Od kako je Predstavnički dom pokrenuo zvaničnu istragu o opozivu predsednika, koja preti da Donald Tramp bude prvi u istoriji koji je skinut sa funkcije, Bela kuća otvorila je pravi rat protiv demokrata koji imaju većinu u donjem domu Kongresa optužujući ih da sabotiraju predsedničke izbore novembra 2020. od kojih Tramp očekuje drugi mandat.

 Predsednik i Bela kuća otvoreno su se suprotstavili Kongresu na način nezabeležen u modernim vremenima, iako Tramp, takođe prvi put u američkoj istoriji, nije poricao delo za koje njegovi rivali smatraju da zaslužuje opoziv duboko uveren da nije uradio ništa protivzakonito. “TV predsednik” suočen je sa političkom i medijskom pričom koju ne može da kontroliše.

 Sve je počelo tako što su, posle teških mesec dana, američki obaveštajni krugovi krajem avgusta obavestili Ministarstvo pravde o sadržajuTrampovog  telefonskog razgovora i ukrajinskog predsednika Volodimira Zelenskog 25. jula sumnjajući da je predsednik svoj spoljnopolitički autoritet iskoristio za geopolitičke intrige kriminalne prirode.

“Tokom mojih zvaničnih dužnosti”, piše neimenovani “zviždač”, analitičar CIA koji je nekada radio u Beloj kući, došao sam do zaključka da “predsednik SAD koristi moć svoje funkcije da moli za mešanje strane države u američkim izborima 2020”. Tako se, posle pet decenija od Votergejta, ponovo potvrdilo da u Vašingtonu teško da ima značajnije osobe od anomimne osobe, a u analima anonimnosti ništa nije intrigantije i opasnije od “zviždača”.

Šef Bele kuće javno je priznao da je Zelenskog zamolio da istraži aktivnosti sina Džoa Bajdena, njegovog mogućeg protiv kandidata na izborima sledeće godine, i čak ponudio saradnju američkog Ministarstva pravde. Hanter Bajden je pet godina bio u Upravnom odboru Burisme, najveće ukrajinske privatne gasne kompanije.

Demokrate iz Predstavničkog doma podsećaju i na predsednikovu direktivu da zamrzne 391 milion dolara vojne pomoći Ukrajini samo nekoliko dana pre konverzacije sa Zelenskim i sumnjaju da je to bio deo Trampove taktike da ponudi odmrzavanje pomoći u zamenu za usluge zvaničnog Kijeva u istrazi protiv Bajdena koju bi upotrebio da našteti političkom rivalu. Usluga za uslugu. Quid pro quo.

Želite antitenkovske rakete da vas zaštite od Rusije? U tom slučaju “učinite nam uslugu”, obrušite se na Bajdena. Obezbediću vam kontakte sa svojim advokatom, zvaničnicima Ministarstva pravde, čak i državnim tužiocem Vilijemom Barom za koga se kasnije tvrdilo da je putovao po svetu i u susretima sa stranim obaveštajcima tražio podršku za istragu Ministarstva pravde od koje Tramp očekuje da diskredituje američke obaveštajne agencije koje istražuju moguću vezu Rusije i članova tima Trampove kampanje 2016, što je nov argument demokrata da državni tužilac lično pomaže izvršnoj vlasti.

“Vašington Post” prvi je došao do internog dokumenta predatog 12.avgusta Majklu Atkinsonu, generalnom inspektoru obaveštajne zajednice koji je odmah obavestio Kongres o zapažanju “zviždača”. Pukla je jedna od najvećih političkih afera u Americi koja preti da 45. predsednik bude opozvan sa najmoćnije funkcije sveta.

“Zviždač” je preneo da su američke diplomate bile zaprepašćene aktivnostima Rudolfa Đulijanija, bivšeg gradonačelnika Njujorka i Trampovog ličnog advokata, koji je posle razgovora Trampa i Zelenskog otputovao za Madrid gde je visokog savetnika ukrajinskog predsednika ubeđivao da vlasti u Kijevu otvore istragu protiv Bajdenovih. Đulijani je kasnije na TV priznao da je u svojstvu Trampovog ličnog advokata zatražio od ukrajinske vlade da targetira Bajdene.

“Zviždač” je potom izneo eksplozivno otkriće da je Bela kuća pokušala da “zaključa” transkrip konverzacije prebacujući ga sa široko dostupne interne kompjuterske mreže na poseban server na kome se čuvaju tajne operacije CIA i drugi  slični materijali pošto su došli do zaključka da je sadržaj “duboko uznemiravajući”.

