Bosanskohercegovačka država ponovo na iskušenjima
Muke (ne)voljene zemlje
Dvadeset peti Sarajevski filmski festival potvdio je događaj svjetske reputacije. Podhvat pokrenut u trećoj godini rata pokazao je poseban, kreativan duh Bosne i Hercegovine i njenog glavnog grada u najtežim okolnostima. Taj kulturni bunt protiv agresije i ratnog divljanja od početka je imao podršku ljudi s drugih prostora. Tokom godina nebrojeni velikanke i velikani iz svijeta kinematografije predstavili su svoja ostvarenja na festivalu ili došli da daju podršku utemeljiteljima, počast Sarajlijama i Bosancima i Hercegovcima za sve što su prošli. SFF , vjerovatno najemotivniji festival međunarodnog renomea, iz godine u godinu donosi nove ideje i kvalitete, afirmiše regionalna ostvarenja i saradnju filmadžija zemalja bivše Jugoslavije i šire, stimuliše mlade kreatore. Ove godine je niz znanih imena iz svijeta filma i javnog života prvi put prošetalo crvenim bosanskim ćilimom koji je zamjenio crveni tepih.
Taj domaći naglasak nije lokalističko samozadovoljstvo. Ta novina svidjela se svima, a oni koji su pohodili jubilarni SFF svjedoče o kosmopolitskoj naravi bh. civilizacije i Sarajeva - koja je već tri decenije na nacionalističkim i hegemonističko-separatističkim udarima.
Avgust je bio u znaku SFF-a, a početak septembra je obilježila prva Povorka ponosa u BiH. Očekivano, mišljenja su bila podjeljenja, društvene mreže su se upalile, konzervativci su pjenili i prijetili, provrio je govor mržnje, političke stranke sa sjedištem u Sarajevu su se različito postavile. Zapadne diplomatske misije podržale su, dakako, skup. Među učesnicima mimohoda bili su američki i britanski ambasador Eric Nelson i Matthew Field. Dva skupa protiv Povorke ponosa nisu ni brojčano zasjenile glavni događaj koji je protekao dostojanstveno uz učešće preko 2.000 ljudi. Reporter TV N1 fizički je napadnut od siledžije koji se diči da je musliman. To je uradio uprkos tome što je Islamska zajednica u BiH - ističući da je islamsko vjerovanje protiv seksualnih afiniteta koje simbolizuju pripadnici LGBTIQ - poručila da brani pravo svakog na svoju orijentaciju i da je izričito protiv nasilja. Policija i druge sigurnosne službe odlično su odradile posao.
Turisti ne smatraju Bosnu i Hercegovinu nesigurnom zemljom. Prvih osam mjeseci svjedoče o rekordnim posljeratnim posjetama diljem BiH. Stižu gosti sa svih strana tokom cijele godine. Mnogo je stranaca, uključivši diplomate, zavoljelo ovu zemlju uprkos njenoj neveseloj sadašnjici.
Ali, dolaze stranci sve više, a odlaze domaći sve češće. Od 2013. do 2019. godine zemlju je napustilo oko 300.000 ljudi, od toga pola u posljednje dvije godine. [1]
Statistika upozorava da u BiH dnevno umire 113 a rađa se 68 žitelja. Nastavi li se tako, u dogledno vrijeme biće više Bosanaca i Hercegovaca diljem planete nego li u domovini. Ne vodi se statistika koliko ljudi umire šutke u siromaštvu i bez zdravstvene i socijalne zaštite. Ni koliko ljudi se ubije srameći se zbog stanja u kojem su a za koje nisu krivi.
Osim turista stižu i drugi stranci sa željom da kroz BiH samo prođu ali i ostaju neznano koliko mimo svoje volje. Migrantski val lako probija porozne bh. granice. Srbija sa zadovoljstvom propušta izbjegle iz Azije i Afrike, a Hrvatska ih s još većim zadovoljstvom vraća, pa i one "degažirane" natrag iz Slovenije. Bh. država ne zna kako da riješi taj problem kao što dominirajući političari ne rješavaju ni temeljne probleme domaćih stanovnika, koji ih baš i ne zanimaju. Bave se sobom.
