Da li će u najtežim vremenima Britanije ovog veka, kada je nacija podeljena i suočena sa političkom i ekonomskom krizom koja nosi egzistencijalne potencijale, Boris Džonson odigrati ulogu kakvu je njegov uzor Vinston Čerčil imao u godinama Drugog svetskog rata?

U proleće 1940. britanski parlament jedinstveno je stao iza čoveka kome je zemlja poverila svoju sudbinu. Na leto 2019. manje od 0,1 britanske polulacije – većinski iznad 55 godina starosti, mahom sa juga Engleske i egzistencijalno bezbedni – izabralo je Džonsona za lidera Konzervativne stranke dodeljujući mu da odredi sudbinu izolovane ostrvske nacije koja stoji naspram Evrope ujedinjene prosperitetom, ličnim slobodama, zaštitom potrošača, roba i usluga...

Džonson nije Čerčil. Njegova Vlada oličava sve suprotno vrednostima ratnog kabineta. Počiva na odbijanju konsenzusa i saradnje. Ne samo da nema laburista, nego ni konzervativnih poslanika koji zastupaju trećinu torijevaca koja nije glasala za Džonsona.

Svašta je rečeno i napisano o novom britanskom premijeru, ali izvesno je da će Džonson morati odmah da se prihvati posla ukoliko želi da ostvari ambiciju da Ujedinjeno Kraljevstvo brzo izvuče iz Evropske unije i napravi jednu od najmoćnijih država sveta.

Bivši novinar, gradnonačelnik Londona, šef diplomatije u vladi Tereze Mej i najveći evro-skeptik britanskih konzervativaca u istoriji, dugo se uspinjao lestvicama sopstvenih ambicija da bi konačno dospeo na visoku poziciju koja nosi velike odgovornosti u zemlji koja je duboko podeljena na one koji žele da po svaku cenu napuste EU i one koji su protiv očekujući da se nađe racionalna akomodacija sa Briselom.

Odmah po dobijanju mandata od kraljice Elizabete i preuzimanju dužnosti premijera Džonson je gotovo revanšistički očistio kabinet Tereze Mej i svoju ideološki koherentnu Vladu popunio posvećenim veteranima Bregzita i desnim entuzijastama slobodnog tržišta. Džonsonov rival za liderstvo torijevaca Džeremi Hant i njegove pristalice okrutno su uklonjene.

“Uspon Borisa Džonsona označava nezabeležen stranački udar radikalnog krila Konzervativne partije koja traži Bregzit po svaku cenu”, smatra kolumnista liberalnog The Guardiana Martin Kitl. “Ovo nije normalna tranzicija moći. Ovo je težak udar bregzitovaca presvučen u uobičajenu politiku”. Kritičari tvrde da je Britanija dobila najdesniju Vladu u poslednje tri decenije, a jedan torijevac novog premijera naziva “šarlatanom”.

Predstavljajući sebe kao “svebritanskog konzervativca” Džonson je pokazao da mu je prvi zadatak da Britaniju izvede iz EU do 31. okrobra, čime je obustavio spekulacije o prevremenim izborima. “Ispunićemo ponovljena obećanja Parlamenta narodu i izaći iz EU 31. oktobra. Bez ako ili ali. Došlo je vreme da se deluje, da se donose odluke, za snažno liderstvo i za promenu ove zemlje nabolje”.

Mandat Mejove prišao u uzaludnim pokušajima da nezadovoljne članove Konzervativne stranke ubedi u korisnost dogovornog napuštanja evropskog kluba u kome je Britanija provela 46 godina. Džonson će morati da se izbori sa delom torijevske baze koja ne deli preveliki entuzijazam oko bezdogovornog napuštanja EU, onih koji su izašli iz doskorašnjeg kabineta ne dajući novom premijeru šansu da ih otpusti. Neki od njih smatraju da se Bregzit tiče isključivo trgovine i zapošljavanja. Borisovi torijevci, nasuprot njima, uvereni su da se radi o spremnosti da se sloboda postavi iznad komfora i bezbednosti. Još od referenduma Britanija se lomila oko pitanja da li je Bregzit ekonomija ili demokratija.

