Savjet ministara spoljnih poslova Sjevernoatlantskog pakta odobrio je aktivaciju MAP-a (Akcioni plan za članstvo u NATO savezu). To je nova, važna činjenica za međunarodni položaj Bosne i Hercegovine i stanje u njoj, za odnose u regiji i geopolitičku poziciju tzv. Zapadnog Balkana. Aktivacija MAP-a podrazumijeva niz zahtjevnih postupaka i odluka i traži ne samo odbrambene i sigurnosne, već i političke, pravne i ekonomske reforme. Kao i u svemu drugom, i u ovom slučaju u BiH je sve komplikovanije zbog suprotstavljenih političkih težnji. Naime, uprkos zakonskim  aktima i odlukama Predsjedništva BiH - koje je prvo nadležno za inostranu politku i međunarodne odnose bh. države - entitet Republika Srpska je radikalno promijenila stav prema ulasku NATO. 

RS je vezala odluke na spoljnopolitičkom planu sa međunarodnom orijentacijom Republike Srbije, što je udar na bh.suverenitet, a vladar «Srpske» Milorad Dodik stavio se u službu Rusije. Priču na tu temu počnimo jednom čestitkom i odgovorom na njen sadržaj.   

Sudbina čestike predsjednika SAD
čovjeku s američke  «crne liste»

Predsjednik Sjedinjenih Američkih Država Donald Trump čestitao je Dan državnosti Bosne i Hercegovine predsjedavajućem Predsjedništva Bosne i Hercegovine Miloradu Dodiku i članovima Predsjedništva Željku Komšiću i Šefiku Džaferoviću. (https://www.oslobodjenje.ba/vijesti/bih/dodiku-komsicu-i-dzaferovicu-stigla-trumpova-cestitka-procitajte-sta-im-je-porucio-411541). To je uobičajena postdejtonska praksa povodom 25. novembra/studenog, ali ovaj put Dodik se pobrinuo da to ne prođe samo kao protokolarna činjenica.

Čestitajući praznik kolektivnom šefu države i svim bh.građanima, uz «iskrne i najbolje želje», Trump je poručio: «Sjedinjene Države su posvećene čvrstom prijateljstvu i partnerstvu sa Bosnom i Hercegovinom i podršci njenom suverenetitetu i teritorijalnom integritetu. Nastavićemo davati podršku aspiracijama vaše zemlje ka euroatlanskim institucijama, uključujući članstvo u NATO-u i Evropskoj uniji. Sjedinjene Države ostaju opredijeljene da rade sa novim vlastima, kada budu formirane, na nastavku provođenja reformi koje su neophodne za napredovanje Bosne i Hercegovine na njenom evropskom putu.»

Dodik je, shodno svom mentalitetu, reagovao impulsivno, bahato, provincijalno, ukratko, krajnje nepristojno (https://www.klix.ba/vijesti/bih/procitajte-sta-je-dodik-pisao-trumpu-srbi-ne-obiljezavaju-25-novembar-taj-praznik-je-iz-vremena-komunizma/181127089). Prvi predsjedavajući novom sazivu državnog Predsjedništva u odgovoru je, uz ostalo, napisao: «... želim da Vas obavijestim da Srbi kao konstitutivni narod u BiH, Republika Srpska kao entitet i ja lično ovaj dan ne doživljavamo Danom državnosti, niti je taj dan regulisan bilo kakvom relevantom odlukom kao praznik». Dodik je optužio staru američku administraciju da se oglušavala na taj stav RS-a i srpskog naroda.

Mada je tema ove analize odnos Republike Srpske prema NATO-u, nužno se zadržati na Danu državnosti jer Dodik ne iznosi istinu. Naime, zakoni i propisi, koji nisu u suprotnosti s Dejtonskim sporazumom, ostaju na snazi dok ne budu izmjenje od strane nadležnih organa. Prema tome, Zakon o praznicima iz vremena Republike BiH (Službeni list RBiH br. 2/92 i 13/94) važi i danas jer državni parlament nije donio novi.  

Za temu ove analize bitan je ovaj dio iz Dodikovog pisma: «Cijenim Vas i Vašu politiku koja ide za tim da se ne miješa u unutrašnje stvari drugih zemalja i što podržavate doktrine patriotizma u cijelom svijetu. Takođe želim da Vam prenesem da se zalažem za što skorije pristupanje Evropskoj uniji, i da nikakva odluka o učlanjenju u NATO nije donesena, jer se ja i Republika Srpska zalažemo za vojnu neutralnost. Kao što znate, NATO se duboko miješao u rat u BiH i bombardovao Srbe u Republici Srpskoj».