Partneri razdora
Tri partnera razdora - Čelnici tri dominirajuće etno-stranke - Bakir Izetbegović, Stranka demokratske akcije (SDA), Milorad Dodik, Savez nezavisnih socijaldemokrata (SNSD) i Dragan Čović, Hrvatska demokratska zajednica BiH (HDZBiH), potpisali su sporazum o načelima za uspostavu vlasti na državnom nivou, tačnije Vijeća ministara BiH. [2] Dali su sebi rok da dogovor bude proveden do 5. 9. 2019. Nakon potpisivanja tri vođe su dali različita tumačenja navodno dogovorenog i bilo je jasno da se radi o trostranom blefiranju javnosti.
Od 12 prinicipa priča se, potom, svela na dva sporna pitanja. SDA je uslovila uspostavu Vijeća ministara BiH i nominiranje kandidata SNSD-a za predsjedavajućeg tom organu slanjem Godišnjeg nacionalnog plana (ANP) NATO-u, kao dijela procesa u okviru MAP-a (Akcioni plan za članstvo), nakon što je krajem prošle godine BiH dobila saglasnost za tu integracijsku etapu. Program MAP predviđa savjetovanje, pomoć i praktičnu podršku. prilagođene individualnim potrebama zemalja koje se žele priključiti NATO-u.
Dodik je poveo žestoku borbu protiv Sjevernoatlantskog pakta. Uz ostalo, poručio je da je NATO bombardovanjem RS-a i Srbije "ispisao najsramnije stranice istorije na evropskom kontinentu od završetka Drugog svjetskog rata". I nastavio: ‘’Osiromašeni uranijum, koji je u tim operacijama bačen na teritoriju i Republike Srpske i Srbije, i danas ubija našu djecu, pa se može reći da NATO operacije i 24 godine poslije imaju pogubne efekte po Republiku Srpsku i njen narod (...) Vazdušni udari NATO-a devedesetih godina prošlog vijeka na Republiku Srpsku ostavili su trajan i neizbrisiv pečat u kolektivnoj svijesti našeg naroda".[3]
Član državnog Predsjedništva Dodik čak je tražio da NATO odustane od MAP-a. Iz SNSD-a najavljuju gradnju spomen-obilježja posvećenog žrtvama "NATO agresije na Republiku Srpsku".
Treba podsjetiti da je opredjeljenje za članstvo u NATO utvrđeno Zakonom o odbrani BiH [4] , koji je donesen i glasovima SNSD-a.
Prije deset godina predsjedavajući Predsjedništva BiH, visoki funkcioner SNSD-a, Nebojša Radmanović uputio je pismo u sjedište NATO s ovom porukom:
"Sa velikim zadovoljstvom Vas podsjećam na uspješan sastanak u NAC+BiH formatu posvećenom sprovođenju Individualnog partnerskog akcionog plana (IPAP), održanom 11. marta 2009. godine. Još jednom smo potvrdili našu predanost vrijednostima Alijanse, kao i našu volju da ostanemo proaktivan, vidljiv i pouzdan partner koji dijeli teret današnjih izazova. Iznad svega, podvukli smo našu želju da postanemo punopravna članica NATO, što je od strateške važnosti za Bosnu i Hercegovinu". [5]
U međuvremenu, Narodna skupština RS-a donijela je rezoluciju o vojnoj neutralnosti, koju je Ustavni sud tog entiteta ocijenio kao politički a ne kao pravno obavezujući akt.[6] Dodik je u više navrata kazao da je za saradnju sa NATO-om na nivou kakva je sa Srbijom.
Važna je i činjenica da su slanje ANP-a onemogućili članovi još uvijek djelujućeg Vijeća ministara BiH iz Republike Srpske koji su u tom entitetu opozicija koaliciji što je predvodi SNSD. Nisu htjeli da budu manji Srbi od dodikovaca.
U cijeloj ovoj priči HDZBiH se drži rezervisano, načelno je za NATO ali ne oponira Dodiku. Njihova Marina Pendeš, još uvijek je (pasivna) ministrica o(d)brane.
Za HDZ prioritet svih prioriteta ostaje željena izmjena izbornih normi koja se zasniva na dvije osnovne postavke. Prva, da Hrvati biraju Hrvate, pri čemu je od primarnog interesa garantovano mjesto u Predsjedništvu BiH za HDZ i njegove trabante. Druga, da izabrani Hrvat mora imati legitimitet.