Izveštaj je prosleđen Komitetu za bezbednost Predstavničkog doma koji je na prvoj otvorenoj sednici v.d. direktora nacionalne bezbednosti propitivao zašto ga duže od mesec dana nije prosledio Kongresu, a demokrate procenjuju da bi prikrivanje transkripta moglo da predstavlja još jedan argument za opoziv.

Ministarstvo pravde je međutim na stanovištu da Tramp nije prekršio nijedan zakon o finansiranju kampanje. Tužioci su krajem septembra zaključili da sadržaj razgovora neme elemente kriminala, a predsednik nastavlja da postupa u skladu sa svojim uverenjima koje je u julu javno saopštio pozivajući se na član 2 Ustava: “Imam pravo da kao predsednik radim šta hoću”.

Za “zviždača” kaže da je “blizu špijunu”. Još dodaje da je izveštaj anonimusa koga bi želeo da vidi “izdaja” uprkos upozorenja njegovih/njenih advokata da predsednikove izjave ugrožavaju bezbednost njihovog klijenta. “Špijuniranje i izdaja, mi smo takve stvari hendlovali malo drukčije nego danas”. “Zviždač nije znao gotovo ništa, opis razgovora (sa Zelenskim) iz druge ruke je prevara”.

Ovo je Votergejt momenat, tvrde kritičari. Dovoljan argument za impičment. Tramp lomi sistem. Pokušava da biračima ukrade integritet izbora.

U međuvremenu je potvrđeno da postoji još jedan “zviždač”, takođe iz obaveštajne zajednice, koji je direktno upoznat sa saznanjima prvog – što dodatno komplikuje Trampove napore da sumnjičenja odbaci kao politički motivisane.

Šta će biti sa “zviždačima”? Demokrate su odlučne da sačuvaju njihov identitet, republikanci bi da ga razotkriju.Ukoliko u Senatu počne suđenje o opozivu, identitet bi morao da se otkrije, a repubikanci bez sumnje istražuju vezu sa glavnim advokatom prvog “zviždača”, Endrju Bakajem, koji je radio u kabinetima trojice demokratskih senatora, jednom službovao u američkoj ambasadi u Kijevu a ovog aprila donirao kampanju – Džoe Bajdena.

Gotovo sve što Tramp radi i govori je blizu nelegalnog, ali je nedopustivo da privatni interes postavi iznad državnog. Predsednica Predstavničkog doma, demokrata Nensi Pelozi, iskoristila je ovu priliku da zvanično najavi otvaranje istrage oko impičmenta – procesa za opoziv predsednika – kao jedinog pravnog instrumenta koji demokratama stoji na raspolaganju pošto po preovlađujućem mišljenju Ministarstva pravde aktuelni predsednik ne može da bude optužen, već samo može da se pokrene procedura opoziva.

Ustav dopušta da Kongres smeni predsednika tokom njegovog mandata ukoliko dovoljno članova oba doma odluči da su počinjeni “izdaja, korupcija ili drugi veliki zločini i prekršaji”. Tramp, tumači se, nije počinio “veliki zločin i prekršaj”, ali je moguće prekršio zakon koji zabranjuje molbu za ilegalnim stranim doprinosima kampanji, što ne podrazumeva obavezno novac već i druge “stvari od vrednosti”, posebno političke.

Demokrate dugo govore o impičmentu predsednika koji je napadao pravni legitimitet, obaveštajne agencije, Kongres i sudove, svakog za koga je smatrao da mu preti, a sada procenjuju da su povod dobili na srebrnoj tacni. Odluka je na leđa predsednika natovarila novo breme pošto je već suočen sa istragom oko ruskog mešanja u predsednički kampanju 2016. kako bi Trampu olakšali pobedu nad Hilari Klinton.

Ukoliko Predstavnički dom, u kome demokrate imaju većinu, izglasa impičment, zahtev za opozivom po Ustavu treba da ide pred Senat u kome su republikanci većina. Mič Mekkonel, vođa senatske republikanske većine, to može da odbije, nema mehanizama se u tome spreči, ali za očekivati je da posle Predstavničkog doma zahtev za opoziv završi u Senatu gde bi se održalo suđenje na kome bi se odlučivalo da li postoji krivica zbog koje bi Tramp morao da ide.

Da bi Senat glasao za opoziv, neophodno je najmanje 67 glasova, što je teoretska mogućnost jer bi značilo da se minimum 20 republikanskih senatora pridruži demokratama koji imaju 47 mesta. Teško da će se ponoviti situacija iz 1974. kada su neki republikanci glasali za impičment Ričarda Niksona. Senat je 1998. spasao Bila Klintona i omogućio mu da dovrši mandat, kao što je 1868. bio slučaj sa predsednikom Endrju Džonsonom.