U ovom dijelu je očito podilaženje čovjeka Trumpu povodom njegove osude intervencionizma ranijih vlada SAD i njegov stav da su nužne promjene odnosa u NATO-u. Američki predsjednik prigovara da SAD skupo košta zaštita ostalih članica Pakta od kojih traži povećanje novčanog iznosa za djelovanje NATO-a. Uzgred, u emisiji RTRSA-a «Predsjednik govori», čovjek sa američke «crne liste», Dodik je izrazio uvjerenje da će Trumpov drugi mandat Republici Srpskoj donijeti nezavisnost, ne pojašnjavajući zašto i kako.

Povodom Dana državnosti Bosne i Hercegovine čestitku je uputio i državni sekretar SAD Michael Pompeo. U obje američke čestitke se naglašava podrška suverenitetu i teritorijalnom integritetu bh. države. Time je naglašeno suprotstavljanje diobi BiH, što je konstanta Dodikove politike.

Vratimo se odnosu NATO-BiH-RS i tvrdnji Dodika da nikakva odluka o učlanjenu nije donesena. Dakako, ni to nije tačno.

                                                A bilo je ovako

O tome da su vladajući u Republici Srpskoj itekako bili za NATO podsjetio je Milko Grmuša na portalu Frontal. Grmuša ukazuje: «No, kad je riječ o formalnim odlukama i u njima iskazanim opredjeljenjima Republike Srpske spram NATO integracija zemlje, tu su stvari veoma jasne, precizne i nedvosmislene. Naime, Narodna skupština Republike Srpske je dana 18.03.2005. godine usvojila konsenzusom svih tada najvećih parlamentarnih stranaka u poziciji i opoziciji Deklaraciju o strateškim opredjeljenjima Republike Srpske u sistemu odbrane Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 63/2005) koja je na veoma jasan način iskazala opredjeljenje Republike Srpske za ulazak Republike Srpske u NATO alijansu ».(http://www.frontal.ba/blogovi/blog/60820/stratesko-opredjeljenje-republike-srpske-za-ulazak-u-nato)

Naime, Deklaracija, uz ostalo, sadrži ova opredjeljenja: «Narodna skupština Republike Srpske pruža punu podršku ulasku Bosne i Hercegovine u “Partnerstvo za mir” i NATO savez (...) dodatne garancije bezbjednosti Bosne i Hercegovine trebaju predstavljati prijem u Partnerstvo za mir, kao i što brže uključivanje Bosne i Hercegovine u političko članstvo NATO saveza (...) daljim napretkom u izgradnji samoodrživog mira i demokratskog sistema, a i kao članica Partnerstva za mir i NATO, Bosna i Hercegovina će mijenjati karakter odnosa sa međunarodnim vojnim i bezbjednosnim snagama prisutnim na njenom tlu (...)».

Zanimljivo je da je Grmuša od lani član Predsjedništva Partije demokratskog progresa (osnivač Mladen Ivanić, sada predsjednik Branislav Borenović) i vodi njihovu Političku akademiju.

Opredjeljenje za Sjevernoatlantski pakt iskazano je i odredbom Zakona o odbrani Bosne i Hercegovine (http://www.mod.gov.ba/files/file/zakoni/Zakon-o-odbrani-bs.pdf). U članu 84. (Aktivnosti za prijem u NATO) stoji: «Parlamentarna skupština, Savjet ministara Bosne i Hercegovine, Predsjedništvo, te svi subjekti odbrane, u okviru vlastite ustavne i zakonske nadležnosti, provešće potrebne aktivnosti za prijem Bosne i Hercegovine u članstvo NATO-a». Zakon je usvojen glasovima predstavnika ključnih stranaka iz RS-a, dakle,i onih u vlasti i opozicije.

I ne samo to. Zakon o odbrani, donesen 2005. potpisao je tadašnji presdjedavajući Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine BiH Nikola Špirić, visoki funkcioner SNSD-a. Špirić je 2008., kao predsjedavajuči Vijeća ministara BiH, potpisao «Inicijativni dokment za intenzivirani dijalog između Bosne i Hercegovine i NATO-a». Predsjedavajući Predsjedništva BiH Nebojša Radmanović, izabran kao kandidat iz samog vrha SNSD-a, potpisao je u Briselu 14. 12. 2006. Sporazum o pristupanju BiH Partnerstvu za mir. U junu 2009. Radmanović potpis je na i formalnom zahtjevu BiH za Akcioni plan za članstvo u NATO (MAP).