To je pravno i politički neodrživa teza. Hadezeovci smatraju Željka Komšića, trenutno predsjedavajućeg kolektivnom šefu države, nelegitimnim prestavnikom Hrvata, tačnije reprezentantom Bošnjaka. Naime, u Federaciji svi građani s pravom glasa i koji izađu na birališta biraju ili hrvatskog ili bošnjačkog kandidata. Tvrdnja da su Komšića izabrali Bošnjaci ne stoji. Jesu mnogi glasali za njega. Ali da su svi Hrvati s pravom glasa odabrali Čovića, on bi bio u Predsjedništvu BiH. Ne treba zanemariti pitanje za koga su glasali Srbi i tzv. Ostali. Komšić hrvatskim nacionalistima smeta i jer je nosilac najvišeg priznanja u Armiji RBiH "Zlatnog ljiljana" i što je na čelu građanske stranke. Dokle je išla ta mržnja prema Komšiću govori i to da su ga proglasili nepoželjnim u više sredina gdje dominira HDZ, koji Hrvate naziva predvodničkim Europejcima u BiH. Ta zabrana, kao i priča o "(ne)legitimnim Hrvatima", baš je europejska.
Pretenciozni susjedi
Zvanični Zagreb potpuno stoji iza Čovića i hadezeovskih izbornih zahtjeva. Čelnici Hrvatske pokušali su u evropskom parlamentu progurati stav koji bi išao u prilog HDZBiH. Nije prošlo jer se kosi s osnovim načelima EU.
Počela su nadmetanja u borbi za šefa države Republike Hrvatske. Neće to moći bez priče o BiH, ugroženosti bh. Hrvata i dodvoravanja ovdašnjim građanima koji imaju dvojno državljanstvo. Među njima ima i dosta Bošnjaka, posebice iz Bosanske krajine. BiH često pohode hrvatski političari i državnici, ignorišući državnu vlast, kada god im za nešto za treba ili da bi pokazali pravo da ovdje ureduju, a koje su sami sebi dodjelili.
To involviranje je sve izraženije. Predsjednica svih Hrvata Kolinda Grabar-Kitarović istrajava u nastojanju da kompromituje bh. državu kao leglo "džihadista" opasno po susjedstvo i Evropu. Istodobno, ignoriše bh.vlasti kada je riječ o uređenju graničnih pitanja, povratka imovine BiH, odlaganja radioaktivnog otpada uz međudržavnu granicu. Zato je izmjena izbornih pravila po želji bh. HDZ-a dnevna tema. Biljana Borozan, SDP-ova europarlamentarka smatra da će to trajati.[7]
Inisistiranje na promjeni načina izbora je jedan od poteza u pozadini kojih je težnja da se oživi projekat "Hrvatska Republika Herceg-Bosna". Tom zanosu doprinosi tolerisanje propagiranja neoustaštva i fizičkih napada na toj osnovi, što je praćeno i endehazijskim sentimentom, koji računa sa iluzijom o "Hrvatskoj do Drine".
Ne izostaje prekogranični odgovor s istom rijekom u središtu: "Bit će opet pakao i krvava Drina, evo idu četnici sa srpskih planina", poruka je skupa neofašističkog Ravnogorskog četničkog pokreta koji je u Višegradu 10. 3. 2019. slavio ratnog zločinca iz Drugog svjetskog rata, četničkog zapovjednika Dragoljuba (Dražu) Mihailovića.[8]
Pretenzije prema BiH lakše se ostvaruju iz Srbije gdje se "Srpska" smatra dijelom matice u svakom pogledu. Profesor beogradskog Filozofskog fakulteta Žarko Korać navodi u vezi s tim, uz ostalo, da Dodik i njegov sin imaju poslove po Srbiji, a predsjednik Srbije Aleksandar Vučić "izdržava" RS koja je u dosta teškom ekonomskom položaju (...) Malo ljudi zna, čak i u RS-u, da praktično svi lideri Republike Srpske imaju stanove u Beogradu. I to ne na periferiji, nego u najstrožem centru. To odgovorno tvrdim, neću reći nijedno ime, ali većina ih ima. I to ne samo iz RS-a, ima ih i iz Sarajeva"[9].