Dok torijevske evro-entuzijaste i laburisti pozivaju Borisa da upravlja kao liberalni demokrata, tvrdo krilo konzervativaca mu poručuje da ih ne sluša i da se okrene ljudima koji su za njega glasali, koji očekuju da Britaniju izvede iz EU. Ukoliko ne uspe, svi lični afiniteti pretvoriće se u pogubno razočarenje. Borise ostani Boris, poručuju mu podsećajući ga da nije izabran zato što je pohađao prestižni Iton već zato da ispuni misiju.

“Deo Borisove privlačnosti su šale, greške, srceparajuće patriotske besmislice, osećaj da je, zaista, spreman da njegov posebni autobus provoza po ivici ambisa. Zato je pobedio. On je jedini preostali državnik torijevaca kome pobornici izlaska veruju da će nas osloboditi od Brisela”, piše ugledni kolumnistra konzervativnog The Daily Telegrapha Tim Stenli.

Džonson je uveren da će ubedljiva većina torijevaca nastaviti da podržava njegov pristup Bregzitu po formuli sve-ili-ništa. Kako će to učiniti za 100 dana? Opasnosti izvlačenja Britanije iz Unije bez dogovorenog Bregzit scenarija dobro su poznate i katalogizirane. Baš kao i privrženost 27 članica Sporazumu o izlasku koji je britanski parlament odbio tri puta. O tome više neće biti pregovora, pa Džonsonu kao jedini politički manevarski prostor čini politički dogovor – koji je van Sporazuma.

To je realnost sa kojom se novi stanar Dauning Strita 10 suočava pa će, pre nego što krene u akciju, morati pažljivo da važe posledice izlaska bez dogovora. Kao dugogodišnji posmatrač evropske politike – bio je dopisnik iz Brisela – Džonson mora da je potpuno svestan činjuenice da su pregovori uvek oprezan put. Da li će ga koristiti i u rešavanju ozbiljnog problema na granici prema Irskoj?

Novinar koji iz iz londonskog The Timesa otpušten zbog izmišljenih citata, akter burnog ljubavnog života u čijoj biografiji nije definisano da li ima petoro ili šestoro dece, bivši gradonačelnik Londona čiji su projekti poreske obveznike koštali blizu milijardu funti dok se transporti sistem urušavao, socijalne usluge postale gotovo nepostojeće a škole nisu uspevala da obezbede neophodan materijal za održavanje.

Političar koji je svojoj bazi obećavao da će učiniti sve da se ne izgradi treća pista na aerodromu Hitrou a na dan glasanja u Parlamentu otputovao za Kabul da potpiše neki nevažan dokument. Bivši šef diplomatije koji je tvrdio da bi složeno pitanje granice sa Irskom – posle izlaska Britanije iz EU – rešio tehnologijom automobilskih tablica kao po centralnom Londonu. Danas je premijer koji će morati da sedne sa svojim irskim kolegom da bi pronašao rešenje da granica bude otvorena.

Sve ukazuje da će Džonson prihvatiti izlazak iz EU bez dogovora. On neće ponoviti grešku Tereze Mej omogućavajući protivnicima da blokiraju njenu politiku Bregzita uz dogovor. Novi kabinet je eksplicitno odbijanje pokušaja Mejove da torijevce zadrži na okupu kako bi se isporučio Bregzit. Bregzit bez dogovora je logičan rezultat poraza doskorašnje premijerke i Borisove pobede.

Da li je to što Britanci žele? Rešenju bez dogovora protivi se većina u Parlamentu, uključujući i značajan broj torijevaca, kao i većinska javnost. Radikalizacija Britanije je počela. Koliko će osebujni Džonson ostati na vlasti koju je, ne slučajno, preuzeo dok je Vestimnster na letnjem raspistu? Kada se poslanici vrate, neće biti mesta da se sakrije.