Učešće kadrova iz RS-a u politici kojoj je cilj članstvo u NATO, nastavljeno je i prošle godine, kada je usvojena Strategija vanjske politike BiH 2018. godine, saglasnošću sva tri člana Predsjedništva BiH, dakle, i Mladena Ivanića (http://www.predsjednistvobih.ba/vanj/default.aspx?id=79555&langTag=bs-BA). U odjeljku NATO se kaže da je prioritet institucija Bosne i Hercegovine nastavak aktivnosti u odnosu na NATO.  U nastavku se navodi  da će aktivnost biti prvenstveno usmjerene na aktivaciji i provedbi MAP-a, «za koji postoji širok politički konsenzus u Bosni i Hercegovini, što omogućava da svi subjekti odbrane Bosne i Hercegovine (u okviru vlastite ustavne i zakonske nadležnosti) nastave s provedbom u odnosu na NATO, koje su utvrđene Zakonom o odbrani Bosne i Hercegovine».

 

              Okvir za zaokret

 

Do proljeća 2006. godine BiH je vidno napredovala u evroatlantskim integracijama. O tome svjedoči i ponašanje vlasti u RS-u. S neusvajanjem tzv. Aprilskog paketa amandmana na Ustav Bosne i Hercegovine počinje krajnje negativan politički proces sve do danas. Haris Silajdžić i njegova Stranka za BiH, kardinal Vinko Puljić koji je stavom protiv amandmana uticao na rascjep u HDZBiH, pa su pristalice budućeg HDZ 1990 glasali slijedeći mišljenje nadbiskupa vrhbosanskog, i jedan negativan glas iz SDA – nanijeli su nemjerljivu štetu bh. državi i društvu. (http://www.media.ba/bs/mediametar/silajdzicevo-ne-aprilskom-paketu-drugi-put).

Ključni je, ipak, bio Silajdžić koji je odbio amandmane zbog novog načina izbora članova Predsjedništva BiH – u Parlamentu umjesto na neposrednim izborima. U Parlamentu Silajdžić nije mogao proći, a te godine je izabran u državno Predsjedništvo. Potom je slijedio politički pad i Silajdžića i SBiH. Slaba utjeha.

Aprilski paket je predviđao snaženje izvršne državne vlasti, Vijeće ministara bi postalo Vlada s novim resorima. Sve odluke visokih predstavnika bile bi ozakonjene. I najbitnije, u političku praksu bi ušla spoznaja da je moguće bitnije mijenjati dejtonski Ustav. Predviđena je bila i druga faza ustavnih promjena.

SNSD i drugi predstavnici iz RS-a podržali su Aprilski paket. I onda dolazi do poptunog zaokreta u stavovima i djelovanju Dodika. Preuzeo je velikosrpsku agendu od SDS-a, a opzicija nije našla drugu opciju nego da se nadmeće s SNSD-om u nacionalističkom patriotizmu. 

SAD kao inicijator ustavnih izmjena bile su obeshrabrene, a Evropska unija nije nikad ni bila previše zagrijana za BiH. Uticaj visokog predstavnika je sasvim splasnuo. Generalno, bitno je umanjen uticaj međunarodnih autoriteta u BiH. U međuvremenu, Rusija je sve agresivnija u regionu, aktivirala se i Turska, a u posljednje vrijeme i Kina.          

U februaru 2013., tada predsjednik RS-a, Dodik je izjavio je da će Republika Srpska sprovesti referendum na kojem će se građani izjasniti o pristupanju Bosne i Hercegovine NATO (https://www.blic.rs/vesti/republika-srpska/dodik-raspisacemo-referendum-o-ulasku-bih-u-nato/hq2rfj9). Takav stav prenio  je ruskom šefu diplomatije Sergeju Lavrovu, prilikom posjete Moskvi.

Naredne godine, u novembru, ruski ambasador u Bosni i Hercegovini Petar Ivancov izjavio je da se Rusija uzdržala od glasanja u Savetu bezbjednosti UN o produženju Misije Eufora u BiH, jer je tekst rezolucije zloupotrebljen da se promoviše članstvo BiH u Evropskoj uniji i NATO kao jedinstven proces. Ivancov je objasnio da se Rusija ne protivi članstvu BiH u EU, ali da se protivi članstvu BiH u NATO savezu, jer o tome ne postoji konsenzus tri konstitutivna naroda (https://www.kurir.rs/planeta/1612654/ambasador-rusije-moksva-nije-protiv-ulaska-bih-u-eu-vec-u-nato).