Stanje u regiji opterećuju i nove varnice između Zagreba i Beograda i nacionalistička presija na ono malo Srba u Hrvatskoj. Zaiskrilo je i između Srba i Hrvata u BiH. Povod je bila nakana hadezeovaca da obilježe 25. godišnjicu, kao kažu, oslobođenja Drvara. Taj gradić je po Dejtonu u FBiH u Kantonu 10, ali u njemu žive uglavnom Srbi, mada ih je malo. SNSD je ratoborno reagovao na namjeru HDZ-a čije čelništvo je povuklo odluku. Obilježeno je stradanje drvarskih Srba, a uz Dodika je bio i Vučić.[10]
To je drugi poraz Čovića u kratkom vremenu. Ostao je bez važnog spomenika svoje politike i resursa Aluminija. Istina, smatra se i da će Dodik sada morati vratiti Čoviću njegovo drvarsko povlačenje.[11] Oni su i dalje u strateškom savezu sa Beogradom i Zagrebom u zaleđu.
Državna čeliništva Srbije i Hrvatske koriste činjenicu da su potpisnici Mirovnog sporazuma o BiH da se predstave kao garanti tog dokumenta, s pravom da djeluju prema i u bh.državi kad požele. Međunarodnopravna istina je sasma drugačija. Te države su potpisnici jer su najodgovorniji za ono šte se ovdje zbilo u ratu i potpisima treba da garantuju mir u BiH i poštivanje njenog suvereniteta i integriteta. Ali..
Sve što se zbiva unutar Srbije i Hrvatske i između njih neminovno se odražava i u BiH. I pitanje je šta je gore po Bosnu i Hercegovinu - kad su Srbija i Hrvatska u sukobu ili kad se dogovaraju.
U svakom slučaju, koristeći lohotnost bh. države i neartikulisanu politiku međunarodnih autoriteta prema njoj, Srbija i Hrvatska učvršćuju svoje pozicije u BiH. Iza Srbije i "Srpske" stoji Rusija, a EU toleriše hrvatski paternalizam prema BiH.
Ovisnost o velikim
S raspadom SFRJ Bosna i Hercegovina je ostala i bez međunarodnog zaleđa. Ni jedna zapadna sila nije stala iza bh.države ni nakon međunarodno priznatog refrenduma o nezavisnosti, ni nakon agresije. Leđa Srbiji, osim Rusije, čuvali su Francuska i Velika Britanija, Hrvatska je iza sebe imala Njemačku, Austriju i Vatikan.
Nepovoljna kretanja u Evropskoj uniji - Brexit, slabljenje uticaja Angele Merkel, nesklonost Emmanuela Macrona, snaženje uticaja Rusije i Kine u EU, migrantska kriza, jačanje suverenizma, nacionalizma, ksenofobije i evroskepticizma - odražavaju se itekako na region i, posebeno, na položaj bh. države. Uz ostalo, Velika Britanija je posljednjih godina snažno stala iza BiH i njene integracije u EU i NATO, ali je uticaj Londona oslabio.
Kako se sve to odražava i u Vijeću za implementaciju mira u BiH (PIC), vidno je iz zapisnika sa sjednice od 5. 9. 2019. Tada su razmatrane Dodikove najave da će preispitati funkcionisanje državnih institucija (tačnije, prijeti da će RS preuzeti važne državne nadležnosti). Predstavnici Velike Britanije su kazali da Dodik mora biti upozoren - i javno i privatno da "njegovi potezi neće biti oprošteni", te da fokus poruka treba biti na zaštiti institucija BiH. Međutim, "Ambasada Francuske u BiH zalaže se za umjereniji stav prema Miloradu Dodiku", konstatovano je u zapisniku sa sjednice PIC-a. "Osim Francuske, blagonaklonu politiku prema Miloradu Dodiku i njegovim najavama zagovarali su predstavnici Ambasade Italije i Delegacija Evropske unije u BiH s čijom se politikom složila i Ambasada Ruske Federacije. S druge strane, ambasade SAD-a, Velike Britanije, Njemačke, Španije, Holandije, Japana i Turske usaglašene su kada je u pitanju NATO put BiH, te zaštita državnih institucija".[12]