Pelozi nije ponudila poseban vremenski rok za rad na istrazi, ali neke demokrate kažu da bi nacrt odredbi impičmenta mogao da bude gotov do kraja oktobra. Tri kongresna komiteta su već u prvoj nedelji od pokretanja procedura opoziva izdali sudski poziv potpredsedniku Majk Pensu i državnom sekretaru Majk Pompeu zahtevajući da predaju dokumenta i označe svedoke koji bi razjasnili predsednikove pokušaje da pritisne Ukrajinu kako bi mu pomogla u sukobu sa vodećim političkim rivalom.

Administracija se našla pred krunskim izborom: da sarađuje i dostavi dokumentaciju i obezbedi svedoke, ili da odbije rizikujući aktiviranje posebnog člana odredbi o impičmentu koji predsednika optužuje za opstrukciju Kongresa, na šta je upozorio predsednik kongresnog Komiteta za obaveštajne delatnosti Adam Šif.

Za razliku od Ričarda Niksona, koji do kraja nije želeo da prizna da je zaverenički angažovao CIA da spreči istragu FBI oko Votergejta a impičment izbegao tako što je podneo ostavku, Tramp je toliko uveren da ništa nije pogrešio da je – u očitom nedostatku osećanja za dobro i zlo – tvitovao: “Da li će se demokrate izviniti kada vide šta je rečeno u razgovoru sa ukrajinskim predsednikom? Trebalo bi – perfektan razgovor ih je zatekao!”

Narcisoidni predsednik koji je stalno menjajući državne sekretare, savetnike za nacionalnu bezbednost i marginalizujući svoje pomoćnike pokazao da želi sam da donosi odluke, pa se i ovoga puta oslonio na svoj sasvim poseban instinkt: odmah je naredio da se obelodani transkript razgovora sa Zelenskim.

Samo sedam dana pošto je “Vašington Post” izvestio o zabrinutosti “zviždača” i dan posle saopštenja Pelozi, Bela kuća je objavila “memorandum telefonske konverzacije” na pet strana, uključujući i pasaž u kome Tramp nudi uslugu za uslugu, ali sve što se od tada događalo uveravalo je demokrate da ubrzaju i prošire istragu oko impičmenta:

Ustanovilo se da je predsednik 4. oktobra javno pozvao Peking da istraži poslove Bajdenovih u Kini jer “niko nema sumnju da oni nisu prevaranti”. Otkrilo se da je od premijera Australije tražio informacije koje bi pomogle da se diskredituje istraga o umešanosti Rusije u kampanju 2016, potvrdilo se da je sekretar Pompeo prisustvovao razgovoru sa Zelenskim a tvrdio je da nije.

Tramp je uzvratio frenetičnom kampanjom protiv demokrata optužujući ih – po receptu Silvija Berluskonija ili Redžepa Tajipa Erdogana – za “najveći i najdestruktivniji lov na veštice svih vremena”. Opisujući sebe kao žrtvu istorijskih proporcija, delom se oslanja na strategiju političkog preživljavanja, delom na virtuelnu terapijsku sesiju viktimizacije koja je deo njegove prirode.

 

“Nije bilo predsednika u istoriji naše zemlje prema kome se odnosilo tako loše kao prema meni”, poručio je u jednom tvitu. Cilj je jasan: dobiti podršku onih koji se takođe osećaju pritisnuti od vašingtonske političke elite. Iz odbrane se brzo prebacio na napad.

Advokat Đulijani tvrdi da je Džo Bajden pre četiri godine koristio poziciju potpredsednika SAD zahtevajući da Ukrajina otpusti svog državnog tužioca kako bi zaštitio sina u vreme kada su pokrenute istrage protiv kompanije Burisma.

Samouveren i agresivan, Tramp izjavljuje da bi kongresmen Šif zbog “izdaje” trebalo da bude uhapšen, da bi kasnije tvitovao: “Zar Adam Šif nije do sada potpuno diskreditovan? Moramo li da nastavimo da slušamo njegove laži?” Konačno je odbio satadnju Bele kuće pokušavajući da spreči svedočenja.

Otvorena je velika Trampova kockarska igra od koje očekuje da još jednom porazi snage koje mu se protive. Predsednik je uveren da iz afere Ukrajinagejt neće izaći kao Ričard Nikson iz Votegejta.