Sljedeći antinatovski korak bio je donošenje Rezolucije o zaštiti ustavnog poretka i proglašenju vojne neutralnosti Republike Srpske, u Narodnoj Skupštini RS-a 18.10. 2017.(http://www.narodnaskupstinars.net/?q=la/akti/ostali-akti/rezolucija-o-zaA1titi-ustavnog-poretka-i-proglaA1enju-vojne-neutralnosti-republike-srpske). Posebno je važano pozivanje na specijalne i paralelne veze RS-a sa Srbijom, što omogućava Dejtonski sporazum. Na to se naslanja član 5. Rezolucije: «Republika Srpska je opredjeljena da svaki budući status koordiniše sa Republikom Srbijom kao potpisnicom Dejtonskog sporazuma. U skladu s tim Narodna skupština Republike Srpske donosi odluku o proglašenju vojne neutralnosti Republike Srpske u odnosu na postojeće vojne saveze do eventualnog raspisivanja referenduma u Republici Srpskoj na kome bi se donijela konačna odluka o tom pitanju». U završnom članu se kaže: «Predhodno doneseni akti Narodne skupštine Republike Srpske koji se odnose na punopravno članstvo u vojnim savezima, prestaju da važe». Rezolucija je usvojena glasovima vladajuće većine na čelu sa SNSD.

Naravno, rezolucija nema zakonsku snagu pa tako ni derogirati državne zakone i odluke. Ali izraz je političke volje.

Za i protiv

Odnos dvije najjače opozicine stranke SNSD-a prema Sjevernoatlantskom paktu vidan je iz njihovih temeljnih akata. SDS se zalaže za autonomnu spoljnu politiku i međunarodnu saradnju RS-a, vojnu neutralnost i demilitarizaciju Republike Srpske i Bosne i Hercegovine (http://www.sdsrs.com/UcitaneSlike//admin/Program_SDS.pdf). PDP je stava da se odnos prema NATO-u koordinira sa Republikom Srbijom. Dakle, obje stranke su u biti saglasne s na vedenom Rezolucijom. Mada nisu bili u sali kada je izglasana(http://pdp.rs.ba/obnova-srpske/#buducnost). Ipak, u proteklom mandatu, kao dio vladajuće koalicije, poštovali su zakonske i druge preuzete obaveze spram NATO-a.

 