U tom sklopu, ANP i put BiH ka NATO-u dobijaju na još većem značaju. Slanje ANP nije tehničko pitanje, sadržaj tog dokumenta podrazumijeva značjane reformske zahvate. Izetbegović je ponudio reduciranje ANP-a kako bi udovoljio Dodiku.[13]
O nastavku prekodrinske militarizacije politike prema BiH i otporu NATO-u svjedoči prisustvo Dodika vojnoj vježbi u Srbiji, njegova prijetnja da će njegov entitet odustati o učešća u Oružanim snagama BiH i izjava ministra odbrane Srbije Aleksandra Vulina da Republika Srpska nema vojsku ali je ima srpski narod.[14]
Zamjenik pomoćnika državnog sekretara SAD Matthew Palmer, koji je odnedavno i specijalni američki izaslanik za zapadni Balkan izjasnio se o Dodikovom ponašanju. Palmer se nada da Dodik neće zadržati "tvrdokornu politiku" i založio se da se reducirani APN pošalje u sjedište NATO. On ukazuje na koristi koje donose evroatlantske integracije i poentira: "O Rusiji i Kini se puno govori, ali kad pogledate što je zaista važno, ko donosi ekonomsko partnerstvo, šta poboljšava život ljudi - to su Evropa i Sjedinjene Države. Nisu Rusija i Kina ti koji prave razliku".[15]
Odgovorom na agresivan rječnik protiv NATO-a i Oružanih snaga BiH može se smatrati i pokazna zajednička vježba "Srebrena strijela" pripadnika bh. oružanih snaga sa Nacionalnom gardom Merilenda i američkim zračnim snagama u Evropi (USAEF). Na vježbi koja je trajala od 9. do 12. septembra 2019. godine Oružane snage BiH po prvi put su uvježbavale specijaliste za navođenje i kontrolu bliske vazdušne podrške (Joint Terminal Attack Controllers – JTAC). Radi se o obuci za usmjeravanje aviona i helikoptera za bojevo i taktičko djelovanje na terenu, koju je pratio i američki ambasador Nelson[16] .
U vezi s tim, nije nevažna i ova vijest od 13. 9. 2019.:" Ambasadori i predstavnici NATO zemalja u BiH sastali su se danas u NATO štabu Sarajevo i razgovarali o trenutnim operacijama ovog štaba. Odlazeća komandantica NATO štaba Sarajevo, brigadna generalica Marti Bissell i predstavnica NATO sjedišta Brisel, Odjel za političke poslove i sigurnosnu politiku, Tanya Hartman govorile su o NATO partnerskim odnosima s BiH. Razgovaralo se i o kontinuiranoj predanosti Saveza da pomaže BiH u njenim reformskim nastojanjima i euroatlantskim integracijama".
Nije se stišala bura oko ANP-a a uslijedila je nova. Političku scenu u BiH uskovitlala je kongresna deklaracija SDA u kojoj se navodi da je cilj politike te stranke Bosna i Hercegovina kao republika sa regijama na građanskom konceptu, uz naglašavanje ravnopravnosti naroda.[17]
Stranke sa srpskim i hrvatskim predznakom obrušile su se na takvo opredjeljenje koje je i ranije bilo u programskim dokumentima SDA ali reagovanja nije bilo. Sada su baš vehementna. Djeluju te reakcije i iracionalno, jer je znano da se takvo što ne može ostvariti silom niti se to zagovara deklaracijom. Uostalom, BiH je pod međunarodnim mandatom a Ustavom BiH je predviđeno kako se mijenja najviši državni zakon.
Ne ulazeći sad u razmatranje u kojoj mjeri je vjerodostojno verbalno zalaganje SDA za građansku državu, s obzirom na njen klero-etnički karakter, ne može joj se osporiti pravo na viđenje uređenja BiH. Pogoto što istodobno imamo kretanje Republike Srpske iz dejtonske ka ratnoj RS, a na drugoj strani reafirmisanje projekta "Hrvatska Republika Herceg Bosna". O naravi tih paradržavnih tvorevina zorno govore haške presude njihovim čelnicima.
