladavina prava, pravda, čista politika i ekonomska stabilnost žrtvovani u ime ličnih ambicija i strahova samo jednog čoveka”, saopšteno je u komunikeu CHP.

Kriza oko izbora u Istanbulu nesumnjivo je nanela novu štetu percepciji Turske kao demokratije i preti da nacionalnu privredu učini još ranjivijom. Turskoj nije lako da se vrati u normalu. Više od 10,5 miliona istanbulskih birača pokušaće u junu ponovo.