Polovinom 2016. na portalu Nova Srpska (Tim autora “Nove Srpske” http://novasrpska.org/republika-srpska-i-nato/) tematizirano je pitanje odnosa Republike Srpske i NATO-a., s ovim početnim pristupom: «Republika Srpska mora kreirati novi odnos prema NATO paktu. Do sad je odnos RS prema ovoj alijansi podrazumijevao čudnu mješavinu ignorisanja i protivljenja članstvu RS/BiH, s jedne, i tihog pripremanja za ulazak, s druge strane. Republika Srpska je dozvolila da BiH tiho puže ka NATO-u, s tim da ona sama ne da nije imala nikakve benefite zbog takvog svog ponašanja nego je najčešće bila označena kao krivac što BiH brže ne napreduje ka sjevernoatlantskom savezu».
Slijedi obrazloženje: «
NATO pakt je od završetka rata prisutan u cijeloj BiH, pa tako i u Republici Srpskoj. NATO ima svoju vojnu bazu i u samoj Banjoj Luci (Ramići). Bosna i Hercegovina svoju bezbjednost duguje upravo NATO paktu. Bez prisustva NATO-a u BiH, Republika Srpska bi bila ozbiljno bezbjednosno ugrožena imajući u vidu nepostojanje njene armije i ozbiljnih obavještajnih struktura. Borba protiv militantnih islamističkih grupa, kad je RS u pitanju, prosto nije moguća oslanjajući se samo na sopstvene snage.  Republika Srpska dobrim dijelom je okružena NATO paktom (...) Jedino je Srbija trenutno van ovog saveza, s tim da u budućnosti treba očekivati inicijative iz ove zemlje da se to stanje promjeni. No, i da se to ne desi, u slučaju eventualnog napada neke od članica NATO pakta na Republiku Srpsku - Srbija, najvjerovatnije, uopšte ne bi vojno reagovala a ako i bi - otpor bi bio kratkotrajan i neuspješan (....) Trenutno postoji percepcija u međunarodnim krugovima da je RS krivac za mnoge zastoje i blokade u BiH, uključujući i proces približavanja BiH ka NATO. Takva pozicija RS predstavlja nastavak političkog stava Srba na Balkanu od raspada Jugoslavije koji je zasnovan na odbijanju prihvatanja činjenice da ovaj prostor pripada zapadnoj sferi uticaja. Zbog toga Srbi redovno u početku odbijaju sve inicijative Zapada da bi na kraju pristajali na mnogo gore ponude, nakon što bi prethodno bili suočeni sa brojnim negativnim konsekvencama (...) Ulaskom Crne Gore i Makedonije u NATO Srbi će biti suočeni sa činjenicom da su sa svih strana okruženi ovom vojnom alijansom kojoj već pripadaju i pravoslavne države Balkana-Bugarska, Grčka i Rumunija. Prema tome, na istoku nisu prisutni ruski saveznici već NATO pakt (...) Srbija će morati pažljivo balansirati između interesa Berlina i Vašingtona što će značiti njeno tiho ali sigurno pristupanje NATO paktu. U takvom razvoju događaja Republika Srpska će ostati potpuno izolovana, biće trajno označena kao faktor nestabilnosti na Balkanu i kao takva ozbiljno će kompromitovati bilo kakvu ozbiljniju autonomnu poziciju unutar BiH. Srbija će se sve više udaljavati od RS koja će ostati bez partnera, usamljena i nemoćna».
Na kraju je zaključak:» Republika Srpska treba da inicira oživljavanje procesa pristupanja BiH NATO paktu. I ne samo to, Republika Srpska mora da se predstavi kao faktor koji najsnažnije i najbrže vodi BiH ka članstvu u NATO savezu. Rukovodstvo RS treba da kreira ozbiljnu platformu za pregovore sa NATO.»
U tom sklopu autori smatraju da RS treba da ubrza reforme i podržava države za ulazak u NATO ako ne zadiru u dejtonsko ustrojstvo. Zanimljivo, istraživački tim navodi da RS treba da insistira da glavni štab NATO u BiH bude u Banjoj Luci i da predstavnik RS-a bude glavni koordinator prilikom učlanjenja u NATO i po učlanjenju bude zadužen za odnose BiH i NATO.

U julu ove godine Dodik je izjavio da on nije prepreka NATO-u, nego da samo reprezentuje stav i volju srspkog naroda, dodavši:» koji je Alijansa bomabrdovala osiromašenim uranijumom». Bombardovanje NATO-a kako bi bio zaustavljena agresija i rat u BiH ima odraza na raspoloženje Srba u RS-u. Međutim, mnogo veći uticaj ima indoktrinacija koju vrše Dodik i dodikovci iz dana u dan, posebice putem RTRS-a, što je praćeno stalnim velikosrpskim, proruskim, antibosanskohercegovačkim i antizapadnim porukama.

Otud nije čudo da je mnogo manji procenat građana RS za NATO sada nego ranije. Prema istraživanju banjalučkog Udruženja «Centar za lobiranje» (https://www.nezavisne.com/novosti/bih/Gradjani-BiH-razlicito-o-clanstvu-u-NATO-u/494393), pristupanje BiH NATO-u želi 56 odsto bh.građana, 37 odsto je za vojnu neutralnost a sedam da BiH uđe u neki drugi vojni savez. Anketirano je 700 ljudi u Sarajevu, Banjoj Luci i Mostaru. U Banjoj Luci je za vojnu neutralnost 76 odsto, za BiH u NATO 13, a za novi vojni savez 11 odsto.

* * *

Bosna i Hercegovina je, ipak, koraknula ka NATO-u. Dužina tog koraka zavisiće od kompozicije nove državne vlasti i odnosa u njoj, ponašanja Dodika, srbijanskog predsjednika Aleksandra Vučića, procjene ruskog vođe Vladimira Putina i globalnog geopolitičkog kolopleta. Vidno je da se velikosrpstvu sužava prostor, NATO želi stabilnu situaciju na Balkanu pod svojom kontrolom. Da bi to tako bilo bitno je ponašanje Evropske unije (prije svih, Njemačke i Francuske) na ovim prostorima i koordinacije SAD i EU.

    

 

 Ovaj tekst sponzorisan je od strane NATO
* Stavovi izrečeni u ovom tekstu su stavovi autora i ne oslikavaju stavove donatora.