Hrvatski narodni sabor (HNS) BiH, koji okuplja najveći broj hrvatskih političkih stranaka u BiH kao paraparlament, uz ostalo, ocijenio je: "Programska deklaracija SDA dokaz je organiziranog političkog, ideološkog i medijskog nasilja nad Hrvatima u BiH. Bošnjačka politika ne može se predstavljati kao dobronamjerna, ona koja drži do građana, izgradnje boljih odnosa i perspektivne budućnosti BiH dok istodobno provodi rušilačku politiku i podržava opstrukcije." [18] [19]
Predsjednik Kluba Srba u Predstavničkom domu Parlamenta BiH Nenad Stevandić, reagovao je u svom stilu jastrebovski i slavodobitno. Uz ostalo, govorio je o frustraciji, jer Bošnjaci, kako kaže, "efektivno kontrolišu oko 27 odsto teritorije", dok su ostali dio kantoni sa "mješovitim sastavom, kao i hrvatski kantoni, a Republika Srpska kontroliše 49 odsto". [20]
Srbijanska premijerka Ana Brnabić je takođe digla glas govoreći o "izuzetno opasnom" postupku i otvaranju nove Pandorine kutije.[21]
Reagovali su i iz Ureda Visokog predstavnika (OHR): "Upravni odbor Vijeća za provedbu mira konstantno potvrđuje svoje neupitno opredjeljenje teritorijalnom integritetu BiH i njenoj temeljnoj strukturi kao jedinstvene, suverene države, koja se sastoji od dva entiteta, kako je determinirano i Ustavom. BiH nije državna zajednica, dva entiteta pravno postoje samo na osnovu Ustava BiH. Svaka izmjena unutrašnje organizacije BiH mora biti usvojena u skladu sa procedurama predviđenim u Ustavu, što zahtijeva široku podršku unutar političkog spektra BiH, uključujući sve konstitutivne narode". [22]
Dodika je naljutilo ovako ustavno definisanje bh. države i pozicije entiteta i optužio Valentina Inzka da se svrstao na stranu SDA. [23]
Ubrzo je stiglo izvinjavajuće saopštenje iz OHR-a: "Visoki predstavnik osuđuje činjenicu da se SDA odlučila da formulira svoje viđenje BiH na osnovu koncepta koji očito nije prihvatljiv za neke druge političke opcije".[24]
Nevjerovatno! Inzko osporava pravo jednoj stranci na njeno viđenje uređenja države i društva (a šta drugo treba da rade stranke!?), a smatra legitimnim druge političke opcije. Dakle, i priču o otcjepljenju Republike Srpske i obnavljanje projekta "HR Herceg-Bosna". Bosna i Hercegovina je bila republika pola vijeka (1945. - 1995.) i kao Republika BiH je primljena u OUN.
Uslijedio je sastanak Glavnog odbora SNSD-a. Od gomile zaključaka (64) treba izdvojiti ono o čemu Dodik tambura godinama - pravo na samoopredjeljenje (otcjepljenje) i osporavanje prava na intervenciju visokog predstavnika,[25]
Naravno, ne može ovako nešto bez ruskog dizanja tenzija. "Inicijative SDA koje predviđaju reformu Ustava suprotne su osnovnim principima Dejtona i opasne jer mogu izazvati rušenje sistema etničke ravnoteže u BiH, što može imati vrlo ozbiljne posljedice", mišljenja je ruski ambasador u BiH Petar Ivancov. [26]
Na osnovu ovih neutemeljenih, gotovo histeričnih i ratnohuškačkih reagovanja, može se zaključiti da je rezolucija samo zgodan šlagvort da bi se izvršio pritisak na bošnjački politički korpus. I, važnije, da bi se argumentovalo opravdavanje za destruktivne politike unutar BiH i prema bh.državi osnovane na velikosrpskim i velehrvatskim pretenzijama prema bh. državi.
Vučić se nije usprotivio žestokom Dodidkovom rječniku (pravo na otcjepljenje, ako SDA ne odustane od deklaracije da će "Srpska" uzvratiti itd.), ali je pozvao na "punu uzdržanost", istakavši da bi bilo kakav sukob značio "ekonomski krah i kraj za sve nas, kraj dobre budućnosti za sve nas". Srbijanski predsejdnik je uvjeren da iza zalaganja SDA za republičko uređenje stoji snažan međunarodni faktor.[28]
U vezi s tim, vratimo se Palmeru: "Dejtonski sporazum nikad nije bio zamišljen kao fiksni okvir, nego kao okvir koji se mijenja. No, ja sam skloniji evoluciji nego revoluciji utjecaja tog sporazuma".[29] 
Vučić je nakon nedavnog susreta sa specijalnim predstavnikom američkog državnog sekretara za zapadni Balkan rekao da će Palmer, iako je srpski zet, provoditi politiku SAD snažno, ponekad čak i brutalno.[30]
Nakon Palmerovog imenovanja za čovjeka sa posebnim zadacima na ovim prostorima Stejt Department je saopštio da će on "predvoditi naša nastojanja da pojačamo diplomatske napore SAD u podršci miru, stabilnosti i napretku u regionu i usredsrediti se na integraciju država zapadnog Balkana u zapadne institucije". Pa završimo ovu priču s tom porukom.